Nema tog mjesta na svijetu za koji bi Jokići mijenjali svoj život na selu

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
U samo jednom vinogradu 12 tona grožđa
Ovdje je naš dom, tu nam dolaze djeca, prijatelji, rodbina. Imamo svoje vino i ništa nam ne fali, kaže Stevo u pauzi između dva telefonska razgovora oko narudžbi njegovog grožđa, koje se već sada polako pretvara u vino
Zadarski list
Berač i sumještanin Rade Drača i Stevo Jokić

Grožđe, barem ono u Biljanima Donjim, odmah ispod Baštice vrhunske je kvalitete, a urod je odličan. Ovih dana berači su ispunili vinograde, a mi smo bili u posjetu onom u vlasništvu Steve i Nade Jokić iz Biljana.

U uređenom 11-godišnjem vinogradu od četiri tisuće panja bit će 10-12 tisuća kilograma grožđa. Narudžbe su već tu, a berači ubrzano rade kako bi na vrijeme isporučili grožđe naručiteljima.
- Urod je odličan, a kvaliteta vrhunska, kaže vlasnik vinograda Stevo, dok mu u branju pomaže i mještanin Rade Drača.
Rano jesenje sunce, uz malo bure, tek toliko da se berači ne znoje od vrućine, jer su još uvijek ljetne temperature. U pozadini Velebit koji sliku vinograda punog berača čini - bajkovitom.
Iako je ove godine bila suša, to ovom vinogradu Jokićevih nije nimalo smetalo, jer je plodna i duboka zemlja zadržala dovoljne količine vlage, baš koliko je bilo potrebno trsovima loze da donesu kvalitetan i obilat rod.

Koja vrsta grožđa je u vinogradu, pitamo ponosnog vlasnika ovog nasada.
- Ima više vrsta grožđa, ovo bijelo je debit, a tu su još plavina, merlot i shiraz, nabraja Jokić, dok supruga Nada s ostalim beračima trga zrele i slasne grozdove. I mi smo se malo osladili Stevinim i Nadinim grožđem. Malo je reći da je ukusno i slatko. Baš onaj pravi božanski okus zrelih grozdova.
Bračni par Jokić uživa u svom vinogradu cijelu godinu. Na relaciji su Zadar – Biljane, pa su u vinogradu vrlo često, a i u kući u Biljanima koju su lijepo uredili. Tamo imaju kokoši koje ih dočekaju s puno snesenih jaja, a u vrtu ispred kuće imaju povrća svake vrste. Tu je još i pršut, sir i doslovno u dućan ne trebaju ići.
Tu dočekuju svoju djecu i unuke, kao i prijatelje i ne bi se, kažu, mijenjali ni za kakve europske destinacije.
- Ovdje je naš dom, tu nam dolaze djeca, prijatelji, rodbina. Imamo svoje vino i ništa nam ne fali, kaže Stevo u pauzi između dva telefonska razgovora oko narudžbi njegovog grožđa, koje se već sada polako pretvara u vino. Bijelo, crno, svejedno, važno da je kvalitetno i da se bačve napune.
A onda opet sve ispočetka, jer vinograd je, kažu, poput žene. Ako u vinograd ne dođeš kad treba, samo jednu sezonu, za godinu dana zarast će i nećeš više nikad roda u njemu naći.

Jokići to znaju, pogotovo Stevo.

Ocjena: 
Prosječno: 3 (2 glasova)