Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Pola stoljeća noćnog života na plesnjacima i 45 godina noćnog rada u tvornici čarapa

20.08.2021. 12:01


Sa sjajnom neposrednošću i neviđenom iskrenošću 74-godišnji Šime Vidak iz Ruplja u Općini Poličnik, povratnik iz Austrije, priča svoju životnu priču. Emotivna ispovijed ovog jednostavnog čovjeka »steći kuće« je prepuna životnih iskustava, zadivljujuća od početka do kraja, zanimljiva, prepuna događanja, nesvakidašnja, dirljiva, trudbenička, donžuanska i boemska.
– Od bivše vojske i 21. godine života do danas sam jednostavno noćna ptica. U tvornici čarapa u austrijskom gradu Bregenzu na Bodenskom jezeru, na tromeđi Njemačke, Švicarske i Austrije, neprekidno sam 45 godina radio isključivo noćnu smjenu. A kako volim ples, volim život, volim žene i do povratka u Hrvatsku pola stoljeća sam svaku slobodnu večer i noć proveo po plesnjacima uokolo Bodenskog jezera. Plesao sam engleski valcer, tango ili stiskanac, bečki valcer, quickstep, polku i osvajao ženska srca, u jednom će dahu naš junak Šime Vidak.


Šimin »love story« za filmsku priču
Vidak ima dvije kuće, veliku katnicu s velikim dvorištem, podrumom i tzv. crnom kužinom s kominom u centru Ruplja nasuprot škole, te katnicu u Zadru uz kružni tok na križanju Murvičke i Ulice Hrvoja Ćustića, nasuprot kultnog kafića 2M gdje svako jutro možete vidjeti i popričati sa Šimom dok pije kavu, lista Zadarski list i druge tiskovine.
Markantni 74-godišnji Šime s bijelom bradom i brkovima te plavom mornarskom kapom s pozlaćenim sidrom i pozlaćenim natpisom CROATIA ima četvero djece. U braku sa suprugom Stošom ima tri sina, dok, kaže on, s drugom ženom Marinom ima 22-godišnju kćer.
– Svi živimo s međusobnim poštivanjem i uvažavanjem, u dobru i slozi. Dva sina mi žive i rade u Austriji, jedan sin je u Švicarskoj. Druga žena Marina u Ruplju već 10 godine brine o mojoj supruzi Stoši koja se nažalost teško razboljela i potrebna joj je svakodnevna skrb, istaknuo je vitalni barba Šime, te nastavlja:
– Kažu da je moj život poput najljepše ljubavne bajke, »love story«. O mojoj bolesnoj suprugi Stoši brine moja žena Marina s kojima imam ukupno četvero drage djece. Je li to i moj preko pola stoljeća burni noćni život i 45 godina neprekidnog noćnog rada dovoljno za neki hrvatski ili holivudski film za Oscar konkurenciju, Bog će ga znati. Možda se i to dogodi, odgovara Šime na pitanje novinara Zadarskog lista.


Prepun života i životne energije
Šime i njegova supruga Stoša imaju tri sina koja su im podarila osmero unučadi i troje praunučadi.
– Nakon odlaska u mirovinu vratio sam se živjeti u Rupalj, odnosno u Zadar. Još uvijek sam prepun života i muške energije. Kao da nisam pola stoljeća noćario i živio za ples i plesnjake i sve što uz to ide, kao da u tvornici čarapa Wolford Bregenz nisam čak 45 godina neprekidno radio noćnu smjenu. Svaki dan, bolje reći noć od 22 sata do 6 sata ujutro, osim nedjelje i poneke subote, prisjeća se Šime, te nastavlja:
– U tvornici čarapa bio sam kontrolor u pogonu u kojem je u noćnoj smjeni bilo 25 radnika, uglavnom sve žene. Razboritom dovoljno, poručio je naš sugovornik Šime Vidak, dok pričamo na ljetnoj terasi kafića 2M u Zadru.
Bodensko jezero, pravi raj za turiste u srcu Europe, dugo je 70-tak kilometara i do 15 kilometara široko. Austriji pripada grad Bregenz s 28 tisuća stanovnika, grad u kojem je Vidak proveo cijeli svoj radni vijek.




Dalmatinski galeb s Bodenskog jezera
– Od ukupno 275 kilometara obale Austriji i »mojem« Bregenzu pripada svega 28 kilometara na istoku, Švicarskoj 70 kilometara južne strane, a najviše Njemačkoj. Okruženo je visokim vrhovima Alpa sa svjetski poznatim skijalištima. Dok se vozite oko Bodenskog jezera vidjet ćete bezbrojne voćnjake, vinograde i plastenike, navodi Vidak, nikad u životu pijan ni napit »Dalmatinski galeb« s Bodenskog jezera.
Uz obalu Bregenza je veliko pristanište i parkovi, te moderna željeznička stanica. Zaštitni znak grada je barokni toranj, koji se nalazi iznad grada. Bregenz je poznat i po svojoj operi na otvorenom na jezeru.
– Grad se najbolje može vidjeti i doživjeti ako se ode žičarom na vrh i istoimeni park Pfander. Dok se penjete ispod vas ostaju vile i kuće s apartmanima, mnoge s bazenima na krovu ili u dvorištu. Na 1.060 metara nadmorske visine oko restorana šeću srne i jeleni. Ali vrijeme zna tamo biti promjenljivo. Od krasnog sunčanog dana, može se u deset minuta pretvoriti u jaku oluju, s jakom kišom i orkanskim vjetrom, objašnjava Vidak, te nastavlja:
– Lijepo je tamo na Bodenskom jezeru i u Bregenzu, ali tko može platiti ovo ovdje u zadarskom zaobalju, u Ravnim kotarima podno Velebita, našu obalu, more i otoke, biti u društvu naših ljudi, pričati, šaliti se, jesti domaću hranu, zapjevati, nitko, tvrdi Vidak, koji bradu nosi već 48 godina, a nekad je, kaže on, dosezala i do pupka.


