Postao poznat kad su mu čestitari popili 200 litara vina

Malo je onih koji danas ne znaju Svemira Troskota  vlasnika istoimenog OPG-a iz Banjevaca kod  Stankovaca. Znaju ga domaći,  ali i mnogi putnici namjernici,  domaći i strani turisti koji rado svraćaju u njegovu konobu   i kušaonicu na pršut, sir, kobasice, srdele, inćune i ostale  domaće delicije uz koje, iz  bačava i botilja  poslužuje bijela i crna vina, voćne rakije od  vlastitog grožđa i travarice s  dodatcima mediteranskog bilja,  voćne likere od oraha,  smokava, višnje maraske…

Dobio bačvu, a ostao bez vina
“Ovo lito nisam se moga  braniti od turista. Došli svi  koji su dolazili prije korone,  ali i puno novih ”, kaže Troskot kojega smo sa suprugom  Sanjom i sestrom Jagodom   udanom Nakićen susreli na  ovogodišnjem osmom po redu  festivalu “Luka i igara”  na  vidikovcu Kamenjak iznad  Vranskog jezera. 
Oko štanda gužva, a na  štandu svega lipoga od rešta  češnjaka, suhih smokava, bajama,  mladog kozjeg sira, veliki još nenačeti pršut, maslinovo ulje i već spominjano  vino Banjevac, rakije i likeri…Prisjećamo se zajedno  Vinkova već  tradicionalne  smotre vina Sjeverne Dalmacije  u Stankovcima prije 15- ak godina  kad je Svemir osvojio prve šampionske titule.  Dvije. Kao najbolji proizvođač rakije travarice i, što je  još važnije, njegovo crno vino  Babić  ocijenjeno je najboljim  pa je ponijelo i  titulu Županovo vino.
Za nagradu Svemir je dobio  zlatno odličje,  hrastovu bačvu  od 300 litara i 1.000 kuna.
Dobio bačvu i novac, a ostao bez vina. Kako?

Slavlje u konobi
Lipo, odmah nakon proglašenja pobjednika u Stankovcima svi smo krenuli proslaviti Svemirov uspjeh u njegovu konobu gdje se uz pršut,  slaninu, sir i druge domaće  delicije,  uz priče, dosjetke i  pjesmu,  pilo i nazdravljalo do  ranih jutarnjih sati.  Molitve  su predvodila dva fratra. Fra  Josip Repeša i fra. Petar Pletikosa, danas vitalni 86-godišnjak.
U zdravicama i govorima o  vinu, punjenju i pražnjenju  kese te o suvremenom mudizmu posebno se isticao  profesor Ante Kolega Bage.    Sve dok u bačvi  nije ponestalo vina.
“Kud baš meni naleti ulje.  Vidi se da sam neiskusan u  konobi”, rekao je fratar Pletikosa, objavivši tako da  nema  više. Prisušilo. 
Srećom ostala je Svemiru  jedna  puna bačva bilog vina.  A da je i bilo pobjedilo tko zna  što bi bilo?!
Na prvu bilo mi je žao Troskota jer on i njegova obitelj su  (i)  tada živjeli od konobe. Vina,  kruha ispod peke, kozjeg  sira, pršuta, maslina, suvih  smokava, slanih srdela.. Ali,  kako se ono kaže,  nije svako  zlo za zlo.

Prva registrirana vina i janjac za Ulija
Svemir je ostao bez crnog  vina, ali je i profitirao. Za njegovu konobu se još više  pročulo. Nadaleko.  Kud ćeš  bolje reklame nego da se vino  popilo naiskap i da sutradan  nikoga nije bolila glava. Uglavnom, Svemir Troskot je od tada počeo širiti paletu svojih  proizvoda i na druge delicije. 
 U sve većem broju počeli  su dolaziti i strani turisti, a otkad je poduzetni Troskot registrirao najprije svoja dva vina, bilo i crno, oba sa imenom Banjevac, koja nose i  ekološku markicu,  a potom  još Debit i Babić.  gostiju je sve  više, dolaze  iz svih mista gdje  ljetuju od Zadra do Šibenika. 
“Dobro idu i piju, a dopada  im se što ode kod mene mogu  vidjeti kako se nekad radilo i  živilo na selu”, govori domaćin. 
Neki od gostiju, poput Ulija  iz Minhena, dolaze već godinama. 
“ Postali smo prijatelji. Ovdje  kod mene nedavno je došao sa  obitelji i prijateljima da bi proslavio i svoj rođendan. Počastio  sam ih, okrenuo janjca na  ražnju,” govori Svemir.  
Zašto su masline  podbacile?
 U konobi  je na zidove obisija i brojna priznanja s degustacija mladih vina iz Polače i zrelih vina iz Stankovaca. Zidove krase i brojna priznanja  sa domaćih i međunarodnih maslinarskih manifestacija. Noćnjaka, Dana masline i ostalih.  “Uzgajamo 150  stabala maslina”, dodaje, a na  pitanje kakav je urod ove godine kaže: “Grožđe nikad bolje, ali masline su podbacile”.
 Hladna fronta početkom  travnja sa minusima do 8 Celzija pa zatim žestoke vrućine  u fazi cvatnje i oplodnje, te  nezapamćena suša prepolovile su urod u svim pa i Troskotovim maslinicima. “Umjesto 8 tona ubrat ćemo 3, 4  tone”, govori Troskot. U berbi  grožđa i maslina, pripomažu i  sinovi Krešimir (27) i Slaven  (25), dođe i kćerka Valentina  sa svoje dvije kerkice Anom i  Larom. “Unučice su radost i  veselje”,  veli uz karakterističan osmijeh. Svemir također  rado ističe da je dugogodišnji  čitatelj Gospodarskog lista.

