UDRUGA VINARA ZADARSKE ŽUPANIJE Od 136 vinskih etiketa 76 nosi oznaku vrhunskog vina

Obišli smo i predstavili 25 vinara od Paga i Povljane, Petrčana/Punta Skale, preko Zadra, od Dikla i Bokanjca, Cerodola preko Puntamike do Arbanasa i Crnog, pa preko Suhovara put Podgradine do Novigraskog mora i Novigrada, a onda do pržina Smilčića, pa do rajskog blata Nadina,ponajviše tog nam »naj eko sela«, pa tik do Lišana Tinjskih i Tinja i Polače, dolje put Biograda i Pakoštana i preko Vranskog jezera pa sve gore do Vukšića, što čine Udrugu vinara Zadarske županije. Temeljni nam je moto početne priče bio »Misli globalno – pij lokalno!«

Vino kao kulturno povijesno traganje i lokalpatriotsko uzdizanje
A bogme smo i pili, onako somelijerski (kaže Zagorec Dalmatincu: Čuj kak nas zoveju pijanci, a vas somelijeri?), isključivo lokalno i uvjerili se da od ovdašnjih vina glava ne boli, čovjeku se misao lijepo opusti, priča poteče, a duša razgali. A ta nam vina dođu nekako kao susret s precima, s tradicijom, više kao iskaz poštovanja prema minulim nam generacijama, spomen vjekovnog života i težačke muke ljudi na ovo tlu, a ne neko napijanje. Dakle, čisto kulturno povijesno uzdizanje i poticaj lokal patriotizmu. A ne kao kad odete po vino u supermarket, pa je to trgovina i ispijanje.

Što je to u hektarima
U hektarima obrađuju učlanjeni vinogradari i vinari, njih 25, 140 hektara vlastite zemlje. Tome treba dodati da dio vinara nisu vinogradari, na čelu s Vinima Biograd, ali i Vinima otoka Paga s manjim vinogradom, i Fiolići i Poljak kupuju svo grožđe, Degarra i Jokić uz svoje grožđe dio kupuju i sl.. Aproksimacija bi prema proizvedenim količinama vina bila da daljnjih 170 ha vinograda netko drugi obrađuje, a ovdašnji vinari otkupljuju. Dakle, ovih 25 članova odnosno vinara u udrugi, što obradom kod sebe, a što kupnjom kod drugih, vezuju rad na preko 210 do 220 hektara vinograda.

Koliko panja?
U panjevima je to teško izraziti ali bi to bilo na vlastitim vinogradima cca 600 do 700 000 panja. Teško je biti precizan jer negdje je sadnja cca 4-4.500 panja, kao recimo danas najčešća, dok negdje, recimo u Kraljevskim vinogradima, ide do 8.000 panja na hektar sa gušćim sadnjama u redovima, kao što je to radio, i savjetovao im, pokojni Plenković. No, negdje su i sami redovi gušći, za motokultivator, a ne traktor, pa se nagura 5-7.000 panja na ha. No to bi bila približno točna računica po iskazu samih vinogradara. Tome treba dodati procjenu o broju trsa na onih oko 170 ha sa kojih ovdašnji vinari otkupe grožđe. To bi svakako činilo daljnjih preko 800.000 panja. Što bi onda zajedno prelazilo 1,3 milijuna panja ili se približavalo broju panja u Nadinskom blatu (kad bi sve bilo posađeno kao nekad bilo bi toga još).

Koliko je to vina?
U količini proizvedenog vina valja uračunati da dio ovdašnjih vinogradara prodaje grožđe, a ne proizvodi od svih količina vino. Štoviše čini to i nekoliko istaknuti vinara, zbog »keša« u doba berbe i većih radova, kad je potrebno angažirati masu dodatnih radnika i odmah im plaćati, ako priliv novca nije odgovarajući. Kažimo da radnik na vaučer za dan, što sam on, a što država, košta od 290 do 340 kuna.
Isto tako dio vinara grožđe kupuje, najznačajniji prethodno spomenuti Vina Biograd, Branka Bungura odnosno Vina otoka Paga Denisa Rake, ili Degarra, Fiolić, Poljak,.. Kažimo da je dio tih odnosa prebačen u trajnu koncesiju, a neki poput Rake imaju međuodnose s vlasnicima vinograda preko 20 godina. Uglavnom proizvodnju uvijek moramo staviti upitnom i zbog toga što je to »industrija na otvorenom« pa se nikad ne zna hoće li i koliko roditi. Dakle, hoće li krupa, posolica ili mraz u nevrijeme, kakva će biti oplodnja, vlažnost, osunčanost i sl.
​Uglavnom riječ je o 1.125.000 litara vina koja godišnje proizvede navedenih 25 vinara.

