Dr. Lisac: Odlazak Gorana Filipija veliki je gubitak za hrvatsku znanost, kulturu i umjetnost

Uz Dane hrvatskog jezika 2021. Ogranak Matice hrvatske u Zadru priredio je online predavanje dr. sc. Josipa Lisca, profesora emeritusa, pod naslovom "U spomen na akademika Gorana Filipija". Profesor Lisac osvrnuo se i na još neke jezične teme, ali i još neke drage ljude koji su nas, nažalost, napustili.

Dragocjeni ljudi naše baštine
– Razumije se, Ogranak Matice hrvatske u Zadru nastavio je raditi normalno i u ovim nenormalnim vremenima, započeo je prof. Lisac te, budući da nije bilo promocija knjiga, predstavio rad i izdavaštvo u protekloj godini.
Rekao je i nekoliko riječi o suradnicima i, kako kaže, često velikim prijateljima, dragocjenim ljudima naše baštine koji su nedavno otišli na drugi svijet.
Govorio je, dakle, o Radoslavu Katičiću, Ivi Frangešu, Tonku Maroeviću, Valteru Tomasu i Goranu Filipiju ističući njihove dragocjene doprinose, kao i osobnu bliskost i njihovu povezanost s našim gradom.
Prisjetio se i A. G. Matoša, briljanta hrvatskog jezika i književnosti, koji je otišao 17. ožujka 1914. godine.
Ostatak izlaganja posvetio je Goranu Filipiju koji nas je napustio 8. siječnja 2021.
– Vrlo istaknuti hrvatski jezikoslovac, pjesnik i prevoditelj Goran Filipi preminuo je kratko vrijeme prije 67. rođendana, na opće iznenađenje među mnogima i u strašnoj tuzi među svima koji su ga dobro poznavali i bili mu bliski. Prilikom smrti često se kaže da čovjek nastavlja živjeti koliko traje u sjećanjima najbližih i svih koji su ga poznavali. U tom smislu akademiku Filipiju svakako je osiguran i daljnji život, a on je doista besmrtnik koji će nastaviti živjeti još stoljećima, u puno bilježaka mnogih znanstvenih radova koji nastaju ili će tek nastati. Svojom ležernošću, duhovitošću i autentičnošću ostavio je neizbrisiv trag, osobito u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji i u Rumunjskoj, ali i u drugim sredinama u kojima je na ovaj ili onaj način djelovao, započeo je prof. Lisac.

Lijepa naobrazba
Kako je nastavio, Filipi se rodio u Zadru, a na zadarskom je području, upravo u Sukošanu i otpočeo školovanje. Ono je nastavljeno u Sloveniji, u Izoli i u Kopru. Već od mladih godina govorio je hrvatski, slovenski i talijanski, izbliza doživljavao susrete raznih jezika i onda tomu posvetio brojna svoja djela.
– Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru talijanistiku i anglistiku, a to je bio očito dobro izabran studij, iako u doba njegova studiranja u Zadru više nije bilo velikoga Žarka Muljačića, ali su se učenja Muljačićeva, nauk Dalibora Brozovića i Miroslava Kravara itekako osjećali. Poglavito su Brozović i Muljačić bili živo uključeni u svjetski lingvistički život, utjecajni i izvan hrvatske sredine. Stekao je Filipi u Zadru lijepu naobrazbu i brzo nakon diplomiranja počeo znanstveno raditi. Stasao je brzo u vrijednog jezikoslovca koji je magistrirao 1985. i 1991. doktorirao iz romanske lingvistike. Magisterij je stekao baveći se betinskom brodogradnjom, a to je lako razumljivo jer potječe iz betinske murterske obitelji, pričao je prof. Lisac i nastavio da je počeo s brodograđevnim nazivljem, a dalje se jako posvetio nazivlju morske faune i vrlo svestrano Istri, posebice romansko-hrvatskim jezičnim kontaktima.
Od 1985. do umirovljenja 2019. djelovao je u okviru pulskoga sveučilišnog života, od asistentskih početaka do redovite profesure u trajnom zvanju. U Puli je bio i dekanom od 1998. do 2002. godine.

