»Moramo probuditi svijest da živimo u gradu muzeju«

Arheološki muzej Zadar u povodu obilježavanja Međunarodnog dana muzeja, a u suradnji s tvrtkama Arheolog d.o.o. iz Ugljana i Galo industries j.d.o.o. iz Zadra te Odjelom za arheologiju Sveučilišta u Zadru, jučer i danas u 12 sati priređuje predavanje Rimska oslikana žbuka – freska iz zadarskog Varoša: status questionis.
Marina Brkić, voditeljica Odjela za marketing i odnose s javnošću, pozdravila je prisutne, čestitala Međunarodni dan muzeja i najavila predavačice, a organizatorica je muzejska pedagoginja Jelena Vekić Bašić, dipl. arheol.

Nove spoznaje
Na popularno-znanstvenom predavanju predstavljen je nalaz koji je 2020. godine pronađen prilikom arheološkog istraživanja u povijesnoj jezgri grada, današnjem Varošu. Pokazalo se da je zahtjevan postupak arheološkog istraživanja u urbanoj, naseljenoj cjelini donio nove spoznaje o izgledu južnog dijela poluotoka u prošlosti, ali i niz vrijednih nalaza čija obrada i interpretacija pa i in situ prezentacija neće biti ništa manje kompleksna.
Izloženi su zaključci dosadašnje obrade nalaza oslikane žbuke, freske koja je pronađena na svom prvotnom, in situ položaju. Riječ je o rijetkom primjerku zidne dekoracije na kojoj je prikazana muška figura postavljena na podlogu iz koje na obje strane izbija raslinje.
O radovima na zaštiti oslikane žbuke – freske, ali i o analizama uzoraka žbuke i pigmenta govorila je konzervatorica-restauratorica Arheološkoga muzeja Zadar Martina Rajzl, dok je dr. sc. Josipa Baraka Perica, docentica Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, interpretirala i identificirala sadržaj nalaza, ali i prostora u kojem je pronađen i s kojim je činio cjelinu.

Ikonografija
– Kasnoantički zid na kojem se nalazi freska izgrađen je točno iznad starijeg zida. Imaju istu orijentaciju. Stariji zid povezan je s antičkim slojem iz 1. – 2. stoljeća. Unutar tog starijeg sloja, točno ispod freske s figurom, gotovo in situ pronađen je manji poganski oltar, žrtvenik bez natpisa. Kasnoantička podnica prostorije prekrila je sloj s oltarom. Bez obzira što je oltar iz starije faze, odnos između freske i oltara je jako indikativan. Prilikom renoviranja prostorije kao da je osoba koja je vršila renoviranje znala za njega. Vrlo je moguće da je prostorija bila u funkciji kućnog svetišta. Ukoliko bi se ikonografija na freski čitala unutar kršćanskog konteksta mogla bi se čak povezati s mjestima predviđenim za privatnu molitvu. Istraživanja i prepoznavanja takvih mjesta potpuna su novost unutar starokršćanske arheologije, otkriva doc. Baraka Perica.
U prilog iznesenoj tezi o prikazu pastira idu kratka tunika, fasciae crurales (neka vrsta nazuvaka za zaštitu nogu), ovca na ramenima, simetrične ovce, štap ili pak, u jednostavnijoj varijanti, ovca na ramenima i tunika. No, zaključuje se da usprkos elementima ne možemo biti sigurni.

Odnos prema nepoznatom
Kako tumači doc. Baraka Perica, u klasičnoj rimskoj umjetnosti pastir je uvijek simbolizirao isključivo pozitivne koncepte i zato je kršćanima bio prihvatljiv osobito kad su željeli prikazati Krista kao dobroga pastira. Unutar kršćanskog konteksta lik pastira se osobito nadovezuje na Ivanovo evanđelje i Lukino evanđelje.
– Moramo probuditi svijest da živimo u gradu muzeju. Ako želimo dobro kulturnoj baštini, budućnost leži u suradnji, među institucijama i među pojedincima. Ova nas freska uči i skromnosti. Moramo naučiti kako se postaviti prema nečemu nepoznatom; hoćemo li iz straha zaboraviti ili ćemo, svjesni toga da možemo i pogriješiti, ipak pokušati pronaći neko rješenje, zaključuje dr. sc. Josipa Baraka Perica.