​Ograde oko količina
Kažimo da je ovdje riječ o iznimnom bogatstvu toliko različitih tala koja daju raskošni dijapazon aroma i okusa i kod istih sorti. Jer imamo čista kamena vina, pa vina iz crljenice s mnoštvom kamena. Imamo i lesne odnosno praporne površine za elegantnije izvedbe. Pa i Nadinsko blato kao fenomen od lokacije sa nataloženim organskim i mineralnim tvarima kroz milenije,.. No s tim je gotovo nemoguće preciznije izračunati koliko će se grožđa a pogotovo vina na kraju dobiti. Recimo da je ne kamenom tlu na hektaru teško dobiti od 5-6 000 kg, dok se na plodnijem i sa sortama koje su blagorodnije može izvući preko vagona pa i 12.000 kila. Obično se u svjetskim razmjerima urod na hektar ograničava na ispod 12, negdje ispod 10 ha, za proizvodnju vrhunskih zaštićenih vina. Toliko masa naših vinara jedva izvuče, a mnogima je to nedostižno. No zato je kvaliteta neupitna.

​»Ki će to popit?«
Nas je u ovoj županiji prema popisu bilo 175.000 (kažu statističari da nas je sad manje). Državni zavod za statistiku piše da pijemo 22 do 26 l po stanovniku godišnje, gledano prosjeke zadnjih 5-6 godina (makar ima i drugih tvrdnji, poput OIV-a, međunarodnog instituta za vinogradarstvo i vinarstvo koji nam je jedne godine pripisao preko 44 l i svrstao nas gotovo na vrh svijeta, iza Vatikana). No, i sa tih 22 minimalne litre ispalo bi da mi ovdje popijemo skoro pa 4 milijuna litara.
No, turistička smo zemlja i kraj. Uzet ćemo normalnu, onu staru, a ne novu, godinu 2019. i kazati da smo u njoj imali 2.015.468 turista svih vrsta koji su ovdje ostvarili 15.127.653 noćenja. Kad b i oni u prosjeku za dan (noć) provedenu ovdje popili 1 (jedan) decilitar, to bi bilo 1,5 milijuna litara. A toliko nije previše pretpostaviti. Pa bi ispalo da što mi, a što oni, ovdje popijemo jedno pet puta više nego naši vinari, članovi Udruge vinara Zadarske županije, proizvedu.

Pitanje plasmana vina građanstvu
U čemu je onda njihov problem, i zašto se dijelom muče prodati vino? Jedan je razlog da masa ovdašnjih ljudi nema pojma kakva dobra vina se ovdje proizvode. Drugi je tradicija, odnosno njen nedostatak, kad dobrih vina ovdje nije bilo, pa se kupovalo s drugih dijelova Hrvatske, a što je ostala navika. Treća je kupnja u dućanu po najnižim cijenama, a to su pakiranja od 3 ili 5 litara iz Makedonije ili Slavonije mahom s Vrancem od crnog ili Graševinom od bijelih, makar se pojave i druga. To je pitanje socijalnog motiva, a i činjenice da ovdašnji vinari zbog prethodno spomenutog imaju skuplje troškove proizvodnje, makar za proizvesti vrhunska vina. Tim činjenicama kod kupnje od strane građana treba dodati i jednu značajnu – gotovo ni jednog od ovdašnjih vina nema u redovnim trgovinskim centrima. Uvjeti po kojima trgovci dilaju vino, cijene, marže i rokovi plaćanja, takvi su da ih većina ovdašnjih mahom malih vinara ne podnosi. Tu je i pitanje cijena. Naši vinari na ekskluzivnim tlima, s neophodnošću mljevenja kamena ili krčenja makije (razminiranje ajmo sad više ne spominjati) i obvezom navodnjavanja, da bi išta opstalo, imaju skuplju proizvodnju. Imaju i male površine pa se i zbog tog i prethodno rečenog ni u snu ne mogu upuštati u cjenovnu utakmicu s proizvođačima sa stotinama hektara i milijunskim količinama, puno nižim ulaznim troškom i neusporedivo većim urodom. Zbog čega su koncentrirani prvenstveno na – vrhunska vina najviše kvalitete. Ta su naravno skuplja. I makar je svjetski trend smanjivanje količina ali – dizanje kvalitete popijenog vina (rekli bi«Pij malo, pij dobro«), vrhunskih vina se u svijetu prodaje 10 do 20%, ostala su kvalitetna ili stolna (prema našoj klasifikaciji), odnosno prema svjetskim određenjima stolna ili IGT – vina s geografskim podrijetlom, kao donjom razinom zaštite vina.

