Trenutačno se s U-16 i U-18 reprezentacijama Gruzije pripremam za EP u Rumunjskoj, odnosno Crnoj Gori

Ljeto je uvijek prilika, kako mu i samo ime kaže, za ljetne razgovore, tj. intervjue. A vrlo interesantan sportski sugovornik uvijek je bio i jest zagrebački Zadranin Tihomir Bujan, košarkaški trener, nekada trener Borik Puntamike s kojom je prije desetak godina ostvario povijesne uspjehe, promoviravši ga u A-1 ligu, te izborivši nastup na završnom turniru Kupa Krešimira Ćosića kao jedini drugoligaš u povijesti kojemu je to uspjelo. Naravno i KK Zadra gdje je stigao na poziv Danijela Jusupa kojem je bio pomoćnik, a kasnije i trener prve momčadi s Višnjika. Danas je trener slovačke Prievidze s kojom je prošle sezone osvojio drugo mjesto u prvenstvu. I to protiv još jednog bivšeg trenera Zadra Aramisa Naglića koji vodi prvaka, Inter iz Bratislave. Ali Bujan nije samo trener u slovačkoj prvoj ligi, več je i koordinator za mlađe selekcije pri Gruzijskom košarkaškom savezu. I baš zbog toga nije trenutačno u Zadru već u Tbilisiju, pa smo razgovor uz kavu morali ostaviti za neku drugu prigodu. Ovoga puta komunikacija je išla putem telefona, ali zbog toga nije bila ništa manje zanimljiva
– Trenutačno radim sa U18 i U16 reprezentacijama Gruzije s kojima se pripremamo za Europska prvenstva koja se igraju u Oradei (Rumunjska), odnosno Podgorici (Crna Gora). I dalje sam u svojstvu koordinatora za mlade reprezentativne selekcije angažiran od strane Gruzijskog košarkaškog saveza. Nastavak suradnje sa Gruzijskim savezom bio je jedan od uvjeta pri prihvaćanja klupskog angažmana od strane slovačke BC Prievidze – kazivao je Bujan kojeg smo kontaktirali u Tbilisiju i koji smatra da Gruzija zauzima sve važnije mjesto na košarkaškoj karti Europe.
Napredak gruzijske košarke
– Mislim da košarka u Gruziji polako napreduje. Gruzija je država površinom i po broju stanovnika slična Hrvatskoj osim što je baza igrača znatno manja. U Gruziji je ragbi sport broj jedan, nakon njega nogomet, pa tek onda košarka. To je dobrim dijelom i zato što u Gruziji nema veliki broj adekvatnih dvorana za bavljenje košarkom, većina klubova je stacionirana u glavnom gradu Tbilisiju. Naravno, tu je problem i trenerskog kadra, pa nastojimo što je moguće više educirati trenere, kako bi se unaprijedio rad s mladim igračima. Inače u Tbilisiju i Gruziji postoji duga košarkaška tradicija. Dinamo – Tbilisi je osnovan 1934., a 1962. bio je prvak Europe pobijedivši u finalu Real Madrid. Legendarni gruzijski igrač i trener, Otar Korkia, uvršten je u FIBA listu 50 najvećih svjetskih igrača svih vremena, zajedno sa našim Krešom Ćosićem, Draženom Petrovićem, Dinom Rađom i mnogim drugim svjetskim veličinama.
Gdje se trenutačno nalazi gruzijska košarka i kakva joj je budućnost?
– Bez obzira na malu bazu, Gruzijci posjeduju talent pa i genetske predispozicije za bavljenje košarkom. Ima zapravo dobar broj vrlo kvalitetnih igrača koji igraju ili su igrali na vrhunskom nivou. Npr. Zaza Pachulia (dva puta NBA prvak sa Golden Stateom), Goga Bitadze (18. pick ove godine od strane San Antonio Spursa), Toko Shengelia (Baskonia), Gio Shermadini (Unicaja, Panathinaikos, Olympiakos), Manuchar Markoishvili (CSKA) i mnogi drugi. Ima tu i nekoliko mlađih, još neafirmiranih igrača u sveučilišnim i srednjoškolskim ekipama u USA pred kojima je lijepa budućnost.
Koliko Gruzijci ulažu u košarku?
EP u Tbilisiju
– Ekonomski, Gruzija nije snažna država. Poput Hrvatske, bila je pogođena ratom, a još uvijek su određeni dijelovi pod kontrolom Rusije. To je svakako ostavilo traga na ekonomiji. Ljudi u Gruzijskom košarkaškom savezu se zaista trude povećati ulaganja u košarku, kako kroz sponzore tako i kroz Ministarstvo sporta koje zapravo u dobroj mjeri financira klubove, a naravno i reprezentativne selekcije pa je iz godine u godinu situacija sve bolja. Veliki problem predstavlja odlazak kvalitetnih mladih igrača iz zemlje, dobrim dijelom upravo iz ekonomskih razloga, no moram priznati da se ti igrači redovno odazivaju na reprezentativna okupljanja i sa velikim žarom nastupaju za svoju reprezentaciju.
Što će za Gruziju, tj. Tbilisi značiti što su jedan od četiri grada, tj. države u kojem se igra Europsko prvenstvo 2021. godine?
– Domaćinstvo preliminarne faze Eurobasketa 2021. bit će snažna promocija Gruzije kao zemlje ali i velika potvrda gruzijske košarke. Ovo će biti prvo veliko košarkaško natjecanje tog tipa koje se održava u Gruziji. Velika prilika da se poboljšaju resursi i uvjeti bavljenja košarkom, da se što je više moguće mladih aktivno počne baviti košarkom. Počela je izgradnja velike multifunkcionalne dvorane kapaciteta 15.000 mjesta. Eurobasket će sigurno biti i veliki poticaj u turističkom smislu. Tbilisi je prošle godine posjetilo 2 milijuna turista, a ova manifestacija će sasvim sigurno znatno pomoći u daljnjoj promociji. Inače, 1965. kad je Sovjetski savez bio organizator Eurobasketa, Moskva i Tbilisi su bili gradov domaćini. Zanimljivo je da je reprezentacija Jugoslavije, za koju su tada nastupali naši Zadrani Pino Gjergja i Krešo Ćosić, igrala svoje utakmice upravo u Tbilisiju. Tako da očito postoji neka posebna veza između Zadra i Gruzije. Evo i ja sam već četvrtu godinu ovdje, a Vladimer Boisa je nastupao za Zadar…
– Odradili ste prošlu polusezonu kao trener u slovačkoj Prievidzi i preporodili ih, a rezultiralo je time što ste osvojili drugo mjesto u prvenstvu u sudaru s Naglićevim Interom iz Bratislave. Jeste li zadovoljni?
Sezona za pamćenje
– Sezona je bila odlična. Puno više nego su ljudi u klubu očekivali. Kad sam stigao, ekipa je bila na diobi petog i šestog mjesta. Imali su niz od pet poraza za redom. Nimalo ružičasta situacija. No, napravili smo neke izmjene u rosteru, promijenili uloge igračima i zaredali smo sa pobjedama. Tada smo doživjeli još jedan udarac. Naime, najbolji strijelac je iskoristio klauzulu u ugovoru te otišao u Švicarsku uz odštetu. Koliko nam je značio govori i podatak da je u Švicarskoj pomogao u osvajanju duple krune tako da je bio MVP finala Kupa i Prvenstva. Ipak, uspjeli smo realizirati koliko-toliko adekvatnu zamjenu za njega te smo dogurali do treće pozicije u regularnom dijelu. Prošli četvrtfinale te u polufinalu izbacili prošlogodišnjeg prvaka i ovogodišnjeg pobjednika Slovačkog kupa – Levice. U finalu, zaista nismo mogli protiv Intera. Posjedovali su veliku individualnu igračku kvalitetu a Aramis je svojim dolaskom još podigao rad i ozbiljnost na viši nivo. Inter je sasvim zasluženo osvojio titulu.
Odmah po završetku sezone, ako se ne varam, produžili ste ugovor sa slovačkom Previdzom na dvije godine.
– Još dok smo igrali polufinale, iz kluba su me pritiskali da produžimo suradnju. Ja sam ipak pričekao kraj. Htio sam prvo da odigramo sezonu do kraja, da vidimo dokle ćemo stići. Drugo, želio sam najprije obaviti razgovor sa svojom obitelji koja je u Zadru, jer je razdvojenost od njih nešto što meni osobno, a i njima u ovom poslu najteže pada. Nakon toga smo definirali uvjete i potpisao sam na jednu plus jednu sezonu.
Sudjelujete li u slaganju rostera Prievidze s obzirom na vaš angažman u Gruziji, koji su ciljevi i što očekujete od sljedeće sezone?
– Svakodnevno se čujem s direktorom kluba, Markom Batinom i nastojimo složiti što je moguće bolju momčad. Nije lako, jer imamo tek otprilike četvrti budžet u Slovačkoj a ove godine smo malo razmazili navijače. Pokušat ćemo sastaviti miks mladih slovačkih igrača uz nekoliko iskusnijih stranaca te se nadam da ćemo se dostojno nositi s ostalim momčadima koje su ove godine dosta rano i ozbiljno krenule u slaganja rostera. Mislim da bi plasman među prve četiri ekipe bio realan uspjeh – kazao je na kraju ovog vrlo zanimljivog razgovora Tihomir Bujan.
 
 

Vrijeme je da shvatimo da se košarkaška karta svijeta promijenila

Hrvatska košarka, budućnost kako klupske tako i reprezentativne košarke?

– Za klupsku košarku, mislim da je odlazak Cedevite priličan minus. Najprije, više se niti Euro Cup ne igra u Hrvatskoj, drugo imamo još jedan dobar klub manje u kojem je igrao određeni broj hrvatskih igrača. Ne sviđa mi se što je već godinama košarka marginalizirana u medijima, baza nam se smanjuje a i sve više mladih igrača sve ranije odlazi van granica Hrvatske. Teško ih možemo zadržati, a s obzirom na skromne budžete klubova teško je očekivati neki veliki klupski rezultat. Ono što je uvijek krasilo naše klubove, bili su kvalitetni mladi domaći igrači koji su nekoliko godina uzastopno nastupali za svoje klubove. Nikad se nismo financijski mogli boriti sa velikim europskim klubovima. Također, svjedoci smo da sve više igrača odlazi na sveučilišta ili srednje škole u SAD. Mislim da tu trebamo napraviti zaokret, trebamo u Hrvatskoj pružiti profesionalnim sportašima mogućnost aktivnog školovanja, motivirati ih da ostanu ovdje i pružiti mogućnost da napreduju i u sportskom i u akademskom smislu. Ne otkrivam time ništa novo, priličan broj igrača Cibone koji su bili prvaci Europe su završili fakultete, Nakić, Pavličević, Čutura…

A što se tiče reprezentacije Bujan je kazao:

– Što se tiče reprezentacije, vrijeme je da shvatimo da se košarkaška karta svijeta promijenila. Evo na primjer, neki dan je na U18 prvenstvu u četvrtfinalu Velika Britanija izbacila Srbiju, što je nekada bilo nezamislivo. Danas svi igraju, informacije su dostupne, a mi više ne radimo koliko smo nekad radili. Kad Dino Rađa i Toni Kukoč pričaju da su kao 18-godišnjaci preko ljeta radili u dvorani osam do deset sati, to nije pretjerivanje, to je stvarno tako bilo i onda je talent uz enorman rad rezultirao ekstra kvalitetom. Danas se svuda pa i u sportu nastoji ići kraćim i lakšim putem a to onda prije ili kasnije dođe na naplatu. Sve ima svoju cijenu.

KK Zadar ima preduvjete da postane razvojni centar za mlade igrače

Kako ocjenjujete prošlu sezonu KK Zadra i kakvom vidiš budućnost kluba sa Višnjika

– Dojma sam da se cijela sezona ocjenjuje na jednoj lopti protiv Cedevite, kao, sve bi bilo drugačije da ta lopta nije ušla u koš. Ne mislim da bi tako trebalo gledati, npr. protiv MZT-a u Skoplju, Zadar je bio na jednu loptu da se treća utakmica u Zadru uopće ne odigra, pa ta lopta nije ušla. To je sport, takve se stvari događaju i jedna pobjeda ili jedan poraz ne smiju stvarati sliku o cijeloj sezoni. Ono što malo bode oči je činjenica da Zadar nikad nije imao tako malo domaćih pobjeda kao ove godine, to je nešto što nije bilo uobičajeno ranijih sezona, nadam se da će se to promijeniti u novoj sezoni.

Bujan je također kazao na čemu bi on inzistirao po pitanju bolje i svjetlije budućnosti zadarske košarke

– Volio bih da se pokuša promovirati neke mlade igrače jer smatram da Zadar to može. Infrastruktura je fantastična i klub ima preduvjete da postane razvojni centar za mlade igrače. No, to nije jednostavno napraviti, treba imati viziju i ljude s kojima će to i ostvariti. Ali osobno smatram da je to pravac u kojem bi klub trebao ići. Najprije promocija mladih igrača, a sa vremenom će doći i sve bolji rezultati i trofeji. Treba vremena i strpljenja.
 
 
 

Nadam se skoroj posjeti Igoru Kokoškovu i Sacramento Kingsima

U bliskoj prošlosti ste bili na turneji po klubovima u NBA ligi i američkim sveučilištima. Spremate li se ponoviti isto u bliskoj budućnosti?

– Prije dvije godine sam posjetio NBA momčad Charlotte Hornets, sveučilište DUKE sa legendarnim trenerom Mike Krzyzewskim, lijepo je bilo evocirati uspomene na Wake Forrest University gdje sam još 1994. kao pomoćni trener U19 reprezentacije Hrvatske imao prilike igrati protiv Tim Duncana. Trener Danny Manning, bio je svojevremeno prvi pick NBA Drafta i 15 sezona igrao u NBA. Jedno sjajno iskustvo i nadam se da će mi poslovne obveze omogućiti ponovni odlazak preko bare. Moj prijatelj i sjajan trener Igor Kokoškov, s kojim sam surađivao na Eurobasketu 2015. u reprezentaciji Gruzije, je nakon sezone kao glavni trener Phoenix Sunsa postao pomoćni trener Sacramento Kingsa te se nadam da će mi se pružiti prilika da se upoznam s njihovom organizacijom.

Bujan je ove godine često bio i u ulozi predavača

– Ove godine sam imao tu čast da u svojstvu predavača gostujem na Međunarodnom združenom studiju košarke i menadžmenta u Splitu, u organizaciji Litvanskog sveučilišta iz Kaunasa te Splitskog sveučilšta. Voditelj studija je naš Zadranin dr.sci. Mario Jeličić, profesor na Kineziološkom fakultetu u Splitu, a studentima iz Hrvatske, Litve, Brazila, Grčke, Danske i ostalih zemalja predavali su i Dino Rađa te on-line Zmago Sagadin.