«Nemili« siromah i »crna ovca«
Život u mladosti bio mu je dosta kaotičan, težak. Njegovi roditelji, Ivan Vidak pok. Mate i majka Ana rođena Erceg iz Starigrada, imali su petero djece, tri sina i dvije kćerke. Bilo je to vrijeme neimaštine, vrijeme kad nije bilo obilja, štoviše trebalo je svaki dan i mjesec »spojiti kraj s krajem«.
– Otac mi je bio vojnik NDH, tako da se poslije Drugog svjetskog rata teško živjelo, »ka dite bio san nemili siromah«. Da nije bilo nešto blaga, ovaca i kokoši i s motikom obrađivati vrt i polje bila bi još veća bijeda i siromaštvo, nije nam bilo lako. Roditelji me nisu mogli školovati, završio sam tek četiri razreda škole. A zbog očeve prošlosti u tom totalitarnom političkom, komunističkom sustavu bio sam »crna ovca«, nepoželjan, nitko me nije htio zaposliti. Za život je svega nedostajalo, s grimasama na licu prisjeća se Vidak, te nastavlja:
– Bilo kako bilo, sa 16 godina života zajedno s mojih 20-ak mještana, Kokića, Vanjaka, Vidaka, Sušića, Rogića i drugih, krenuo sam u Sloveniju »trbuhom za kruhom« gdje smo odrađivali teške, najteže fizičke poslove. Osobno sam godinu i pol dana »krampa capunom«, cijeli dan kopao kanale, kaže Vidak.


Prekrasna crnka Stoša
Kad se vratio iz bivše JNA, iz Skoplja u Makedoniji gdje je kao »pješadinac« 18 mjeseci služio jugoslavensku vojsku, upoznao je, kaže on, prekrasnu crnku Stošu Zubčić iz Poličnika i život mu je krenuo u sasvim drugom, berićetnijem smjeru.
– Sve u životu mogu zahvaliti samo i jedino svojoj Stoši koja je radila u Austriji u tvornici čarapa. Prije 53 godine, u kolovozu 1968., kao 21-godišnjak sam se vjenčao s mojom Stošom i krenuo s njom u Austriju. Zaposlila me kao kontrolora proizvodnje, privremeno u noćnu smjenu jer je to srećom bilo jedno jedino upražnjeno radno mjesto u toj poznatoj tvornici. A noćna smjena umjesto privremene zbog bolje plaće produžila se na čak 45 godina, sjetno priča Vidak.
Usporedo s noćnim radom u tvornici čarapa, u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i još nekoliko europskih zemalja obilazio je plesnjake i, kaže on, osvajao ženska srca.
– Veliki sam ljubitelj plesova, starih dobrih plesova kao što su engleski valcer, tango ili stiskanac, bečki valcer, quickstep, polka, ali dakako i žena, hahaha, sa smiješkom i bez dlake na jeziku kaže izuzetno zanimljiv sugovornik, ljudina Šime, koji je dosad promijenio čak 13 automobila, zadnja dva su mu marke Volvo.


Najbogatiji čovik na svitu
Pretzadnjim Volvom prešao je 500 tisuća kilometara i vozi ga u lokalu, dok je novi Volvo za vikende i izlaske.
– Na plesnjak se odlazilo oko 19 ili 20 sati, ostajalo se do ponoći, eventualno sat dulje ako si bacio oko na neku od žena. Bilo je to baš lijepo vrijeme. Ako vam se pogledi susretnu primiš ženu za ruku, okreneš je oko njezine osi i drugom rukom primičeš k sebi, a kada se naposljetku nađe zarobljena u zagrljaju, na uho joj šapćeš što je sve čeka ukoliko pođe s njim, haahaahaa. Kad te žena nakon svega zapita »od čega ste vi stvoreni«, najbogatiji si čovik na svitu, što u šali što u zbilji govori Šime, koji ukratko objašnjava kako su upravo muškarci ti koji donose jedino uzbuđenje u inače monoton i neispunjen ženski život.
– Žene su krhka stvorenja. Ukoliko nemaju srodnu dušu za »dejtanje«, postaju užasno usamljene i depresivne. Dakako, nije sve u muškarcu, nešto se pita i ženu. Priznali to ili ne, zapravo sve je do žena, zaključio je Šime Vidak.


Sljedeća Šimina žena bila bi Brazilka
Geni određuju jeste li ranoranilac ili noćna ptica. Bog me podario, takva me majka rodila. Treba biti stvoren, imati prirodni talent za osvojiti ženu, biti tzv. osvajač ženskog srca, dalmatinski galeb. Bio sam sa stotinama žena, svih boja i rasa osim Turkinje i Japanke. A kad bi birao još jednu ženu onda bi to zasigurno bila Brazilka koje imaju isklesano, jedno od najboljih ženskih tijela, opustio se Šime Vidak.