NEKAŽNJEN ZLOČIN »U jednom danu ostali smo bez oca i majke, ujaka i ujne, tetke i rođaka«

Na mjestu strašnog ratnog zločina tijekom velikosrpske agresije u Domovinskom ratu u zaseoku Meki Doci u Jasenicama, pokraj stare Majstorske, tzv. Alanske ceste, dvjestotinjak metara jugoistočno od tunela Sveti Rok na autocesti A1, u spomen-kapelicu položeni su vijenci i upaljene svijeće. Misu zadužnicu u crkvi sv. Jeronima predvodio je župnik don Ante Delić.
Prije 29 godina, 18. prosinca 1991., Jasenice su zavijene u crno. Pripadnici tzv. specijalnog voda tzv. SAO Krajine provodeći velikosrpsku ideju vojnog osvajanja i izdvajanja dijela teritorija Republike Hrvatske, mučki su ubili šestero nedužnih civila koji nisu pružali nikakav otpor.

Ponosni i goloruki
– Ničim ugroženi bezdušno su hicima iz automatskih pušaka ubili Zorku Zubak (69) i Stipana Zubaka (71) te Božicu Juričević (62) i Martina Bužonju (64), kao i mog oca Ivana Marunu (69) i majku Mandu Maruna (60), kazao je Martin Maruna.
U kapelicu u Mekim Docina na Velebitu vijence su položili i svijeće zapalili izaslanstvo Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Zadarske županije koje je predvodila Ljubica Krcić, dugogodišnja predsjednica, u ime Ministarstva hrvatskih branitelja Amalija Mišlov Blagojević, voditeljica Podružnice ministarstva u Zadru, u ime Općine Jasenice Ante Zubak, te rodbina i prijatelji.
– Bili su ponosni, prkosili su planini, buri, nedaćama i živjeli u uvjerenju da su samo civili i da ih goloruke pobunjeni Srbi neće zlostavljati, a kamoli ubiti, kazao je Ante Zubak, unuk ubijenih Stipe i Zorke.
Njihov jedini grijeh je bio što nisu htjeli otići iz svojih domova i zato su izgubili živote.

Ubijen djed Luke Modrića
– Teško je to izreći. U jednom svirepom, neshvatljivom trenutku pomračenog četničkog uma, moja braća Mile, Martin i Tomislav Maruna, te sestra Manda udana Persola i ja, ostali smo bez oca Ivana i majke Mande, ujaka Stipe i ujne Zorke, tetke Božice i rođaka Martina. Ubijene su dvije sestre (Manda, Božica) i njihov brat Stipe, ne skrivajući suze kazala je Marija Brandejz.
Zvjerski su ubijeni u kući i nekoliko stotina metara dalje, gotovo jedno pored drugoga.
– Stravičnim ubojstvima civila prije 29 godina mještani Jasenica su istrgnuti iz svoje zemlje na najsuroviji način. Njihov jedini grijeh je bio što nisu htjeli otići iz svojih domova i zato su izgubili živote, zaključila je Marija Brandejz izražavajući uvjerenje kako danas nema dvojbi o tome tko je bio agresor, a tko žrtva u Domovinskom ratu.
Tog nesretnog 18. prosinca 1991., samo sat ili dva potom četnici su nizbrdo uz navedenu prekovelebitsku prometnicu u Zatonu Obrovačkom ubili starog Luku Modrića zvanog Luča, djeda poznatog nogometaša Luke Modrića koji je za blagom otišao nedaleko od kuće. Izrešetali su ga rafalima, samo zato jer je Hrvat.

Velika cijena za slobodu Hrvatske
Za mučko ubojstvo šestero žitelja Jasenica osumnjičeni su Đorđe Jelić, Bogdan Gačić, Petar Veselinović, Boško Veselinović i Ratko Vujisić, dok su za ubojstvo Luke Modrića osumnjičeni Mladen Oluić i Živko Macura. Zasad nitko nije priveden pravdi.
– Njegujući svoju povijest, koju čine i ovakvi teški i bolni trenuci, ne smijemo i nećemo zaboraviti koliko je nedužnih života izgubljeno u Domovinskom ratu i koja je cijena plaćena za slobodu Hrvatske, poručila je Amalija Mišlov Blagojević.
U crkvi sv. Jeronima u Jasenicama misa zadužnica je shodno situaciji s koronavirusom održana po strogim epidemiološkim mjerama.
– Ne smijemo se umoriti govoriti istinu i čuvati istinu, jer samo ne zaboravljajući svoju prošlost imamo šanse za budućnost. Ali isto tako treba moći opraštati jer u pokajničkom činu svete mise se govori »moj grijeh«, a ne »tvoj grijeh«, istaknuo je don Ante Delić, te je nastavio:
– Za mnoga zlodjela nije se još odgovaralo, nije se našla prava, adekvatna pravda, ovozemaljska, sudska, iako niti jedna pravda i suđenje ne može vratiti život onih ljudi koji su ga izgubili, ali bi to bila minimalna satisfakcija za obitelji, zaključio je don Ante.

»Za mnoga zlodjela nije se još odgovaralo, nije se našla prava, adekvatna pravda, ovozemaljska, sudska, iako niti jedna pravda i suđenje ne može vratiti život onih ljudi koji su ga izgubili, ali bi to bila minimalna satisfakcija za obitelji«
Ante DELIĆ