U gradu na Zrmanji ulice puste, bez mladih

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
U posljednjih deset godina s pripadajućim naseljima izgubio oko 700 stanovnika
Ovo vam je glavna ulica i ako tu nema nikoga, nema nigdje, ljubazno mi odgovara trgovkinja Klara, koja iz Karina svakodnevno putuje na posao u Obrovac. Dodaje kako ujutro do deset sati nekoga i bude, a kasnije..., kako govori Klara, većinom su to stariji ljudi, umirovljenici, a mladih nema
Toni PERINIĆ
Slika potpuno puste ulice govori više od riječi

Prema popisu stanovništva iz prošle godine, grad Obrovac, kojem administrativno pripada dvanaest naselja (Bilišane, Bogatnik, Golubić, Gornji Karin, Kaštel Žegarski, Komazeci, Krupa, Kruševo, Muškovci, Nadvoda, Obrovac i Zelengrad) broji oko 3.600 stanovnika. Najveće naselje je Kruševo s 970 stanovnika, a prati ga Obrovac s oko 800 stanovnika. U deset godina taj grad izgubio je oko sedamsto stanovnika, dok je u gradskom naselju Obrovac čak dvije stotine stanovnika manje nego 2011. godine.
Uputio sam se prema tom gradu na Zrmanji kako bih iz prve ruke saznao što stanovnici misle o rezultatima popisa i u čemu vide potencijal za budući razvoj.
Vozim iz smjera Zadra, preko Posedarja i Jasenica, krajolik na koji nailazim putem je čaroban i zadivljujući, posebno na samom ulasku u grad, gdje s uzvisine pogled pada prema malom gradiću i prekrasnoj rijeci. Obrovac leži na 57 metara apsolutne visine, 11 metara uzvodno od ušća rijeke Zrmanje koja teče kroz nekoliko kanjona, a ulijeva se i u more. A onda...
Odmah po ulasku u grad - šamar stvarnosti. Od onog prekrasnog i idiličnog pejzaža na ulazu do otužne zbilje. Puste ulice grada, zapuštene i ruševne zgrade, oronule fasade... Obrovac kao da je zapeo u nekom paralelnom svemiru. Stižem do gradskog mosta, očekujem da ću odmah barem nekoga sresti, ali - ništa, tek jedan automobil.

Prazne ulice

- Oprostite, gdje se ljudi okupljaju u Obrovcu, gdje mogu popričati s nekim? - pitam djevojku koja radi na obližnjem kiosku i taman slaže pristiglu robu.
- Ovo vam je glavna ulica i ako tu nema nikoga, nema nigdje, ljubazno mi odgovara trgovkinja Klara, koja iz Karina svakodnevno putuje na posao u Obrovac.
- Kakvo je stanje tu, ima li ljudi? - upućujem pitanje na koje se ona blago nasmije.
- Slabo, ujutro do deset sati nekoga i bude, a kasnije... Većinom su to stariji ljudi, umirovljenici, a mladih nema, govori Klara, kojoj zahvaljujem na izdvojenom vremenu i krećem do malog, lokalnog dućana, udaljenog svega pedesetak metara. Trgovkinja nije bila raspoložena za razgovor, ali je na pitanje o broju stanovnika u Obrovcu dala značajan odgovor.
- Prošetajte ovom ulicom i rivom, sve će vam biti jasno, kaže mi.
Tako sam i napravio. Šetnjom kroz tihu i pustu, glavnu obrovačku Ulicu dr. Ante Starčevića naišao sam većinom na zatvorene trgovine, prazne izloge, a oni koji još rade nisu htjeli javno progovoriti o stanju u njihovom gradu, već su nam kratko kazali kako je sve manje kupaca i kako im prodaja pada iz dana u dan. Na tržnici slična situacija - ostala su tek dva štanda, a posla ni za njih nema.
- Ljudi umiru, odlaze, sve ih je manje u Obrovcu. Dolazim tu već godinama, svaki dan osim nedjeljom, budem do podne i mogu vam reći kako se u posljednje vrijeme osjeti pad prodaje, govori nam Šime Ražov, vlasnik OPG-a iz Škabrnje i dodaje kako je proteklih godina bilo riječi o izgradnji i uređenju nove tržnice, s obzirom na to da je sadašnja prilično neugledna.

Većina mladih želi živjeti u većem gradu

U blizini tržnice susrećem simpatičnu baku Mariju (86), taman ide iz spize. Prema njezinim riječima, Obrovac je grad bez perspektive.
- Ovdje živim već skoro sedamdeset godina i život tad i danas nije usporediv. Prije je bilo posla, a sad nema nikoga. Obrovac je grad umirovljenika, bez perspektive i razvoja, govori baka Marija.
U staroj jezgri grada radi banka te nekoliko državnih institucija i ustanova. Ispred Fine smo razgovarali sa Šimom i Markom, jedan je iz obližnjeg Kruševa, a drugi iz Zatona Obrovačkog. Oni smatraju da problem iseljavanja mladih nije pogodio samo Obrovac već cijelu Hrvatsku.
- Većina mladih želi živjeti u većem gradu, odlaze u Zadar ili čak neke veće gradove. U Obrovcu se dosta toga obnovilo, izgradio se vrtić, radi se radi..., pričaju mi Šime i Marko.
- Ali, smatrate li da je to dovoljno za ostanak i život mladih ljudi u ovom kraju, pitam ih.
- Sigurno da nije dovoljno, fali nekakva tvornica gdje će ljudi moći raditi, ali opet, ima tu potencijala, kažu.
- Neiskorištenog potencijala, dodajem.
Međutim, ima u Obrovcu i pozitivnih priča i projekata. Krajem 2020. godine završena je rekonstrukcija i obnova zgrade dječjeg vrtića, koji je u potpunosti besplatan za male Obrovčane. Realizacijom tog projekta uskladili su se prostorni i tehnički uvjeti predškolske ustanove u skladu s propisanim pedagoškim standardom. Samo je pitanje hoće li taj vrtić imati tko pohađati u neko dogledno vrijeme, hoće li grad nastaviti dalje propadati i umirati ili će država i lokalna samouprava učiniti nešto kako bi očuvali život u ovom prekrasnom gradiću. Gradonačelnik Ante Župan najavio je ne tako davno projekte za uzlet Obrovca, a ne ostvari li se barem nešto od toga, o gradu na Zrmanji pričat će se u perfektu.
Na kraju krajeva, što će mu sva ta ljepota i ljupkost ako je nema tko koristiti?!

Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)