Veze sa Zadrom
– Veze sa Zadrom nikada nije prekidao, pa je sudjelovao i u zadarskom sveučilišnom životu, kao što su neki Zadrani predavali u Puli. U doktoratu bavio se istarskom ornitonimijom: knjiga Istarska ornitonimija: etimologijski rječnik pučkog nazivlja tiskana je u Rijeci 1994. Djelujući u Istri, organizirao je golemi i teško zamislivi posao iz sfere lingvističke geografije. Okružen dobro organiziranim suradnicima i djelujući u suradnji s nizom studentskih naraštaja, utemeljio je zapravo svojevrsni "institut Filipi", tumačio je prof. Lisac Filipijev značaj.
U razdoblju od 1998. do 2019. tiskao je sa suradnicima niz djela u sklopu projekta Lingvistički atlas Istre i Kvarnera, najprije skupa s kolegama iz Trsta, zatim bez njih. Riječ je o djelima Istriorski lingvistički atlas, Istrorumunjski lingvistički atlas s kazalima, Istromletački lingvistički atlas s kazalima, Lingvistički atlas istarskih čakavskih govora.
– Građa za pothvate iz lingvističke geografije prikupljana je dvadesetak godina u okviru završnih, diplomskih, magistarskih i doktorskih radova, marljivo fedigirana i dopunjavana. Riječ je o golemu terenskom radu, a atlasi su opsežni i dobro osmišljeni, saznajemo od prof. Lisca koji napominje da je teško i pojmiti kako je to opsežan rad.
Leksikografski rad Filipijev znatan je i u okviru hrvatske dijalekatne leksikografije, pa je 2014. u suradnji sa Slavkom Kalčićem i Valterom Milovanom objavio i Rječnik roverskih i okolnih govora, a to su idiomi jugozapadnoga istarskog dijalekta čakavskog narječja.

Iznimni doprinosi
– Takav je leksikografski rad Filipi nastavio, ali ga je u tom poslu smrt zaustavila. Goran Filipi objavio je i šest knjiga etimološkoga rječnika istrorumunjskoga jezika od 2006. do 2017. Filipijev opus rijetko je kompaktan, uglavnom i u znanstvenim radovima posvećen istoj problematici kao u atlasima. Često je riječ o kontrastivnoj etimološkoj analizi romanskoga i slavenskoga nazivlja, a davao je i prinose sa stajališta jezičnih kontakata. Osim ornitologije i jezičnih enklava u Istri, proučavao je Filipi talasozoonime Slovenskoga primorja, brodograđevno pučko nazivlje itd. Važni su i njegovi tekstovi o dijalektologu Josipu Ribariću, o hrvatskim leksikografima Faustu Vrančiću, Bartolu Kašiću i Josipu Jurinu te o radu talijanskoga redovnika Gregoria Alasie, koji je na početku 17. stoljeća unio u svoj rječnik mnogo slovenskog leksičkog blaga. Više vrijednih nekrologa napisao je pulskom kolegi i prijatelju Ivanu Zoričiću, govorio je prof. Lisac o iznimnim Filipijevim doprinosima.
Osim toga, kako je kazao prof. Lisac, prevodilački Filipijev rad znatan je, a prevodio je na hrvatski, slovenski i talijanski. Prevodio je i na slovenski, tako npr. i njegov tekst objavljen u koparskom časopisu Annales: Podoba narečij ob slovensko-hrvaški meji, i na talijanski, primjerice, pjesme Borisa Biletića.
– Izvrstan poznavatelj svih triju jezika, ostvario je vrlo vrijedne prijevode i prepjeve. Bavio se i prijevodima drugih, npr. Slavka Kalčića, koji je Dantea preveo na istarsku čakavštinu, zaključio je prof. Lisac o silnom prevodilačkom radu.

Divan, dobar i odan prijatelj
I kao pjesnik Filipi je bio plodan autor. Objavio je zbirke: Minule šetnje, Otočke balade, Sve hrvatske smrti, Brdo do sunca, Nasprotna obala, Sjedinjenje u stopama, Još se vrti crna ploča. Filipi osobito registrira pojave u prirodi i urbane činjenice, često kao da piše lirski dnevnik, obično nujan i tjeskoban, prepun pitanja. Osobito su česte rodoljubne note, kazivao je prof. Lisac i potom pročitao pjesmu "Ponad iskopina".
Prof Lisac zaključio je da je Filipi sasvim sigurno respektabilan pjesnik, a pred kritikom je ozbiljan zadatak da temeljito pročita njegov pjesnički opus.
Goran Filipi je uredio niz knjiga i mnoštvo brojeva časopisa. Bio je nagrađivan i dobivao priznanja. Univerza na Primorskem u Kopru dodijelila mu je 2009. Nagradu glasnik znanosti, godine 2017. proglašen je osobom godine u Moldaviji za istraživanje istrorumunjskog i objavljivanje Istrorumunjskog lingvističkog atlasa, 2018. dobio je Priznanje za cjeloživotnu posvećenost etimologiji i romansko-slavenskim jezičnim prožimanjima u Istri.
– U privatnom životu bio je divan, dobar i odan prijatelj. Njegovim odlaskom hrvatska je znanost, kultura i umjetnost izgubila vrlo mnogo. Počivao u miru Božjemu, dragi Silvije, emotivno je završio prof. Lisac.