Otokom Pagom tekla je rijeka

Zanimljivo je da nitko nije osporio postojanje rijeke koja je prolazila preko Paga već samo njen naziv. Bez obzira koja je i kakva rijeka tekla današnjim Velebitskim kanalom i Pagom, ostavila je brojne tragove svog postojanja

Otok Pag obiluje  zanimljivim arheološkim i  geološkim nalazima koji su  nedovoljno istraženi i zbog  toga se o prošlosti otoka  Paga malo zna. Jedna od  tajni Paga su goleme naslage riječnog mulja i riječnog bilja na središnjem  dijelu otoka, osobito na području od Starog grada preko Zameta do Dinjiške.
Grob junaka Ahila
 Zainteresiran ostacima riječnog mulja i bilja istraživač Petar Ferdebar je  proučavao područje otoka  Paga, a istraživanja je  proširio na Kvarner i Sjeverni dio Dalmacije. Rezultate svojih istraživanja je  objavio u knjizi “Hiperija”, a  neki od njegovih zaključaka  za Pag su vrlo zanimljivi.
– Današnji Velebitski kanal je nekada bio korito  rijeke Skamander koja se  spominje u mitologiji stare  Grčke i ta je rijeka iz Velebitskog kanala ulazila u  Pašku uvalu i prolazila današnjim otokom Pagom, navodi Ferdebar.
Ferdebar je smatrao kao  je Velebit mitska gora Id, a i  dva najviša vrha na Pagu  povezivao je s grčkom mitologijom. Tako navodi kako  je Sv. Vid grob junaka Ahila,  a vrh Sv. Jurja svetište  božice Atene.
Ferdebar smatra kako je  nekadašnja rijeka prolazila  od današnje Zrmanje preko  Velebitskog kanala do Paške  uvale te je središnjim dijelom otoka Paga dolazila  do Ljubačkih vrata. Stav o  rijeci Skamander mnogi su  osporavali tvrdeći kako se ta  rijeka nalazila u blizini Troje  i zbog toga se nije mogla  nalaziti na Jadranu. No,  zanimljivo je da nitko nije  osporio postojanje rijeke  koja je prolazila preko Paga  već samo njen naziv. Bez  obzira koja je i kakva rijeka  tekla današnjim Velebitskim  kanalom i Pagom, ostavila  je brojne tragove svog postojanja. Paleontolozi Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba su istraživali  miocenske naslage na plaži  Crnika stare oko 18 milijuna godina. Pronašli su  zub krokodila i fosile raznih  biljaka i životinja, a istraživanjima je utvrđeno kako je otok Pag bio dio  velikog močvarnog područja. No, malo se znao o  geološkoj prošlosti Paga od  prije 18 milijuna godina do  konca pleistocena, dakle do  prije 10.000 do 13.000 godina.
More “odnijelo” rijeku
 Središnji dio otoka Paga  je muljevita pličina površine  oko 600 000 m2, a uski  prolaz na južnom dijelu  Paške uvale, koji se zove  Prosika, nekad je bio  pješčani nanos koji je u 15.  stoljeću mostom spojen s  današnjim gradom Pagom.  Upravo na tim područjima  nalaze se ostaci riječnog  mulja i riječnog bilja. Ti su  ostaci Petru Ferdebaru bili  jedan od glavnih dokaza  kako je središnji dio otoka  Paga bio dio korita rijeke.  Rijeka je, sudeći po ostacima, prolazila Velebitskim kanalom i preko uskih  Paških vrata u spustu je  silovito udarala u zapadni  dio današnje Paške uvale.  Rijeka je od zapadnog dijela  Paške uvale skretala prema  jugu, prolazila je uz Prosiku  i bazene soli te pored Dinjiške i izlazila kod Ljubačkih vrata. U znanstvenoj  literaturi se navodi kako je  današnja konfiguracija otoka Paga nastala na kraju  pleistocena. No, što se dogodilo s rijekom?
Posljednje ledeno doba  završilo je prije 10.000 do  13.000 godina. Led se povukao prema sjeveru, a temperatura zraka se povećala.  U to je vrijeme došlo do  podizanja razine mora i tada su, među ostalim, nastali  i otoci. Rijeka iz ledenog  doba je najvjerojatnije nestala zbog podizanja razine  mora. Vodu je zamijenilo  more koje je oblikovalo današnji izgled Velebitskog kanala i Paške uvale, no na  dnu mora i uz more ostalo je  dovoljno tragova koji svjedoče o rijeci koja je nekad  tekla otokom Pagom.