Budala je budala i s 15 i s 50 godina

«U CARSTVU ŽUTE PLANINE« – EKONOMSKI PROSPERITET NA KINESKI NAČIN
Eto, svašta se može naučiti na televiziji. »U carstvu žute planine« je odlična dokumentarna emisija o jednoj dalekoj kineskoj pokrajini (hm, kad bolje promislim, pa sve su kineske pokrajine nama daleke) koja je tamo popularna kao turističko odredište u koje godišnje dođe 1 500 000 turista, tj. bolje rečeno kineskih turista. To je u stvari poanta cijele priče. Dolaze samo Kinezi, a dolaze jer mogu. Ispada da su to vrijedni kineski radnici koji su tvorci kineskog ekonomskog čuda, a čudo se sastoji od toga da ljudi rade dan i noć, da godišnje zarade nevjerojatnih 250-500 eura (Pazite! Ne mjesečno nego godišnje), a godišnjeg odmora imaju Bogami čak i do tjedan dana na godinu, a tih tjedan dana provedu u ovoj pokrajini jer samo to i mogu. Eto… A gdje su krediti, stambeni i oni drugi, gdje su poticaji, 4-5 tjedana godišnjeg, božićnice, K-15, a o bolovanjima da i ne govorimo. Ti Kinezi sigurno idu na bolovanje za svaku berbu maslina, ili kada treba ljeti čistiti apartmane. To se tamo jako tolerira. He, he, he…

FILM ZA LJUBITELJE KRVI I MESA
Ovaj »Kill Bill 1« je sasvim zgodan film. Može se čovjek dobro nasmijati, a Tarantino ga je baš dobro napravio. Istina je da ga gledamo stoti put u zadnjih par godina, ali svaki put je veselo. Uma Thrumann sa svojim mačem poubija i osakati par stotina neprijatelja i pri tome prolije koji hektolitar krvi, ali tako da cijelo vrijeme misliš da je to neka šala. Udovi lete na sve strane, a krv prska iz arterija kao voda u onom vodoskoku na Ženevskom jezeru. Mali je problem što uz ovaj film ide oznaka da ga ne bi smio gledati onaj koji ima 15 godina i manje, što bi značilo da onaj koji ima 16 godina može, pri čemu se zaboravlja da ima omladine te dobi koja je toliko glupa da bi mogla pomisliti da je ovaj film snimljen za ozbiljno, a ne da ironizira i parodira cijeli žanr. U stvari, uz film bi trebala ići oznaka za najniži dozvoljeni stupanj inteligencije onoga koji film gleda, jer budala je budala i s 15 i s 50 godina. A budala je u stanju napraviti svakojake budalaštine.

REKLAME ZA DOBAR TEK                                          
Sjednete tako za ručak, gladni i željni kućnog mira, a netko tada upali televizor. Nema u tome ništa loše, jer i ja volim gledati i čitati dok jedem, ali ovo je bilo uistinu odvratno. Taman fino jedeš, a na ekranu počne reklama za neki aparat koji svojim električnim impulsima tjera iz kuće sve uljeze, leteće, puzajuće, ali nažalost i one s dugim repom. Da, upravo tako. Dok govore koje sve nametnike ta sprava tjera, ove su nepristojne budale odlučile poželjeti nam dobar tek na taj način da nam prikažu sva ta stvorenja, tako da smo, dok smo jeli, mogli vidjeti sve ono što ne želimo vidjeti zaključno s odvratnim gorespomenutim glodavcem koji se šetao po sudoperu. Gdje je ta kuća u kojoj žive sve te beštije? Ne znam zbilja tko je dozvolio ovakve stvari, ali tko je da je, iskreno mu želim da mu se svi ti stvorovi pojave u kuhinji dok bude ručao s obitelji. Degutantno!

NOGOMET, NOGOMET…
Zanimljivo je to s nogometom. Dok moj cijenjeni kolega, kojega neobično poštujem, Jurica Pavičić smatra da je kult reprezentacije uništio klupski nogomet, ja baš volim našu reprezentaciju. Ne volim ni jedan naš klub, ali mi je reprezentacija baš draga. Otkako su se zanemarili klupsko-menadžerski interesi, drago mi je da imamo nešto gdje ne bi trebalo biti bitno tko je iz Zagreba, a tko iz Dalmacije. S druge strane, igraju se neke silne utakmice, te prijateljske, te neka »liga nacija«, naši baš ne blistaju, ali mi se čini kao da nikoga za to baš previše nije briga. Nekako je nestalo ono oduševljenje od prije par godina. Uostalom, važno je zdravlje. I tjelesno, ali i mentalno, što nam izgleda svima nedostaje.