Zaštita mora i priobalja prioritet na putu prema EU

Još jedno lito spremili smo u škafetin. Ovi prekrasni dani kojima nas je Bog blagoslovio u ranu jesen pomoći će da poživi koji dan duže u našin očima, ali bure koje slijede otpuhat će tople slike i pripravit pute još jednoj zimi.
Manifestacija jednostavnog naziva ZadarMore, koja već par godina u nizu obilježava radost ovoga grada do vrata uronjenog u modro i slavi tu simbiozu, povod je da i sami razmislimo što tome moru možemo dati. Znam da smo skoncentrirani uglavnom na to što mu možemo uzeti, ali pozivam vas da barem na tren stanete i promislite što možemo za njega učiniti. Naše more krvari iz tisuću rana kojih nismo ni svjesni, jer se uvijek tješimo da činimo što su i naši stari stoljećima prije nas činili. Ljudi, vrime je da stanemo na balun i razmislimo. Pogledajte naše porte, zadnjih godina trend je, fala Bogu, gradnja različitih sustava za pročišćivanje otpadnih voda koje izlivamo u more. Polako su se razbistrile naše vale, ali gle čuda: umisto jata malih brancina koje smo očekivali viditi, naletili smo na gomile guma, špahera, sajli, elemenata strojeva, brodskog otpada… I to su naši stari, kao i mi, godinama spremali na sigurno, i sad su te godine došle na naplatu, vratile su nam se prije nego što smo se nadali, i to ravno u glavu!
Ako sam te porte nekako i prihvatio nakon toliko odrađenih ekoloških akcija čisćenja, ne mogu prihvatiti činjenicu da ljudi koji moru najviše duguju i od njega žive, zapravo ga najviše i mrcvare. Jednom sam gledao otpuštanje čitave dotrajale koćarske sajle preko bande broda, doli u kulfu, čim su prošli puntu Blitvenice! To rade ljudi koji od tog posla žive, već sutradan je njegov kolega koji tu godinama vuče poteg, vrlo vjerojatno na tome mistu ostavija cilu mrižu, nakon čega je misto označija ka zadiv! Mi se bunimo na Talijane koji nam preoravaju naše polje, slažen se i podržavan, a ko će se buniti protiv nas samih koji u konačnici radimo na korist iste štete?
Imamo prekrasno more, stvaraju se preduvjeti za ronilački raj na Mediteranu upravo u ovom gradu, dobili smo hiperbaričnu komoru, centar podvodne arheologije, u pripremi je studij ronilačkih tehnologija, prvi na Mediteranu, krenule su škole za ronilačka zanimanja, puno toga lipoga je oko nas, hoćemo li moći svim tim sadržajima sačuvati ono zbog čega su oni tu: kristalno modro more, podmorske pejsaže dostojne tropskih boja, život koji ih oduvijek krasi? Nemojte to pitati nekoga drugoga, pitajte samo sebe!
                Ive Šoša, ronilački instruktor