Veljko Mršić: Stanje momčadi na terenu je trenerovo ogledalo

Nije u šoldima sve, kazao bi u svojoj pjesmi Mladen Grdović, jer nešto ima i do srca, karaktera, hrabrosti, smjelosti, odlučnosti, drskosti…, a sve to je u utorak navečer u Jazinama zorno demonstrirala Sonik Puntamika. Na Višnjiku su pak nakon šokantnog i sramotnog poraza od »mlađeg brata« mogli konstatirati da su tek druga momčad u gradu košarke iako ih s klupe predvodi aktualni izbornik hrvatske reprezentacije, iako u svojim redovima imaju popriličan broj reprezentativaca i nimalo jeftinih Amerikanaca, iako na svakoj poziciji imaju barem po dva igrača i iako je u roster ove sezone uloženo najmanje dva milijuna eura. Da, košarka je ponovno pokazala da ne trče, skaču i pogađaju koš novčanice, da nije važan ni renome ni status kojeg uživaju članovi »ponosa« grada već da košarku igraju igrači, a nakon poniženja kojeg su u utorak navečer doživjeli momci iz Krešinog doma ostalo je lebdjeti veliko pitanje, ima li Veljko Mršić uopće igrača u svojoj svlačionici, a kamoli momčad koju već preko tri mjeseca pokušava stvoriti?

Papirnati favorit
Bez da se traži njegovo pokušaj odgovora na to pitanje konstatacija je da na Višnjiku ipak ne stanuje momčad Zadra, već tek skupina individualaca koja je uspjela u tek 16 utakmica ove sezone pokazati sve najgore što može pokazati jedna košarkaška družina. I sve to, barem za sada, nije bilo dovoljno da se glavni i odgovorni za to stanje ne pozovu na prigovor savjesti i odstupe sa svojih pozicija. Podsjetimo da se jedini poraz od »mlađeg brata« do ovog doživljenog u utorak zbio davne 2007. godine kada ga je platio »glavom« tadašnji trener Petar Popović, pa je nakon ove blamaže na prvom mjestu za takav potez sigurno trener Mršić koji je potvrdio u srazu s Puntamičanima ono što je bilo evidentno i u mnogim prijašnjim utakmicama. Igrači ga ne slušaju, tj. autoritet trenera ne postoji i u toj konstelaciji jedino je ispravno rješenje da ode jer potjerati sve igrače je pak s druge strane nemoguće. Opet netko je postavio tog Mršića i dao mu sve ovlasti u ruke, od sklapanja rostera pa do vođenja momčadi na terenu, no tražiti pokajanje svih grijeha od »svemogućih« u našem gradu, to »znamo svi«, neće doživjeti ni naši unuci, pa je bolje i ne spominjati onu poznatu »da riba uvijek smrdi od glave, a ne od repa«. Pa se zato vratimo tom »repu« koji kontra poluamaterske Puntamike nije uspio u 35 minuta igre doći ni blizu pozitivnog rezultata, a kamoli visoke pobjede koju su svi i prije početka upisali kao riješenu stvar. Da, po papiru je tako i trebalo biti, no pokazala je još jednom košarka da se ne može s njom manipulirati već je to igra koju treba poštovati. Zato je bila prava milina i uživancija gledati kako to rade Jakov Vladović, Teo Petani, Lovre Runjić, Marin Vručinić, Tomislav Cvitković, Filip Jošić… jer kako to oni rade čovjek se zapita je li moguće da osim jedino Mavre i Junakovića na klupi »starijeg brata« nema igrača koji su mogli stati na kraj momčadi Hrvoja Vlašića. Očigledno je da i nema, a nakon utakmice u kojoj je njegov »veliki« Zadar vodio tek tri puta, i to u uvodne četiri minute, Veljko Mršić je zaključio da je protivnik bio bolji i na kraju zaslužio pobjedu.
– Zaslužena pobjeda Sonika koji je bio puno bolji od nas. Moja momčad nije bila dobra, ušli smo loše u utakmicu u svim segmentima igre. Ulazak u drugo poluvrijeme je također bio loš, s 10:0 Sonika nakon dvije i pol minute igre. Jest domaćin na kraju zabio 23 poena u posljednjih 17 minuta igre, ali kad nisi pravi na početku, onda ne ide – priznao je Mršić da je Puntamika dominirala gotovo cijelim susretom, a indikativno je u nastavku izlaganja stratega Zadra da je čak i preuzeo odgovornost za ovaj potpuni debakl u Jazinama. Je li to signal da je Mršić na izlaznim vratima teško je zaključiti, no posipanje pepelom dosad nije bio njegov modus operandi.

Trenerovo ogledalo
– Na kraju je bila i ta agresivnost i obrana i želja, mada je i tu bilo dosta grešaka, ali napad je bio slab tijekom cijele utakmice. No, to je moja greška. Stanje momčadi na terenu je trenerovo ogledalo. Upozoravali smo da im je ovo u dosadašnjem dijelu sezone najvažnija utakmica jer ako želiš nešto napraviti, moraš pokazati da si u gradu najbolji – kazao je na kraju Mršić i imao barem u tome pravo. Koliko god se uporno trudio Grad Zadar kao vlasnik ubrizgavati milijune u klupsku blagajnu igra, rezultat, ponašanje igrača, odnos prema »svetom« dresu… neće doći sami od sebe. To je dugi proces, a ako ništa drugo neka pitaju za savjet djelatnike u Sonik Puntamici kako se može i za nikave pare igrati košarka koja je praznik za oči i koja je zapravo tako jednostavna, a opet za KK Zadar izuzetno komplicirana. A treneru Zadra ostaje tek se zapitati kako je uspio biti deklasiran od momčadi koja je koristila tek osam igrača, od kojih su najveću štetu napravila dva veterana, Vladović i Petani, kako je njegov sastav abaligaškog budžeta i renomea uspio ubaciti tek pet trica iz 30 pokušaja, imati tek 10 asistencija naspram 18 Sonika i napraviti tek 22 prekršaja. Mnogo je to pitanja na koja ćemo bojimo se čekati još poduže na odgovor te koja će nažalost i dalje moriti sve navijače Zadra.
 

Junaković: Sonik je odigrao vrhunski

Priznao je i jedan od rijetkih raspoloženih igrača u Mršićevoj momčadi da je Sonik zasluženo slavio u gradskom derbiju. Martin Junaković bio je najefikasniji igrač Zadra sa 17 poena, no status favorita njegovi suigrači nisu na kraju opravdali.
– Sigurno je da smo bili favoriti, međutim to je košarka. Sonik je odigrao vrhunsku utakmicu, u napadu su bili tečni, zabijali su otvorene šuteve i mogu reći da su zasluženo pobijedili. Mi se već neko vrijeme mučimo sa šutem za tri poena, ali oni su isto zadarska ekipa i to je ono što ih krasi. Odigrali su bolju utakmicu i želim im svu sreću i da i dalje ovako igraju.