Kada krene kilometarska reklama...

Slika korisnika asaric
TV SVEKRVA
Par minuta, čak i dobro dođe, da se zaletiš do zahoda, spremiš sendvič (ili kako sada obožavaju govoriti na televiziji – "složiš ga"), okreneš nešto na ražnju, baciš "podpeku", ali ovo s madracima i jastucima zbilja nema smisla
PIXABAY
Ilustracija

REKLAME BEZ KRAJA I KONCA

Vjerujem da kao i ja obožavate ono kada ide vaša omiljena serija ili dobar film i baš kada je najnapetije krene reklama bez kraja i konca. Ustvari, nikako mi nije jasna ta logika pa sam malo anketirao svoje bližnje i zaključio sljedeće. Kada ide samo par reklama onda čovjek sjedne par minuta, pogleda ih i čeka povratak na ono što si gledao. A kada krene kilometarska reklama u kojoj se deset minuta samo ponavlja jedno te isto, popularni pjevač Jole se sa svojom obitelji valja po madracima i jastucima i sav sretan priča kako im je lijepo (da se razumijemo, ja mu to ne zamjeram. Zašto ne bi digao lovu kada može.) i kako im se život promijenio za 180°, e onda okreneš program, gledaš nešto drugo i poslije se i zaboraviš vratiti tako da te reklama samo potjerala od televizora i sve ti se smučilo i sve je to bez veze. Par minuta, čak i dobro dođe, da se zaletiš do zahoda, spremiš sendvič (ili kako sada obožavaju govoriti na televiziji – »složiš ga«), okreneš nešto na ražnju, baciš »podpeku«, ali ovo s madracima i jastucima zbilja nema smisla.

EMOTIVNE SOVICE ZA DOBAR RAZVOJ VAŠEG DJETETA

Ali, vratimo se onome što sam počeo besjediti. Krene dakle jedna kilometarska reklama ali ovaj put ista ta tvornica ne nudi jastuke i madrace, već igračke, tj. emotivne sovice. Da, baš tako... Sovice. Vizualno su to više sovetine jer imaju ogromno tijelo, ali dobro. Nećemo sada svaku gledati. I te emotivne sovice svašta rade i korisne su za razvoj djeteta. Nisam išao u detalje jer me baš i ne zanima budući da imam više od četiri godine, ali one su tu i moramo malo obratiti pažnju na njih da ne povrijedimo njihove osjećaje.
Zanimljivo je da su se pojavile »blagdanske« sovice iz čega proizlazi da niste pravi katolik ako nemate blagdansku sovicu već ste, da ne pretjeram sada kao prošli tjedan, negdje između jugonostalgičara ili Soroševog plaćenika. Dobro, sada sam opet pretjerao i ispričavam se čitateljima, pravovjernima i sovicama i vraćam se na ove zadnje.
U ovoj reklami imamo dvoje djece koji se igraju sa sovicama i to su vjerojatno brat i sestra, onako lijepi i dražesni jedno drugom guraju pod nos sovice i glupavo se smijuckaju. Sve bi to bilo lijepo da su to mala djeca, ali ovi su sigurno već orni za školu i sada zamišljan dvoje djece te dobi kako se igraju plišanim igračkama i sve mi je to bez veze i odmah se sjetim dječaka s pingvinima, ali to je već treća priča pa idemo i na nju.

EMOTIVNI DJEČAK S KRDOM DABROVA

Bješe to u ona davna vremena prije par godina kada se u jednom gradu našem hrvatskom dogodila strašna drama. Jedan dječak je bio koji je tih dana izgubio jednog dabra. Naravno, ne pravog, živog, nego plišanog. Zavlada tada tuga, jad i čemer, svi su žalosni bili, besane noći su provodili, odbijali i jelo i pilo i naočigled kopnili. Ali dječakov otac, čovjek uman i dosjetljiv oglas objavi na portalima i radio stanicama i portalima mnogim i iznese strašnu, potresnu priču. Dječakov vapaj krenuo je u javnost jer nesretan je bio on, a saznasmo da je doma imao još pedesetak plišanih dabrova raznijeh veličina, ali je bio očajan i rekao je svekolikoj javnosti kako je izgubljeni dabar sada sam, bez svoje žene dabrice i malih dabrića i kako su u kući svi tužni i jadni i čemerni i kako moli da mu se vrati dabar njegov koji je sada negdje izgubljen u bijelome svijetu.
Ovo se zbilja dogodilo, ali ja vam moram reći ono najvažnije. Dječak je imao deset (10!) godina i išao je u četvrti razred osnovne škole. Cijeli njegov grad je saznao za tu priču (mislim da je bio Osijek ili Sisak) i možete misliti kakvi su ruglo i sprdancija nastali u školi, a sve su to roditelji podržavali. Mislim, u redu je kada malo dijete voli plišane igračke, ali kada desetogodišnjak živi u svijetu vila i čarobnjaka s pedesetak plišanih dabrova, a onda se zbilja možemo pitati treba li baš svatko imati djecu. Mislim, znamo da većina ljudi nije sposobna odgajati djecu, ali i ovakvi primjeri nam to eklatantno potvrđuju.
p.s. Dragi čitatelji, jasno vam je da prošli tjedan nisam gledao televizijski program.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4.6 (5 glasova)