Ostale smo bez Tokija, ali smo se vratile još jače

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Enia Ninčević i Mihaela de Micheli Vitturi osvojile srebro na EP-u klase 49erFX
Autor: 
Nakon što nismo uspjeli izboriti Olimpijske igre kratko smo se odmorile i počele pripreme za Europsko prvenstvo za koje smo trenirale cijelo ljeto - kaže Enia Ninčević
KARLO KRPELJEVIĆ
Djevojke zajedno jedre od prosinca 2017.

Prva je uvijek povijesna. Tako su se Enia Ninčević i Mihaela de Micheli Vitturi, članice zadarskog Uskoka, upisale u povijest hrvatskog jedrenja nakon što su na Europskom prvenstvo klase 49erFX, koje je od 14. do 19. rujna održano u Grčkoj (Solun), osvojile drugo mjesto. Prvo je to odličje s velikog natjecanja za jedan hrvatski ženski dvojac u olimpijskoj klasi, a jedina naša jedriličarka koja se može pohvaliti medaljama s velikih natjecanja je Tina Mihelić koja se natjecala u klasi Laser Radial te je osvojile četiri europske i jednu svjetsku medalju. Na EP-u u Solunu je nastupilo 37 posada, a održano je 15 plovova. Enia i Mihaela su imale jednu pobjedu, jednu drugo i četiri treća mjesta, a najlošije su bile u desetom plovu (22.) te su na kraju imale 145 negativnih bodova. Zlatne su bile Nizozemke Odile van Aanholt i Elise de Ruyter (119.2 negativna boda). Broncu su osvojile Maltežanke Antonia Schultheis/Victoria Schultheis (172 negativna boda).

Izniman talent

Ninčević je rođena je 9. srpnja 1990. godine u Splitu. Prve jedriličarske korake napravila je s osam godina u Opatiji, slijedeći starijeg brata i oca. U kadetskom uzrastu u klasi Optimist Enia je dokazala iznimni talent uspješno konkurirajući dječacima, i zasad je u povijesti hrvatskog jedrenja jedina kormilarka koja je uspjela osvojiti kadetski naslov državnog prvaka u ukupnoj mješovitoj konkurenciji 2005. godine. Među njenim reprezentativnim nastupima u najmlađem uzrastu ističe se četvrto mjesto na Europskom prvenstvu za klasu Optimist 2002. godine. Zahvaljujući prijateljstvu s obitelji Fantela Ninčević je iz matičnog JK Opatija prešla u zadarski Sveti Krševan i praktički svakog vikenda putovala na treninge u Zadar. Kad je s napunjenih 15 godina završila kadetski staž trebalo je izabrati novu klasu, a odluka je pala na dvojac 470. Tražila se partnerica, odnosno flokistica. Spletom okolnosti i poznanstava u brod je po prvi put s 18 godina sjela Romana Župan (1987.). Eksperiment se pokazao više nego uspješnim, Romana je plesne cipelice zamijenila jedriličarskim čizmicama, a haljinice neoprenskim odijelom. Od 2007. djevojke su se stacionirale u JK Uskok. Trebalo je sedam godina zajedničkog jedrenja da bi došle do željenog cilja. Na vrlo dramatičnom SP-u klase 470 2012. u španjolskoj Barceloni uspjele su se plasirati na Olimpijske igre 2012. Londonu gdje su završile 17. Na kvalifikacijskoj regati za London doslovno zadnji plov odlučio je o zadnjim sudionicama olimpijske regate, a Enia i Romana su izvrsnim taktičkim jedrenjem postale prvi hrvatski ženski jedriličarski dvojac na Olimpijskim igrama. Suradnja Ninčević i Župan je potrajala do rujna 2014. kada su bile 41. na Svjetskom prvenstvu. Župan se tada povukla s regatnih polja, a Ninčević je nastavila u klasi 49erFX s Marinom Dujmović s kojom je dobila pozivnicu za Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. No, zbog ozljede Dujmović djevojke nisu otputovale u Brazil i Ninčević je krenula u potragu za novom flokisticom. Zanimljivo je da je u tom razdoblju upisala je i jedan nastup s Petrom Cupaćem, na mješovitoj regati za klasu 49erFX u nizozemskom Medembliku gdje je osvojeno treće mjesto. Cupać, kojem je to bio posljednji nastup u olimpijskom jedrenju, bio je Eniji tada na floku dva mjeseca.

