U Zadru se selo tako divno sljubilo s gradom

Slika korisnika asaric
TV SVEKRVA
Nekada su ljudi dolazili sa sela u grad i postajali građani i naravno obrnuto. Rjeđe doduše, ali znalo se dogoditi da netko iz grada pređe na selo i tamo se asimilira. Ljudi su došli u grad, ali se nisu asimilirali, već su vrlo pragmatično prilagodili grad sebi i sada smo tu gdje jesmo
Arhiva ZL
Ilustracija

VEČERA ZA PET U ZADRU

Nisam mislio o ovome pisati, ali nagnali su me vjerni čitatelji koji su me višekratno upozorili kako se emisija o večeri na selu snima u Zadru i da je to nelogično. A meni je baš logično, jer gdje se u Hrvatskoj selo tako divno sljubilo s gradom kao što je to izvedeno u Zadru. Nekada su ljudi dolazili sa sela u grad i postajali građani i naravno obrnuto. Rjeđe doduše, ali znalo se dogoditi da netko iz grada prijeđe na selo i tamo se asimilira. U slučaju našeg grada je ispalo malo drukčije. Ljudi su došli u grad, ali se nisu asimilirali, već su vrlo pragmatično prilagodili grad sebi i sada smo tu gdje jesmo. Unose se lijepi običaji, sijeku se stabla, vjenčanja izgledaju kao da dolaze divlje horde, prave se zogovi za balote i to je tako i nemamo se mi što buniti. Tko nam je kriv kada se slabo razmnožavamo, kada nam se ljudi iseljavaju, kada nam je teško ponekad izaći na... I to je tako i nećemo više o tome.

PRŠUT, SIR, MESO, MESO I MESO...

Uhvatio sam samo dvije epizode, jer ja moram ponekad i raditi pa ne stignem stalno gledati, ali su te dvije epizode zbilja bile na selu, a ne u nekom predgrađu, iako Zadar i nema predgrađe, već predselo. I moram priznati da nisam baš klicao od veselja nakon onoga što sam vidio. Lijepo je doduše vidjeti da ljudi žive bogato i obilato, čak i jedan penzioner, ali to je tako na selu i radujem se što je tako, pa ćemo valjda i mi gradski penzioneri moći svaki dan jesti mesa i ostalih delicija. Mi doduše nemamo imanja jer smo penziju dočekali u gradu, a i nismo se mučili na zemlji kao penzioneri sa sela pa je pravo da je njima bolje, ali se postavlja pitanje kako su neki uspijevali raditi u gradu i još na svojim seoskim imanjima. To mora da su to bili neki nadljudi, kada su toliko radili, osim ako nisu zabušavali na radnim mjestima, ali i to se može nazvati podrivanjem mrskog komunističkog sistema. Uzimali su se tu doduše i neki krediti, kralo se doduše i s radnog mjesta malo materijala, išlo se doduše na bolovanja mada se pucalo od zdravlja, ali to je osjetljiva tema pa bi bilo bolje da se vratimo na meso.

Gledajući ove dvije epizode snimane u dubokom zaleđu, sve je ispalo onako kako sam i pretpostavio. Meso, meso pa opet meso i naravno još mesa. Ide tu i obavezno mistificiranje ruralnih običaja, a nije moglo proći ni bez lokalnog folklornog ansambla gdje je dvadesetak kršnih ljudi pjevalo unisono, a što je jako ushitilo gospođu Silvijanu, u što ja baš ne vjerujem. Za nju sam inače vatreno navijao u emisiji »3,2,1 kuhaj!« i otvarao sam šampanjac kada su onomad dobile tri desetke odjednom, ali ovdje mi je malo manje bila po volji, a pogotovo kada je komentirala vegetarijanstvo jedne druge natjecateljice. A i ta natjecateljica koja ne jede meso... Ja jako poštujem ljude koji ne jedu meso, ali brate, sestro, što se prijavljuješ na kulinarski šou koji se odigrava na selu, a ne jedeš meso, a onda se buniš što ti stalno serviraju jaja.

PA OPET MESO I MESO...

A kada smo kod mesa, vratimo se mi na ove dvije epizode. Prvo je jedna cura pripremila pršut, sir i meso ispod peke, a onda je sutra jedan gospodin pripremio pršut, sir i, tko bi to očekivao, meso ispod peke. Realno gledajući, ja bih im odmah podijelio jedinice za predjelo. Neš ti kuhanja... Narežeš sir i pršut i posložiš po pijatu i to je onda kao kuhanje. A peka... Zapališ vatru, pobacaš krumpire i meso pa što ti Bog i peka dadnu, a dadnu ti dobro jer ako su ljudi iz ovih krajeva u nečem stigli blizu savršenstva, onda je to pripremanje mesa, a ako je to kuhanje onda dobro. Okrutnim životnim putevima godinama sam morao zarađivati na pirevima, tako da mi se od mesine diže bujna i nefarbana kosa na glavi, kako u životu tako i na televiziji, a tko mi je kriv kada gledam večeru za pet na selu Zadru.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4 (3 glasova)