Veći zadarski otoci gube posjetitelje zbog rijetkih autobusnih linija

Ako kojim slučajem ljetujete u Zadarskoj županiji i pritom niste došli vlastitim automobilom, mogli biste se neugodno iznenaditi kad shvatite da vam je u tom slučaju radijus kretanja prilično ograničen. Naime, ako ljetujete u Petrčanima te se odlučite za vikend do Zadra, za to subotom možete birati između tri linije, a nedjeljom četiri. Ista je situacija i s otocima, ako ne želite popodne provesti u Preku već se zaputite u Sutomišćicu ili Lukoran, isto tako ćete imati birati između samo nekoliko linija, što posjetiteljima ponekad predstavlja problem za planiranje njihova vremena, pogotovo za povratak s otoka. Prilikom zadnjeg razgovora Slobodan Erslan iz Prometno-operativnog odjela zadarske Liburnije kazao nam je kako se situacija s linijama stalno prati, ali kako nisu imali upita za dodatni broj linija.

Dodavanje linija po potrebi
– Pomno pratimo razvoj situacije te možemo reći kako smo uvijek djelovali prema potrebi, odnosno kad se na nekoj liniji poveća broj putnika, onda i povećamo broj linija, rekao je Erslan tada dodavši da na nekim relacijama nije bilo potrebe za dodavanjem linija jer nije bilo ni potražnje. Tako su sukladno potražnji od 3. srpnja iz Preka aktivirane dvije dodatne linije u večernjim satima, jedna koja prometuje prema Tkonu i jedna koja prometuje prema Mulinama.
To nam je potvrdio i načelnik Općine Preko Jure Brižić koji je rekao kako se broj linija u vrijeme pandemije reducirao, a popuštanjem mjera nije se vratilo na staro stanje.
– U više smo navrata razgovarali s Liburnijom, oni su poslušali naše želje i vratili neke linije, ali ne mogu sve, što je u ovim teškim vremenima zaista razumljivo i mislim da trebamo imati strpljenja, rekao je Brižić dodavši kako je sad teško predvidjeti kada i hoće li se stanje vratiti na staro.
– Imali smo neke upite od naših sugrađana i gostiju za veći broj linija, ali to je jako malo i iz Liburnije kažu da je to nerentabilno, kazao je Brižić.
Pitanje je, pak, što je s putnicima, bilo domaćim, bilo stranim koji ne šalju upite u općine ili u urede turističkih zajednica, već jednostavno odustanu od svog nauma. S obzirom na to da neki gosti dolaze na otoke bez automobila, zanimalo nas je postoje li oni koji odustaju od posjeta neke udaljenije destinacije, upravo iz razloga što im je teško uskladiti put, na što Brižić odgovara kako nisu imali takvih situacija.
– Naši gosti uglavnom dolaze automobilima, njih čak 85 posto, što im olakšava kretanje po otoku. Uglavnom su aviogosti bez automobila, ali uz dobru organizaciju unaprijed može se sve uskladiti, zaključuje Brižić.
Na Dugom otoku autobusne su linije još rjeđe, s jednog kraja otoka do drugog postoji u danu tek nekoliko linija koje mogu prevesti putnike.

Velika razlika u broju ljudi
– Linije su usklađene s trajektom i tako i prometuju, ali povezanost jednog i drugog kraja otoka je jako slaba i problem je koordinacije, govori nam Zoran Morović, načelnik Općine Sali dodavši kako je najveći problem u sezoni razlika u broju ljudi.
– Nas je zimi jako malo, a ljeti je tu preko 10 tisuća ljudi. Jasno nam je da ne može postojati jedna linija kroz cijelu godinu jer bi to bilo jako nerentabilno, ali možemo razgovarati s Liburnijom kako bismo sve koordinirali, govori Morović dodavši kako su dosad s ovom gradskom firmom imali dobru suradnju. S obzirom na činjenicu da Dugi otok ima nekoliko zaista poželjnih destinacija, među kojima su svakako prekrasna uvala Sakarun i obližnji Veli Rat, pitali smo načelnika sprječavaju li problemi s linijama turiste koji nemaju vlastito prometalo da posjete te destinacije.
– Sakarun je ionako već prepun posjetitelja i puca po šavovima, dnevno ga posjećuje ogroman broj ljudi i smatramo kako onda ne treba još dodatno opterećivati tu plažu uvodeći druge linije, govori Morović i dodaje kako i puno privatnih prijevoznika dovedu posjetitelje do ove plaže, što onda ometa prometovanje Liburnijinog autobusa.
– Ti busevi stanu na okretište Liburnijinog busa čime se onda usporava promet, busevi kasne i opet je problem, govori Morović i zaključuje na kraju kako je potrebno raditi na poboljšanju kvalitete usluge, a ne kvantitete.