Pitanje ugostiteljsko-turističkog plasmana
​Plasman ugostiteljima ometa jako česta koncentracija ugostitelja da im je najbolje – najjeftinije vino, kao i uobičajena gradnja cijena vina u ovdašnjem ugostiteljstvu (X3 od nabavne). Nije olajavati ugostitelje, jer ih je većina prisiljena preživjeti godinu, a od dva tri mjeseca posla. No, zbog toga (umjesto uobičajenih 20-30-tak posto marže u većini svijeta) naši (njihovi) gosti piju malo i nimalo vina. Ili piju vina koja nisu iz ovog kraja, što inače u eno gastro turizmu nije običaj ni dika, već je lokalni kolorit okusa običaj i trend. Konačno, kako reče Stipe Vučemilović, s čime se u potpunosti slažem, stranci kod nas kad kupuju vino iste ili bolje kvalitete od španjolskog, talijanskog ili francuskog očekuju da ga plate onoliko kuna koliko tamo plate eura. To je nevolja neafirmirane zemlje.
​No, van plača – većina se proda. Svjedoci smo da do nekih nagrada ovdašnji vinari teško dolaze i zato jer nemaju vina koja su odnjegovana i čuvana 5-6 godina, jer su – sva prodana.
 

Župan Zadarske županije Božidar Longin o vinarima

– Udruživanje vinara Zadarske županije kroz zajedničku udrugu što je pravi put za kvalitetniji nastup na tržištu. Ujedno je to dobar primjer, ali i putokaz voćarima, maslinarima i povrćarima da krenu u tom smjeru, u čemu ćete svi imati svesrdnu pomoć Županije. Radimo na brendiranju cijele naše županije kao gastronomske destinacije u čemu će i Ravni kotari imati prigodu dodatno iskoristiti svoje potencijale, s naglaskom na vrhunska vina iz našeg kraja. U suradnji s udrugom vinara organizirali smo u Domu županije sastanak vinara, uljara i sirara s našim ugostiteljima, a sve s ciljem povezivanja, jer želimo lokalne proizvode u našim restoranima, poručio je župan Longin dodavši da je Turistička zajednica Zadarsle županije izdala ove godine i novu brošuru s lokacijama OPG-ova na kojima se može degustirati eno-gastronomska ponuda a u čemu je marketing iznimno važan.
 

Popis članova Udruge vinara Zadarske županije

(redni brojevi odgovara lokacijama vinara na karti)
1. VINA ARBANAS (Smilčić 152 A), Branko Arbanas
2. VINA BIOGRAD (Biograd na Moru, Vukovarska 16), Branko Bungur
3. VINA BORA (Žuže 59, 23242 Podgradina), Zdravko Žuža
4. VINA BULJAT (Ulica dr. Franje Tuđmana 53, Suhovare), Dario Buljat
5. VINARIJA DEGARRA (Put Vrela b.b., Zadar), Dane Šulentić i Mate Pestić
6. VINA FIGURICA (Smilčić 114, Smilčić), Mladen Anić
7. VINARIJA JOKIĆ (Lišane Tinjske 95, Lišane Tinjske), Duško Jokić
8. VINARIJA FIOLIĆ (Put Matije Gupca 29, Zadar), Dario i Marijo Fiolić
9. VINA KARABA (Brune Bušića 116, Pakoštane), Šime Kurtov
10. P.O. KAŠTELANAC (Polača 20, Polača), Josip i Zlatko Kaštelanac
11. VINA KER-VIN (Nadin 109, Nadin), Tomislav i Martin Glavić
12. KRALJEVSKI VINOGRADI (Petrčane, ulica 13 br. 10), Zoran Pantalon i Milenko Rajić
13. VINA MIROSLAV MARIĆ (Vukšić)
14 PZ MASLINA I VINO (Kakma 189, Polača), Radoslav Bobanović i Željko Uzelac
15. OPG KRST MATEŠIĆ (Biogradska cesta 29, Zadar)
16. OPG ELVIS NIMČEVIĆ (Nadin 124, Nadin)
17 VINA OTOKA PAGA (Studeno bb, Pag), Denis Rako
18. VINA POLJAK (Krešimirova Obala 105, Zadar), Trifun Poljak
19. VINA BRIGO (Petra Ante Zorzija 1, Novigrad), Branimir i Vjeko Sinovčić
20. VINA ŠKAULJ (Nadin 23, Benkovac), Šime i Tomislav Škaulj
21. VINA TIČIĆ (Put Obatnice 10, Povljana), Veljko Tičić
22. VINA VRSALJKO (Nadin 31, Nadin), Željko Vrsaljko
23. VINA RABIOSA (Put Špetića 16, Zadar), Stjepan Vučemilović
24. VINA ANTE MARIĆ (Đure Basaričeka 14, Zadar)
25. OPG KARLO ČUDINA (Brune Bušića 10, Pakoštane)
 

