Foto: Damir MARIČIĆ
Od Zadra do Bresta put vodi prema Rijeci, preko Slovenije, od Trsta preko Venecije, Milana, Torina i tunela Mont Blanc, ispod Ženeve preko Burgundije do ispod Pariza, odakle ispod Normandije do zadnjeg vrha Bretanje kroz gotovo 2.300 km – Natrag smo dotakli i Lyon i Provansu, Azurnu obalu i Liguriju – Stajalo se u redovima samo u Rijeci
Hrvatska na Atlantiku radni je naslov hrvatskog nastupa na najvećem festivalu mora i mornara. Zadar na Atlantiku, odnosno Adriatic – Atlantik zadaća je koju zadarske ekipe i Zadarski list moraju odraditi da bi dočarale našu prezentaciju na ovoj najvećoj fešti mornara na svijetu.
Hrvatska je počasni gost, turističke zajednice iz četiri županije u Dalmaciji, dakle, i Zadarske županije su gore, putovati treba s Ivom Dunatovom, a gore je na štandu u Hrvatskom, odnosno dalmatinskom selu Damir Hordov s kolegama, a i Miro Buljanović kao predsjednik TZ-a i član Poglavarstva Zadarske županije stiže. Naša condura croatica datirana metodom ugljika kod nalaza dr. Zdenka Brusića pred 40-ak godina datirana je na 910 godina starosti. Njena replika pod oznakom Universita Jadertina gore je sa šefom ceremonije prof. dr. Vladimirom Skračićem i posadom.
Očekuje nas i posjet hrvatskog izaslanstva nakon skupa 14. srpnja u Parizu kod predsjednika Sarkozyja, a najavljen je predsjednik Stjepan Mesić – 15. srpnja kada je na sajmu Hrvatski dan.
Dvije tisuće i tristo kilometara
Put od 2.300 kilometara počinje prvim korakom u subotu kad nas bacaju s autoceste na Gračac. Onda se vraćamo i na Žutoj Lokvi krećemo put Senja i Rijeke. Deželu prolazimo bez vinjete jer ovdje nema autoceste, a pred Trstom na onoj čuvenoj blentavoj raskrsnici hvatamo put Venecije. Iza Padove, u području inače po tom poznatom, krupa veličine oraha, deseci automobila utrpali se pod vijadukt, a nas nekoliko tisuća staje za njima, sa sva četiri svjetla upaljena, auta – na udubine, šteta nemjerljiva. Mora se dalje. Milanska obilaznica bez gužvi ugodno je iznenađenje, pravac za Torino radi se. Slijedi prolaz kroz čuveni Mont Blanc. Iza tunela u bermudama i majici stižemo pod ledenjake, bujice što se stromoglavljuju jače nego inače po kiši koja gotovo stalno pada. Temperatura 12 stupnjeva. Nema vremena za presvlačenje i krećemo put Ženeve. Mrak hvata, valja tražiti prenoćište. Blizu smo Ženvskog jezera, ali u području Francuske, jači je grad Annemasse, ali u brzinskom traženju prenoćišta valja bježati od velikih mjesta pa u predgrađu Gaillard tražimo mjesto – nema, svi hoteli puni? Dobivamo apartman u koji nas trpaju troje. Oko 23 sata je, nedaleko je kinski restoran, vodi ga Vijetnamac, pospan od napornog dana. Ujutro doručak u društvu Japanaca.
Katedrala u Chartresu
Vožnja beskrajnim, do milimetra obrađenim francuskim pejsažima. Osim vinograda u Burgundiji dominira kukuruz, pšenica i krave, krave, krave. Francuska je najveća zemlje EU i najveći proizvođač hrane. Treba se podno Pariza znati prestrojiti na pravi pravac, odnosno pravu od desetak autocesta. Naravno kad smo tu valja i nešto prezalogajiti, a pravi putnici ne zaobilaze Chartres s čuvenom katedralom koja je stvorila grad. Hodočašće Gospinoj katedrali, čuvenoj jer ima relikviju Gospine haljine kada je rodila Isusa, označilo je bogatstvo vidljivo danas na starim zdanjima. Kuće s karakterističnim drvenim konstrukcijama na vanjskoj fasadi. Ručak pored katedrale u maloj braseriji. Nastavak put Bresta ispod Normandije k srcu Bretanje.
Dolazak u hotel tik iznad luke u kojoj je Festival mora. Devet sati uvečer – čisti dan. Smrkava se oko 23 sata. Ostavljanje stvari i juriš k sajmu. Hrvatsku zastavu vidimo, površina sajma – dva-tri Poluotoka Zadra. Ljudi – možda 100.000. Traženje pressa i akreditacije razočaravajuće.
Brest
More, more, more. U daljini francuski nosač zrakoplova na gatu ratne mornarice (obilazak dopušten za šengenske zemlje). U moru navodno 2.000 brodova, čini se i više, od jedrenjaka i osvajača Arktika do batanica i komadićaka drva. Naravno, krstaši s tri ili dva jarbola i jedriljem od kilometara najviše impresioniraju. Vani na moru svakodnevni defilei i regatavanje.
Hrvatsko selo na udarnom mjestu pod najsnažnijim od šest ulaza, onim što se iz centra grada i željezničke postaje sliva k portu.
Raspoloženje dobro. More u svemu, u pjesmi desetaka i desetaka kumpanija koje njeguju mornarske pjesme, more na štandovima u suvenirima, zanatima, knjigama, a u jelu,… – beskraj mora.
Najviše su nas oduševili golemi crveni rakovi uz koje se kao pribor servira čekić. Nismo ih na kraju uspjeli dočekati od redova. Pa i red je jesti na hrvatskom selu i ostaviti nama nešto novaca.
Brest impresionira samo mornare i možda djecu mora. Nije lijep. Povijesno nas, eto, veže što su nas u Zadru saveznici potaracali 70 posto, Brest su 95 posto. Od povijesti je sačuvana tvrđava, danas pomorski muzej i jedan toranj, danas galerija, a veže ih most koji se otvara. Ovdje su ljudi zbog Festivala mora, sam grad ne privlači.
Istina u stotinjak hotelčića i smještaja teško je naći krevet, a ima ih jer ovdje je francuska mornarica, moćna teretna luka, ribarska luka i sve drugo vezano uz luke, a naravno i nekoliko marina koje ovdje zovu luke za užitak.
Naravno u ušima je Prevert i Barbara.
– Sjeti se Barbara bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana…
Tako je i bilo.
Temperature osciliraju od 12 do preko 25, sve u pola sata, kiši dvaput dnevno.
No, atlantska klima znači izostanak zima, ispod nule je rijekto ili nikad, kao što nikad nije bogzna kako toplo.
Bretanja
Obišli smo Bretanju u ukradenim trenucima od sna i morskih događanja. Tko zna kad ćemo opet ovdje. Želimo k Obali crvenog granita, parku prirode s galebovima i burnicama, svjetionicima (među stotinama suvenira – svi su morski, stotine maketica ili figurica svjetionika su među zapaženijima), ribarskim lukama i bretonskim kućama od granita s dva dimnjaka, na svakom kraju po jednim. Krećemo i obilazimo Obalu ružičastog granita. Sant Pol de Leon maleno je mjesto koje se krasi nazivom – grad artičoka?
Ma nije moguće ovako sjeverno. Bogme je. Polja artičoka koje upravo dozrijevaju. U gradiću, naravno sređenom kao sve što smo ovdje vidjeli, i banane su ukrasno drvo; ima brnistre, juka, čega sve ne. Misterij nam razvija pitanje što hrvatski grb sa šahovnicom radi na stropu crkve. Marinu Buljanoviću vodič u katedrali obećava odgovor. Obvezni suveniri, naravno kako je red u Francuskoj, štandovi s robom uz crkvu (kako je od vremena oca Karla Velikog Pipina Malog što je obnovio sajmovanje). Ovdje se prodaju pravi mornarski trliši, a možete ići na visoku modu inspiriranu morem. No trliš vas neće iznevjeriti.
Kuće od crnog ili ružičastog granita, polja prepuna, od krumpira do jagoda i žita. Imaju muzej jagoda u Brestu, ali i muzeje i galerije posvećene krumpiru. Dobar krumpir slavljen koliko i u Irskoj.
Idemo na more, odnosno ocean. U Roscoffu ribari uplovljavaju. San Žak (Jacques) ili ako hoćete Jakobova kapica (kroz srednji vijek simbol hodočasnika) u beskrajnim količinama, na tone. Sjetim se da jedan komad na mornarski u nas dođe 30-40 kuna. Ovdje sam u jednoj pizzi (oprostite, ali bilo je to jednu večer kad ništa pametno nismo stigli pojesti, a moji suputnici nisu htjeli jesti na peškariji sirove ribe rakove i školjke uz limun i fenomenalne francuske umake) dobio šest komada San Žaka, uz gomilu račića, kozica i lososa.
Ovdje je more moćno, izjeda i granit. Otočići porazbacani u tipičnom kišnom vremenu i magli bretanjskih rtova. Svjetionici kao duša mjesta, galebovi na mostovima, pokunjeni pod vjetrom s Atlantika. Ribari prodaju mačke, raže, listove, osliće, i San Jacquesa ali i one krabe što smo im još dužni probati, a jedu se čekićem. No kako moramo vidjeti i Morlaix kao centralno mjesto do kojeg se zavlači dugačak morski rukavac, ovog specifičnog mora s razlikama plime i oseke od osam metara, krabe se odgađaju. Upadamo u mjesto u procjepu načinjenom morem, sa željezničkim mostom nad sobom. Ljubazna službenica u njihovoj turističkoj zajednici upućuje nas na restoran na brodu usidren u marini. No – rakova nema.
Ovdje se češće naiđe na ljude koji govore nešto engleskog nego u većem dijelu Francuske, a oko ovog je i cijelu povijest bilo rata Britanaca i Francuza, uostalom što znači riječ Bretanja. Bretonci i onako nama strancima kažu da su Bretonci, a ne Francuzi. Prodaju i vitlaju svoju zastavu – crno-bijelu. Mesić ih je pogodio u žicu kada je na kraju govora uzviknuo: “Živjela Francuska, živjela Beretanja, živjela Hrvatska.”
Odradili smo u Brestu stotine kilometara pješačenja preko svih štandova, odslušali glazbe za uši ljudi od mora, a nakon dana i pol sam se čak i akreditirao i dospio do press centra. Dobro crno vino iz doline Rohne bolje od Bordouxa i ugodni kolege.
Proslavili smo i dan Francuske, dan pada Bastillie kada je ovdje bio njihov dan, a obilježavala ga je francuska vojska svakojakim priredbama do duboko u noć 35-minutnim veličanstvenim vatrometom, u jednom kolopletu svjetla i sjene, glazbe i mora, što je po našim procjenama privuklo, na sam praznik, oko 300.000 ljudi.
Odradili smo i hrvatski dan s posjetom predsjednika Mesića.
Povratak je muka.
najnovije
najčitanije
Zadar
»RAT« U VIJEĆNICI
Radeta: Između Dukića i proračuna samo je pet litara boje i malo hrabrosti
Ostali sportovi
ATP Miami
Grigor Dimitrov izbacio Carlosa Alcaraza, “umirovljenica” Danielle Collins izborila finale
Županija
NEPRAVOMOĆNO
ZADRANIN FIZIČKI OZLIJEDIO ŽENU IZ ŽDRELCA: ‘Pala sam u nesvijest, krv je svuda tekla…’
Zadar
JAVLJA DHMZ
Danas djelomice sunčano, povremeno uz promjenljivu naoblaku
Scena
Noa Beach Club
Severina otvara May 1st Festival na najpoznatijoj party plaži u Hrvatskoj
Scena
DAO PODRŠKU BABY LASAGNI
URNEBESNI VIDEO ZADARSKE LEGENDE Pogledajte kako Grdović pleše na Rim Tim Tagi Dim!
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV 2024.
IMPRESIVAN ULOV DOMAGOJA BAŠIĆA: ‘Samo što san spustija skosavicu u more, bum…’
Zadar
ĐIR PO KVARTU
ĐIR PO KVARTU (6) Kanalizacija na Ploči trebala bi biti prioritet: ‘To je sramota. Nervira me kad…’
Crna Kronika
KRAĐE
U Ričinima lopov iz kuće ukrao novac i ručni sat, krađa zabilježena i u Arbanasima…
Zadar
predizborni program