Pariz 2024.

- Nema nas puno jedriličara u Hrvatskoj i nije bilo lako pronaći pravu flokisticu. Tražite dok ne nađete nekoga s kime će te "kliknuti". Došli smo tako do Mihaele, djevojke iz sportske obitelji i počela je naša suradnja koja je urodila plodom. I Mihaelina sestra Anđela je jedriličarka te je s Igorom Marenićem krenula u klasu Nacra 17 - kaže Ninčević koja je s Mihaelom prvi put nastupila u prosincu 2017. na Božićnoj regati u Španjolskoj (Palamós) i odmah se popela na treće mjesto pobjedničkog postolja. Mjesec dana kasnije stigao je i prvi nastup na regati Svjetskog kupa te je u Miamiju (SAD) osvojeno deseto mjesto što je bila najava velikih mogućnosti u olimpijskom ciklusu. Uslijedili su nastupi na svjetskim i europskim prvenstvima te regatama svjetskog kupa. U travnju ove godine u portugalskom Lanzaroteu Enia i Mihaela tražile su vizu za zadnju europsku normu za Olimpijske igre u Tokiju. Premda su odradile odličnu regatu i u jakoj konkurenciji osvojile deseto mjesto, nisu izborile odlazak na Daleki istok. Planove im je pokvarila belgijska posada, Isaura Maenhaut/Anouk Geurts koja je bila sedma i koju je, zanimljivo, kao trener vodio upravo Petar Cupać.

- Nakon što nismo uspjeli izboriti Tokio kratko smo se odmorile i počele pripreme za Europsko prvenstvo za koje smo trenirale cijelo ljeto. Nije nas pokolebalo to što smo ostale bez Igra nego smo se vratile još jače - zaključila je Ninčević.

Na nastup na EP-u osvrnula se i de Micheli Vitturi (1996.), koja se prije suradnje s Eniom natjecala u klasi Laser Radial.

- Sretne smo i euforične zbog ispunjena onoga čemu smo se nadale, a to je osvajanje medalje. To je bio naš cilj nakon što smo i prošle godine bile vrlo blizu. Na startnoj liniji je bilo 37 brodova pa se jedrilo u jednoj skupini, što nije baš jednostavno, posebno jer je bilo dosta mladih posada koje još nisu toliko spretne u brodu. Ova medalja je došla kao šlag na torti naše suradnje.

Djevojke u listopadu očekuje Svjetsko prvenstvo, a za pretpostaviti je da bi nakon uspjeha u Grčkoj trebale krenuti prema sljedećem velikim cilju - Olimpijskim igrama u Parizu 2024.

Jeste li znali?

Enia Ninčević je europskom odličju bila vrlo blizu 2012. godine. Tada je s Romanom Župan u klasi 470 osvojila četvero mjesto na EP-u u Škotskoj. Na Mediteranskim igrama 2013. u Mersinu Enia i Romana su bile duge.

Plasmani Enie i Mihaele

SP 2018. 27.

EP 2018. 16.

EP 2019. 28.

SP 2019. 32.

SP 2020. 28.

EP 2020. 8.

EP 2021. 2.

Karlo Krpeljević: Priželjkivali smo medalju

Medalji se radovao i Karlo Krpeljević, Enijin i Mihaelin trener.

- Potajno smo slutili da je vrijeme za pravi rezultat. Lani smo na Europskom prvenstvu bili jako blizu, baš kao što su djevojke bile blizu norme za igre u Tokiju. Međutim, uvijek je nedostajao završni korak, što ovaj put nije bio sličaj. U Solonu je bio nešto slabiji vjetar, što je našim djevojkama stvaralo male poteškoće. Da su uvjeti na moru bili onakvi kakvima smo se nadali moglo se napasti i zlato koje je pripalo Nizozemkama. Treće su Maltežanke koje su nove u ovoj posade te su kao mlada i lakša posada iskoristile slabiji vjetar i osvojile medalju - kaže Krpeljević.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno