Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

SJEĆANJE I PONOS Genda: Učimo, odgajajmo naše mlade da nose duh generacije ’91

20.11.2020. 16:13


Epidemija koronavirusa i epidemiološke mjere spriječile su slavljenje svete mise u crkvi sv. Ante te održavanje mimohoda Nadin-Škabrnja "Da se ne zaboravi", međutim nisu zaustavile obitelji poginulih hrvatskih branitelja, poginulih i nestalih civila te domoljube da nazoče na mirnom, dostojanstvenom i ponosnom obilježavanju 29. obljetnice žrtava ravnokotarskog Nadina, gdje su JNA i srpske paravojne formacije u samo jednom danu, 19. studenog 1991., ubili 14 hrvatskih civila. Ostale su protjerali, a kuće zapalili.
Neshvatljiva mržnja je taj dan došla u Nadin. Milici Šestan su ubijeni otac, svekar i strina, Mario Brzoja, načelnik Policijske postaje Benkovac, tog jutra je izgubio majku i punicu, Neda Brzoja majku i sestru, Stoji Knez rođ. Čirjak ubijena je majka i sestra…
 


S puno ponosa i punog srca


– Nadin je patio i propatio tijekom Domovinskog rata i ustrajno stojimo tu svih godina, s opravdavanjem, iz pravednosti, iz ljubavi, ponosa, poručio je Mario Brzoja.




Nadin i Zagrad su tijekom Domovinskog rata u Oltar domovine ugradili ukupno 22 žrtve, 14 civila i pet hrvatskih branitelja, dok se troje civila još vode kao nestali.
– Nažalost danas i ovih dana počast žrtvama Domovinskog rata radimo ograničeno jer nas ova nesretna koronakriza iz dana u dan muči. Vjerujemo da će se pobijediti kako bi iduće godine na najbolji mogući način upriličili i obilježili 30. obljetnicu, kazao je Genda, predsjednik UHDDR-a Benkovac koja iz godine u godine tradicionalno organizira ovaj spomen.
Nadinjani, s puno ponosa i punog srca mogu obilježavati ovaj dan. Hrvatski branitelji su svoju zadaću izvršili u potpunosti, kako u obrani tako i konačnom oslobađanju svakog pedlja hrvatske zemlje.
– Učimo, odgajajmo naše mlade da nose duh generacije '91. koja nam je dala slobodu i zalog budućnosti, poručio je Nedjeljko Genda.
 


Snažni, herojski, nadljudski otpor
Komemoracija se održala kod veličanstvenog spomenika ponosa i sjećanja "Oltar domovine", rada Dragana Kwiatkowskog, zadarskog akademskog kipara koji je prije dva mjeseca preminuo u 64. godini života te mu je ovom prigodom u Nadinu odana dužna počast.
– Nažalost za ovaj zločin u Nadinu kao i onaj u Škabrnji nitko nije odgovarao i 29 godina poslije. Želimo vjerovati u pravdu i da će krvnike ruka pravde stići za života, rekao je Ivica Šestan, predsjednik Mjesnog odbora Nadin.
Pokolj u Nadinu, ravnokotarskom heroju, bio je dan nakon što su velikosrpski zločinci poklali Hrvate u Škabrnji i na vukovarskoj Ovčari.
– Nadin se među prvima na zadarskom području počeo braniti i utvrđivati na Nadinskoj gradini, bio je zasigurno najutvrđenije mjesto u Republici Hrvatskoj. Nadin je davao snažni, herojski, nadljudski otpor neprijatelju, rekao je brigadir Milan Bašić, ratni zapovjednik 2. satnije 1. bojne 112 brigade u Nadinu od kolovoza 1991.
 


Hrabri i čvrsti ljudi
Ovi hrabri i čvrsti ljudi u ovom mjestu nisu htjeli napustiti ovaj prostor, zbog ovog kamena u kojeg su godinama njihovi roditelji i djedovi ugrađivali znoj iz onih grobova na kojem leže svi vaši preci.
– Nadin nije vojnički poražen, nego je donesena odluka da se pripadnici vojske i civili iz Nadina izvuku, da bude što manje žrtava, reći će Bašić.
Uz obitelji poginulih, vijence su položili i svijeće zapalila izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Oružanih snaga RH – Vojarna Benkovac, MUP – PP Benkovac, mjesni odbori Nadina i Zagrada, JVP Benkovac, Grada Benkovca, Općine Škabrnja, Zadarske županije i drugi.
Molitvu odrješenja je predvodio don Ivan Rončević, dok je program vodio Mihovil Mijo Brkić, benkovački novinar.
 


Milica Šestan, jedina preživjela masakr
Tog kobnog jutra 19.studenog 1991. Milice Šestan je jedina preživjela masakr u Nadinu, četiri sata provela je okružena i poklopljena mrtvim tijelima sumještana. Ta haaška svjedokinja toga još uvijek nekažnjenoga zločina imala je tada četvero djece u progonstvu u Zatonu, a ona se vratila pospremati mužu, svekru i sinu, braniteljima na nadinskoj straži.
Granatiranje je trajalo danima, od 14 ubijenih toga kobnog dana najviše njih, sedmero civila, stradalo je u prizemlju obiteljske kuće pokojnog Pere Šopića Dragove i to mecima iz pušaka.
– Sasvim slučajno sam u sobi stala iza ormara. A onda se dogodio strašan pokolj, upali su četnici i automatskim puškama sve zvjerski poubijali. Odmah su povukli rafale, svi su popadali mrtvi oko mene. Ljudi nisu uspjeli reći ni "a". Bili su na meni, nisam se micala tri ili četiri sata, zarobljena pod mrtvim tijelima. Nisu išli od jednoga do drugoga pa nisu primijetili da sam živa, nego su otišli, s vidnim grčem rekla je Šestan.
– Samo me Bog spasio. Tek predvečer sam ustala, iskočila kroz prozor i pobjegla, prisjeća se Milica Šestan kojoj su ubijeni otac Ive Glavić, svekar Jakov Šestan i strina Marija Šestan.
 


Žrtve Nadina
Vojne žrtve: Omer Slavko Brzoja, Milivoj Glavić, Novica Atelj, Tonči Šembera, Tomislav Šestan. Civilne žrtve: Danka Brzoja, Stoja Brkić, Maša Čirjak, Ika Čirjak, Ive Glavić, Stana Glavić, Luca Glavić, Jakov Šestan, Marija Šestan, Ivanica Plastić, Roko Šimurina, Kata Šimurina, Šime Glavić i Nikola Atelj. Nestali: Petar Glavić, Marija Glavić, Ante Marić.