Šimić: U Zadru nasušno fali kazališnih događaja u kolovozu

Umjetnički ansambl Dragon teatar u petak je, u crkvi sv. Dominika na Poluotoku, održao premijeru dvije predstave rađene prema djelima njemačkog spisatelja Georga Büchnera, »Leonce i Lena«, te »Woyzeck«. Likove iz oba djela odglumili su Lucija Matković, Dominik Karakašić i Goran Vučko. O ovoj smo premijeri razgovarali s Majom Šimić, osnivačicom Dragon teatra te redateljicom predstave.

Premijera dva u jedan
Iako su dramska ostvarenja Georga Büchnera po prvi put izvedena nekoliko desetljeća nakon njegove prerane smrti, danas su standardni repertoar njemačkih i svjetskih kazališta. Važan aspekt njegovog dramskog koncepta je polazište po kojem se protagonista prikazuje kao žrtvu gospodarskih, političkih i kulturnih okolnosti, a ne više, primjerice, svoga karaktera, strasti, temperamenta, spletka ili sudbine, kako je to bio najčešći slučaj njegovih prethodnika. Gotovo svi junaci Büchnerovih tekstova zapravo su žrtve, a jedini »izlaz« koji im je dan jest ludilo, destrukcija ili autodestrukcija.
– U svoj mi je muci prošle godine sinulo kako bi trebali raditi komad Georga Büchnera. U početku smo planirali raditi samo »Leonca i Lenu«. Međutim, nikako nisam mogla doći to teksta drame, pošto djelo službeno nije prevedeno na hrvatski jezik, što je vrlo začuđujuće, ako se u obzir uzme činjenica koliko je Büchner cijenjen u svojoj rodnoj Njemačkoj. Tu i tamo se znala, u velikim vremenskim razmacima u različitim regijama, dogoditi neka inscenacija, i to bi bilo to. Recepcija Büchnerovih drama u Hrvatskoj je vrlo mala, iako je on vrlo zanimljiv i kvalitetan pisac, za kojeg ljudi tu ne znaju, kazala je za početak Šimić, te dodala kako je nit vodilja Dragon teatra da uvijek predstavlja nešto novo, dosad neistraženo.

Sinergija dva dijametralno suprotna djela
– »Leonce i Lena« su tako, u našoj produkciji, postao atraktivno djelo, ne previše komplicirano i namjenjeno širokoj publici. Međutim, kako se sve više približavao trenutak kada mi počinjemo rad na ansambl predstavama, ja sam tek tada došla do teksta i počela ga proučavati i shvatila kako nisam u potpunosti zadovoljna s njim, pa sam počela čitati i drugu njegovu dramu »Woyzeck«. To je drama, koja je po svim karakteristikama dijametralno suprotna prvoj drami. No, tada nisam bila u poziciji da mijenjam drame, jer smo se već bili prijavili na potrebne natječaje i dobili financijska sredstva. Po prvi puta u osam godina predstavu realiziramo s profesionalnim glumcima, što je za našu družinu, koja postoji tek malo više od desetljeća, izniman uspjeh. Razmišljajući par dana došla sam na ideju da obje predstave spojim u jednu. Tada sam počela s dramatizacijom i prijevodom teksta drame sa srpskog jezika. Napravili smo dvije minijature, te je svaka trajala oko pola sata. Nadam se da je publici, pa i onoj koja nije toliko upućena u koncept djela, predstava bila zanimljiva, jer smo kreiranjem dvije minijature dobili na žanrovskoj dinamici, pošto smo prvo igrali komediju, a potom fragmentarnu dramu s modernim režijskim tehnikama, objasnila je Šimić i nešto više rekla o drami »Woyzeck«
– »Woyzeck« je drama koja je rađena prema dokumentarnim izvorima o stvarnom zločinu, koji je počinio Johann Christian Woyzeck. Zanimljiva je činjenica kako se zločin, koji je inspirirao dramu »Woyzeck«, dogodio u ljeto, prije točno 200 godina. Komad je nastajao između 1835. godine i 1837. godine, te postoje četiri različite varijante tog teksta. Prati lik Franza Woyzecka, koji je zbog ljubomore ubio svoju nevjenčanu suprugu. U tom se komadu pojavljuje i lik doktora, te vojnog kapetana, koji ponižavaju Woyzecka. Lik liječnika je najvjerojatnije inspiriran Büchnerovim ocem, koji je bio vojni liječnik, istaknula je Šimić, te dodala kako tada nije bilo neuobičajeno da se eksperimentira na živim ljudima.

***Više pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista!