Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Zemlja onom tko je obrađuje

20.01.2012. 23:00
Zemlja onom tko je obrađuje


U zemljama EU praksa je da zemlju nasljeđuje onaj tko ostaje na njoj, tko će je obrađivati. U slučaju da nitko od potomaka to ne želi, onda pravo prvokupa ima prvi susjed koji graniči s njom. Mi ćemo tražiti da se takva praksa uvede kod nas, kaže direktor HPK Ivan Katalinić
Smanjeni troškovi proizvodnje, uništavanje nelojalne konkurencije s Istoka, uređeni sustav i tržište od preko 500 milijuna stanovnika glavne su prednosti koje će hrvatski poljoprivrednik osjetiti kada Hrvatska sutra uđe u Europsku Uniju koje ističu naši sugovornici. Najveća opasnost je uvoz koji će sada postati nekontroliran i to one robe koja je probrana nakon prve selekcije. Europa otvara šanse, ali je iluzorno očekivati kako će svima preko noći poteći med i mlijeko pogotovo kad mi još u svojoj kući nismo riješili neka važna pitanja. Jedno od njih je pitanje poljoprivrednog zemljišta koje se godinama stavlja pod tepih.
Koristi od ulaska
Hrvatski seljak opravdano je skeptičan prema ulasku Hrvatske u EU, kako to pokazuju znanstvena istraživanja. Za sada je ona za proizvođače mlijeka, povrća, voća iz Ravnih kotara, Bukovice i druge predstavljala samo opasnost. Konkurencija su im upravo bili ti EU proizvođači koji su uživali visoke subvencije za uvoz svojih proizvoda u zemlje izvan EU, time rušili cijenu i time osvajali svoj tržišni udio u domaćoj prerađivačkoj industriji i trgovini. Kada se tome doda uvoz s Istoka robe sumnjivog podrijetla, onda ne čudi što se seljak u svom životu između kovnja i nakovnja skeptično odnosi prema svemu. Ipak ulaskom u EU i oni će moći uživati pogodnosti visokih subvencija kod izvoza izvan EU, a tu su i druge koristi kada si član velike zajednice.
– Naš seljak ulaskom u EU može profitirati, kaže agronom Marijan Tomac i pojašnjava zašto:
– Past će mu troškovi proizvodnje, cijena inputa je u zemljama koje nas okružuju manje nego kod nas. Stroge kontrole i propisi zaštitit će ga od uvoza proizvoda s Istoka. Pogotovo se to odnosi na voće i povrće. Strogo će se poštovati deklaracije na proizvodima. Neće se moći više uvesti jabuka koja je negdje dvije godine stajala na skladištu pa se kod nas lijepo zapakirati i prodavati kao domaći proizvod.
Tomac kao rak-ranu domaće poljoprivrede vidi rascjepkanost poljoprivrednog zemljišta, njegovu neobrađenost. Primjera radi, u Zadarskoj županiji od ukupno 46.000 hektara poljoprivrednog zemljišta čak 62 posto je neobrađeno. Sve to čini domaćeg seljaka nekonkurentnim u uvjetima kada nisu udruženi, podložni pritiscima otkupljivača. Tada dolazi do apsurdnih situacija da je otkupna cijena manja od proizvođačke, kako kaže Tomac.
Udruživanjem do okrupnjivanja
Udruživanje seljaka jedan je od prioriteta za njihovu uspješnu tržišnu utakmicu na tržištu EU, kako kaže pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu Zadarske županije Danijel Segarić. Za njega ulazak u EU predstavlja priliku i opasnost.
– Poljoprivrednik kada sam izlazi na tržište doslovce se nalazi u škarama proizvođača. Unatoč tome naši poljoprivrednici su, nažalost, nepovjerljivi prema udruživanju. Nisu organizirani, proizvodnja im je skupa i nekonkurentna i zbog toga smo podložni uvozu koji će sada biti nesmetan.
Problem u uvozu vidi i direktorica farme Vigens Elvira Sterle koja ocjenjuje da Hrvatsku poljoprivredu čeka izazovno vrijeme:
– Velika količina proizvoda preplavit će hrvatsko tržište. Jake europska gospodarstva mogu izdašnije pomagati svoje poljoprivrednike nego mi naša, tako da njihove poljoprivrednike neće pogoditi izostanak subvencija. Naš problem je što nama nedostaje odgovarajuća poljoprivredna infrastruktura. Kada je riječ o nama stočarima onda je riječ o skladištima, a povrćarima i voćarima hladnjačama. Također, naći će se u sukobu s trgovinom koja sada može kupovati bilo gdje u neograničenim količinama. Veliki sustav će se snaći u svemu tome, ali pitanje je što će biti s malima.
 Staro rješenje problema jest da se konačno krene s udruživanjem.
– Poljska nam je izvrstan primjer kojim putem treba krenuti. Njihovi su poljoprivrednici iskoristili sve pogodnosti koje im je nudila EU. Oni su se udružili u organizacije proizvođača i kao takvi izlaze na tržištu. Te organizacije su se s vremenom toliko razvile da sami pregovaraju s velikim trgovačkim lancima, više nemaju potrebu za posrednicima, već samostalno razvijaju kanale distribucije. Udruživanjem seljaka dijelom bi se riješio i problem usitnjenosti poljoprivrednog zemljišta, kaže Segarić.
Priprema domaćeg terena
Uz to treba razmišljati o stvarima koje treba napraviti u vlastitoj kući. Direktor Hrvatske poljoprivredne komore Ivan Katalinić smatra da smo mi još uvijek nespremni za buru koja puše na otvorenom europskom tržištu. Kako bi seljak u nove uvjete ušao spremniji, treba izmijeniti određene zakone, prije svega zakone o legalizaciji i poljoprivrednom zemljištu.
– Od 1918. godine naše poljoprivredno zemljište se usitnjava. Svatko tko se ženio, udavao dobivao je dio zemlje. Danas nam se u Europi čude što smo uradili s našom poljoprivredom. Zemlje zapadne Europe uvele su praksu da zemlju nasljeđuje onaj tko ostaje na njoj, tko će je obrađivati. U slučaju da nitko od potomaka to ne želi, onda pravo prvokupa ima prvi susjed koji graniči s tom zemljom. Mi ćemo tražiti da se takva praksa uvede kod nas, kaže Katalinić i dodaje:
– Novom ministru poljoprivrede Tihomiru Jakovini predložili smo izmjenu Zakona o legalizaciji i imamo informacije da se na tome radi u suradnji s Ministarstvom graditeljstva. Zakon o legalizaciji kakva je sada nepovrediv je za hrvatsku poljoprivredu. Za legalizaciju treba puno vremena i novaca, a uvjetima kada je selo osiromašilo seljak nema nijednog ni drugog. Tražimo da se legalizacija objekata naplaćuje po simboličnoj cijeni. Ne može se isto naplaćivati legalizacija staje i apartmana na moru. Također naš prijedlog je i da se legalizacija poljoprivrednih objekata odvoji od drugih.


 U NACIONALNOM INTERESU


Dok francuski seljaci polijevaju mlijeko po ulicama, njihovi investitori kupuju hrvatsku industriju mlijeka.
 – Francuski Lactalis je investitor koji svoj biznis razlučuje od odnosa sa seljacima. S druge strane, asocijacija francuskih farmera ima zajedništvo u kreiranju poljoprivredne politike u nacionalnim interesima. To im olakšava i raznovrsnost i disperziranost njihove mliječne prerađivačke industrije, kaže Elvira Sterle.