Čak 136 vrsta ​(etiketa) buteljiranih vina

Članovi Udruge vinara Zadarske županije u buteljama imaju čak 136 vrsta vina. Podatak je naravno trenutan, jer već za koji mjesec može se to uvećti za 10 pa i 20 posto, ali i pasti za toliko.
Od toga je vina s oznakom – vrhunsko vino čak 76. Kažimo kako to po našoj metodologiji znači da su to vina koja su prošla kemijsku analizu u Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo, te nakon toga dobili od stručnjaka koji za Zavod rade organoleptičku analizu (kušavanjem vina) preko 82 boda, od mogućih 100.
Napomena – temeljem zadnjih izmjena Zakona o vinu više nije obavezno na etiketama klaisificirati vino odnosno označavati je i riječ o vrhunskom, kvalitetnom ili tek stolnom vinu. Osobno ne podržavam ovakvu izmjenu, ali je tu. No vinari mogu i, kako vidimo, hoće takvo oznake stavljati na etikete. Inače od 136 vrsta vina, stolna u pakiranju odnosno flaširanju radi samo Denis Rako – Vina otoka Paga. Neki od ostali vinara u udrugi takva vina, ako ih rade, kad ih rade, ne klasificiraju, jer ne pakiraju već ih prodaju kao rinfuzu. Van toga je nešto manje od 60 ovdašnjih vina ocjenjeno po organoleptičkim panelima kušača kao kvalitetana vina što znači 72 do 82 boda.

Vina i vinara imamo još

Treba kazati da 25 vinarija i vinara u Udruženju vinara Zadarske županije nije sve što ovdje imamo. Najveći pojedinačni pogon Vinarija Benkovac kao dio korporacije Badel 1862 nije u udruzi jer je nacionalna kompanija. Nekoliko vinara nije, ili nije još, učlanjeno u udrugu, a rade vino za tržište. Značajan broj manjih proizvođača djeluje kroz OPG-eove i ne teži plasmanu vina na tržište, već radi za sebe ili dogovorene kupce, odnosno kupce na imanjima. Konačno seoska tradicija pravljenja vina za sebe još je živa, sada joj se pridružio dio hobističkih vinara koji to rade na manjim vikend posjedima, a imamo dosta ljudi i u gradovima koji kupuju grožđe i rade vino kod sebe i za sebe.
 

Nagrade i primjer najčuvenijeg londonskog Decantera

Članovi udruge imaju ukupno nekoliko tisuća nagrada i priznanja za svoja vina. Osim nagrada na razini naše županije (Nadin, Stankovci, Benkovac,..) većina je redovno na najvećoj smotri u zemlji odnosno Sabatini koju kao međunarodnu organizira Zadružni savez Dalmacije. Dio je okrunjen najvišim priznanjima na odnedavno ambiciozno pokrenutoj akciji "Vina od davnina" gdje najbolji proizvođači iz zemlje donose samo vina autohtoni sorti.
​No, niz je i nagrada koje su ovdašnji vinari dobili na međunarodnim smotrama. Za ilustraciju obično uzimamo London i Decanter. Oni su kroz 15-tak godina postali najcjenjenije vinsko nadmetanje na svijetu sa cca 16 do 17.000 najistaknutijih svjetskih vina i najjačim svjetskim panelom kušača (njih preko 200 sa najvišim vinskim titulama na svijetu). Naši vinari nisu još dovoljno snažno organizirani i uigrani i na niz nadmetanja ne odlaze, pa se i Decanter odrađuje povremeno i kampanjski. No, ilustrativan je nastup 2017. kada je 12 ovdašnjih vina poslano u London, a ocjenivano je 17.000 vina iz svijeta, i dobilo 12 priznanja, od čega polovicu srebrnih. Za pojašnjenje treba kazati da u uobičajenim smotrama vinara sva vina s 85 i više bodova (od maksimalnih 100) dobivaju zlato. Na Decanteru se srebro dobije za iznad 90, a zlato tek nad 95 bodova, dakle gotovo savršena vina. Te godine 12 ovdašnjih vina se vratilo iz Londona sa 84 do 93 boda. Konkretno 6 srebra (preko 90 bodova), 3 bronce (85 do 90) i 3 preporuke (za vina od 83 i 84 boda – što je u Hrvatskoj organoleptička ocjena za – vrhunsko vino.