»Kad se budemo gledali« – pjesničko nadahnuće i humana nota

U atriju Kneževe palače u ponedjeljak je predstavljena zbirka poezije »Kada se budemo gledali«, pokojnog Vladislava Tomčuka, dugogodišnjeg tajnika Lige protiv raka Zadar, a sav prihod od prodaje zbirke ide u sredstva za nabavu aparata za dijagnostiku i terapiju onkoloških bolesnika. Predstavljanje je izvedbom pjesme »Što te nema« otvorila kantautorica i profesorica Tea Vidaić. Prije razgovora o zbirci, okupljene je pozdravio gradonačelnik Zadra, Branko Dukić, predsjednik zadarske Lige protiv raka istaknuvši kako je odlaskom Vladislava Tomčuka grad izgubio plemenitu osobu velikoga srca, uvijek spremnu na nesebičnu pomoć.

Pjesnik nema samo jedan život
– Vladislav je bio dugogodišnji tajnik Lige i neumorni radnik, koji je cijelog života poticao kulturno uzdizanje. Mnogo je puta sudjelovao u organiziranju događanja kao što je ovo. Težio je razvoju kulture, kao sastavnog djelovanja Lige. Zahvaljujem svima koji su svojim radom i upornošću sačuvali njegove pjesme. Liga živi dalje, a spomen na njega će zauvijek ostati u našim srcima, rekao je zadarski gradonačelnik Dukić.
O zbirci je govorio Zlatko Tomić njezin recenzent i dugogodišnji prijatelj i kolega pokojnog Vladislava Tomčuka.
– Za ovu zbirku nisam rekao da je postumna. Isti sam princip primijenio i u recenziji ove zbirke. Ako život nema samo jednog pjesnika, ni pjesnik nema samo jedan život. A Vlado ih je imao bezbroj i bezbroj nam ih je darivao. Provodio nas je svojim transcendentalnim labirintom, svijetom neshvaćenih, gledajući nas svojim blagim i pitomim pogledom, koji je istovremeno bio pogled pun ispričnosti, kazao je Tomić i dodao kako je ono što je značajno za ovu zbirku – to da je nadstvarna i nadnaravna.

Riječima pokretao, tješio i organizirao
– Te slike i odsjaje tražili smo na raznim stanicama života. Ti si Vlado, svoje konačno smirenje našao u ovom gradu, koji te prihvatio, ali nikada nisi zaboravio stube koje si prešao u životu. Nijednu riječ koju sam dosada izrekao, ne bih svrstao pod nešto tako prozaično kao što je nekrolog jer mi smo se ovdje okupili kako bismo, Vlado, proslavili tvoje rođenje i dan kada se poezija rađala u tebi. Želio bih zahvaliti i Luki Beziću, Vladinom dugogodišnjem prijatelju i kolegi, koji je zaslužan za vizualni izgled ove zbirke, kao i Vladinoj životnoj družici Ani, koja je strpljivo i s ljubavlju sakupila ove stihove i uobličila ih u zbirku, zaključio je Tomić.
Za kraj predstavljanja, okupljenima se obratila Ana Tomčuk.
– Često me pitaju kako sam došla na ideju da Vladine pjesme objedinim u jednu zbirku. Vlado je znao prednost i snagu riječi. On je riječima pokretao, tješio i organizirao. Pisao je ne samo pjesme, već i romane i rasprave. Odlučila sam njegove pjesme objaviti jer sam ih pronalazila posvuda, od džepova do putnih torbi i odlučila im dati život. Željela sam da njegove pjesme uljepšaju stvarnost svima koji će ih čitati, kazala je Tomčuk.