 Kvalitetna vina i vrijednosti seoskog turizma
“Lagao bi ako ne bi reka da  su moja vina, konoba i kušaonica  rezultat i ovih dviju renomiranih ravnokotarskih degustacija vina”, zaključuje  Svemir Troskot. Gosti su  prepoznali vrijednosti izvornog  seoskog turizma  pa  sada i  drugi poljodjelci u Banjevcima i okolici polako kreću Svemirovim putem. Njegovo bilo  i crno s etiketom Banjevac i  rješenjem Hrvatskog centra  za poljoprivredu, hranu i selo  Zavoda za vinogradarstvo i  vinarstvo,  našlo se na tržištu  među prvima u stankovačko- benkovačkom vinogorju. 
Potom Debit i Babić, zajedno sa kvalitetnim vinima još  nekolicine ovdašnjih vinara   za sva vremena su srušila  stigmu o “dobrim vinogradarima, a lošim vinarima” stankovačkog kraja. Ma što stankovačkog?!  
Zajedno sa drugim kvalitetnim i vrhunskim vinima, koja  su u međuvremenu proizvedena, skinulo je stigmu cijeloj  sjevernodalmatinskoj  vinarskoj podregiji  od Karlobaga i  Paga preko Nina, Zadra, Benkovca i Stankovaca  do Vodica,   Šibenika, Skradina i Knina.
Nakon ovoga logično je staviti točku na ovaj tekst. 

Previše uvoza i  nesiguran plasman 
Ali ne, pitam Svemira može  li on i njegova obitelj živjeti  od rada u poljoprivredi i seoskog turizma. 
Odgovorio je: “Ne!” A  zašto? Previše je uvoza.  Tržište nije regulirano. Nisi siguran u plasman. Nekada  smo, primjerice, proizvodili  po 20 tona kapule, a sad ne  proivedemo ni 200 kg. Išlo je  ko ludo, a sada…Sve se, kaže,   kod nas radi napamet i neorganizirano. Evo, posadija bi ja  2 tone sjemenskog krumpira,  ali gdje ga plasirati? “Otkupne  stanice nas ucjenjinju. Daju  sjeme i repromaterijal, a kad  dođe vrijeme otkupa srozaju  cijenu na 2,60 kn. Plate ti nakon 4 miseca kad se oni naplate. Mi proizvođači smo zadnji. Zato mladi bježe od poljoprivrede. Nema sigurnosti”, kaže, pa su i njegovi sinovi  krenuli sigurnijim putem.  Krešimir je profesionalni vojnik, Slaven vodoinstalater. A  rad na imanju bit će im dodatni posao i zarada. Kao i  većini mladih koji nisu napustili zavičaj i otišli u inozemstva. 
Tako je sada, a možda se  stvari promijene pa imanje  Svemira Troskota doživi novi  procvat. Neki novi događaj  sličan onome kada se u slavljeničkom ozračju tijekom  večeri  u njegovoj konobi popilo 200 litara vina!

Etno muzej, vatrena kuća i sušionica pršuta
U sklopu Troskotovog kućanstva pozornost  privlači pravi mali eko etno muzej sa tradicionalnom pekom i starom vatrenom kućom te sušionicom pršuta. 
Supruga  Sanja umijesi i ispeče kruh ispod peke, goste dočekuje s fritulama. Za predjelo pršut, dalmatinska panceta i divenice od svinja koje Troskoti uzgajaju “za sebe, rodbinu i prijatelje”. 
Tu u etno muzeju  je sve kao nekada –  od zaprežnih kola, starih vučija za dopremu vode, ručnog stroja za pravljenje sira, tikve na kojima su stariji učili plivati na Vranskom jezeru, prskalica za vinograd, podiljač, šetka, peka, lopar, ožeg, stari ćupovi, oke, opleteni kukuruz, konjska zvona, koja su se rabila u prigodi svadbi, sita za izradu konzerve od rajčica, bukara za vino, te dvije bačve od 500 litara, jedna za bijelo, a druga za crno vino, pripovjeda Svemir.
Gospodarski list/ priredio Nedjeljko JUSUP