Nisu joj dali u školu, morala je kopati i fuštan nositi...

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Milica Vanjak prva u Sukošanu proslavila stoljeće života
Za feštu sv. Kasijana, 13. kolovoza 1945., na vrtuljku na sukošanskom Ruševcu stasiti i zgodni Šime sjedio je iza nje, uhvatio za sjedalicu i u vrtuljku života nije je puštao 55 godina, sve do smrti 2000. Rodila je troje djece, a ima četvero unučadi i sedmero praunučadi
Velimir BRKIĆ
Okružena svojim najmilijima

Doživjeti sto godina života rijetkost je i blagoslov. Uspjelo je to Milici Vanjak rođ. Filipi rođenoj 17. ožujka 1922., najverojatnije prvoj mještanki Sukošana koja je uopće dosad doživjela stoljeće života u ovom naselju na obali Zlatne luke koje broji 3000 stanovnika.
- Do prije četiri godine i prijeloma kuka i natkoljenice hodala sam, išla pješke u crkvu i sve radila u kući i oko kuće. I čitala sam i bez problema pratila strane televizijske serije, ali me sada zeza mrena, kazala je baka Milica, ponosna i hrabra, inteligentna i ponizna, otvorena i iskrena, jednostavna i plemenita slavljenica dobrog pamćenja.
Tada 23-godišnja Betinka iz obitelji Filipi, 2. ožujka 1946. godine, udala se za svog tri godine starijeg Šimu Vanjaka, sina poznatog sukošanskog kovača Augustina Vanjaka. Kumovi su bili prof. Mile Filipi i Ive Keran. Udvarali su joj se mladići s otoka Murtera, među njima sinovi seoskih »kulaka« i diplomirani liječnici, ali je ona odabrala svog stasitog i zgodnog Sukošanca Šimu.

Troje djece, četvero unučadi, sedmero praunučadi

- Za sukošansku feštu sv. Kasijana, 13. kolovoza, kod vrtuljka na Ruševcu u Grdovića, upoznala nas je Baldina sestra Tone. Na trajatru je moj Šime sjedio iza mene i zavrtjeli smo se u vrtuljak života. Uhvatio me za sjedalicu i nije me puštao gotovo 55 godina, sve do smrti, 12. veljače 2000., ispričala nam je slavljenica.
U skladnom braku dobili su kćer Željku te sinove Veljka i Ivicu koji je, nažalost, prerano preminuo u 51. godini, 12. veljače 2007. godine.
- Imam četvero unučadi: Danijelu, Irenu, Alidu i Vedrana. Imena mojih sedmero dragih praunučadi su: Luka, Lora, Lorens, Lorando, Nino, Fračeska i Mateo, s ponosom je nabrojila baka Milica.
Slavljenica je prije 100 godina rođena u Betini na otoku Murteru, spomeniku pučke dalmatinske i mediteranske arhitekture, u obitelji Filipi s 20 članova, obitelji poljodjelaca, maslinara, kalafata - brodograditelja. Među njima i četvero njezine braće.
- Samo u jednom masliniku kod Tisnoga imali smo 365 maslina, koliko i godina dana. Godišnje smo imali i preko 7000 litara maslinovog ulja, naglasila je slavljenica Milica.

Prkosna odluka

Život je nije uvijek mazio, ali je i u tim najtežim trenucima pokazala svoju snagu i odvažnost. Doživjela je i nepravdu. Iako je kao 13-godišnja curica imala podršku roditelja kao najbolja učenica osnovne škole u Betini, nije mogla nastaviti školovanje u Šibeniku jer su njezina baba i stric odlučili da je važnije kopati polje.
- Tada sam prkosno odlučila i rekla: ‘Kad ne mogu ići u školu i umjesto doktora od medicine bit ću za doktor kopanja, skinut ću haljinu koju nosim i dok živim nosit ću fuštan jer za kopanje mi ne trebaju haljine.’ I do danas sam održala svoju prkosnu odluku, rekla je baka Milica.
Betina je baštinik hrvatske drvene brodogradnje u kontinuitetu od njenog utemeljenja 1740. godine (Paško Filipi). A kako je u Betini već bilo škverova - brodogradilišta, njezini su tražili lokaciju za izgradnju škvera u Pakoštanima i Sukošanu i odabrali su Sukošan.

Muž direktor škvera, svekrva druga majka

- Škver se izgradio 30-ih godina proteklog stoljeća, za vrijeme župnika don Uge, prisjetila se baka Milica.
Dva dana prije stotog rođendana i velikog slavlja kod obližnjeg Veseljaka u preko tri sata razgovora i ugodnog druženja sa slavljenicom Milicom, u društvu kćeri Željke i zeta Mladena - Sidonje, na Lokvici odmah iznad Jadranske magistrale bistra starica vedrog duha često je s puno zahvale spominjala svoju »doktoricu« Gordanu Brkić, supruga poznatog sukošanskog pitura Josipa Brkića, koja o njoj skrbi ujutro i navečer.
- Pokojna svekrva Ane bila mi je kako druga majka. Iako je suprug Šime bio tehnički direktor u zadarskom škveru i bio preko 40 godina na strogoj dijeti često smo putovali, ponajviše s Vencom Raspovićem, direktorom PZ-a Sukošanka. Dakako, itekako sam i trapila, kopala ka’ muški, ponajviše u Vodotiću i Brižinama, sa smiješkom se prisjećala slavljenica Milica.
Pozdravni, emotivni govor na svečanoj večeri izrekla je unuka Danijela. Slavljenica nije mogla sakriti suze radosnice.
- Vrijeme leti, sve te godine protekle su u trenutak. Nemam recept za dugi život. Uvijek sam bila u pokretu, radila, nisam previše jela i alkohol sam izbjegavala. A živjet ću sve dok dragi Bog ne odluči udariti dlanom u dlan, zaključila je Milica Vanjak uz izuzetno bogat slavljenički stol u Veseljaka, kakav i priliči proslavi velikog rođendana.

Ocjena: 
Prosječno: 5 (4 glasova)

Komentari

Slika korisnika monika
Čestitamo! Bravo!

Monika