Pismo nadbiskupu Želimiru

Slika korisnika katarina.ergovic
MOŽDANI UDAR
Autor: 
ZL arhiva
Ante Mihić

Brate nadbiskupe Želimire, uvijek, kada bismo se susreli, tako bih Vas oslovljavao. Po ljubavi smo braća, po Crkvi, Vi ste biskup koji obnaša vlast, biskup koji razlučuje duhove, biskup koji zaređuje svećenike. Bez biskupa nema Crkve, bez Crkve nema biskupa. Malo smo se susretali, Teško ste uhvatljivi, rapolućeni na više mjesta. Vi odlazite iz Zadra, kao biskup, a kao da niste ni sjeli na zadarsku nadbiskupsku stolicu. Tužan sam, ljut sam.

Završio sam, što me raduje, teologiju. Od moćnih profesora svladavao sam sve nijanse divne teologije. Kako iz Sali vidim danas našu Zadarsku nadbiskupiju? Zapuštenu. Vidim zapuštene i napuštene svećenike. Vidim nedostatak zanosa. Vidim glavinjanje između temeljne uloge biskupa i doživljavanje Crkve kao korporacije.

Nije li uloga biskupa, kao što su činili prvi biskupi apostoli, utvrđivanje braće i sestara u vjeri? Nije li temeljna uloga biskupa briga o svećenicima, proslava u Duhu Svetomu, jer tamo gdje je biskup, slavi se sakramenat Duha Svetoga, potvrda? Ja kao kršćanin od biskupa ne očekujem ništa više ni manje, nego slaviti Isusa Krista u Duhu Svetomu.

Jer, prolazi sve: palače nestaju, novci pripadaju siromašnoj braći i sestrama, odlazi se, umire se. A ostaje Riječ Božja, Riječ koja je ambijent naše crkvenosti i kršćanstva.

Sretno, brate biskupe, Želimire!

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (5 glasova)

Komentari

Slika korisnika mete
Brate Ante, u dvije rečenice kažeš više negoli oni koje nazivamo uzoritim za svega svog života.