Suprug odveo djecu u Švicarsku i ne želi ih vratiti

Slučaj Ljubomira Čučića, koji je oteo svoje dvije malodobne kćerkice bivšoj supruzi Magali Boers i koji je prije dvije godine podigao veliku medijsku prašinu, kako u domaćim, a tako i stranim sredstvima informiranja, na žalost nije više usamljen. Još su dvoje malodobne djece silom odvojena od svoje majke.
Slučaj se dogodio u Gračacu poloviCom listopada kada je Werner Sconenberger, inače Švicarac, svojoj supruzi Bistri Jovanović Sconenberger u telefonskom razgovoru rekao kako nema namjeru vratiti djecu iz Švicarske u obiteljsku kuću u Gračacu gdje su ona posljednje tri godine živjela sa svojom majkom.
Tri tjedna nije čula djecu
– Ja ne znam kako i gdje su mi djeca. Zadnji put sam ih vidjela 16. listopada kada su otišli k ocu na tjedan dana. Otada sam ih kontaktirala telefonom. Međutim, ima već tri tjedna kako ih nisam ni čula. Otkad su tamo sin mi je zaboravio hrvtaski. Čujem ga na svega par minuta pa još moram s njim na njemački govoriti, a kći više ni ne želi sa mnom razgovarati. Ja sam sada za nju zločesta mama koja ne želi doći – rekla nam je Bistra, koja još uvijek nerado razgovara o svojoj životnoj tragediji, što zbog šoka, što zbog savjeta odvjetnika. Inače, kako bi svoj slučaj riješila gospođa Bistra  je morala angažirati čak tri odvjetnika; jednog za brakorazvodnu parnicu, drugog za otmicu djece, a trećeg ima u Švicarskoj radi međunarodne koordinacije budući ona nikada nije uzela švicarsko državljanstvo.
– Obišla sam vrata i vrata po Zagrebu dok sam konačno našla odvjetnike koji će me zastupati. Slučaj sam prijavila policiji, Ministarstvu zdravstva i socijane skrbi, a o svemu sam obavijestila i dječju pravobraniteljicu. Međutim to sve sporo ide. Svaki papir treba prevesti. Sve to užasno puno i košta – priča Bistra te dodaje kako samo želi svoju djecu natrag.
Poremećeni bračni odnosi
Inače, Bistra i Werner upoznali su se u Švicarskoj još 2000. godine. Između njih se rodila ljubav pa se par vjenčao 2003. godine, a ubrzo potom su dobili kćer Mirku Klaru. Dvije godine nakon toga rodio im se i sin  Malik Kilian. Sve je bilo u najboljem redu, no Bistri su se nagomilale obveze na imanju u Gračacu koje je naslijedila od djeda, pa je u dogovoru sa suprugom odlučila s djecom preseliti u Hrvatsku. Par se složio oko toga kako je za djecu okilina u Gračacu sasvim povoljna za jedno zdravi i sretno odrastanje, a i pohađanje vrtića i eventualno osnovne škole.
– Suprug nas je redovito posjećivao u posljednje tri godine. Međutim, u međuvremenu su naši bračni odnosi trajno i nepovratno poremećeni. Nisam predavala zahtjev za razvod braka u nadi da ćemo naći način za sporazumno rješenje za razvod kako bi  smanjili stres djeci i izbjegli komplikacije i nepotrebne troškove odvjetnika – priča Bistra, dodajući kako je zapravo problem u tome što njezin suprug ne želi rastavu već ju sad na ovako podao način prisiljava da mu se vrati.
U Gračacu im dobro
– Neda mi djecu pa misli da ću popustiti i vratiti mu se. No ja to više ne želim. Meni i djeci je ovdje dobro. Uz to, ja tu i radim. Nikada ga nisam, niti u tako poremećenim odnosima, sprječavala da se druži i viđa djecu. Dva puta prije otmice su djeca bila s njim po dva tjedna, a jednom i tjedan dana na moru. Sve je bilo u redu do sada, a najvjerojatnije zato jer sam počela spominjati rastavu – zaključuje Bistra.
Inače, u međuvremenu je gospođa Bistra saznala kako su joj djeca data na skrbništvo bratovoj starijoj sestri koja nema svoje djece ni obitelji, niti je zaposlena. Stoga Bistra smatra kako je i ona uplela svoje prste u ovu priču. Mišljenja je kako teta ima sve potrebne uvjete da bi djeca bila dovoljno zaintrigirana, uposlena, zabavljana  da ne misle na povratak.
 – Suprug se sada niti ne javlja. Molim sve nadležne institucije da mi pomognu vratiti moje dvoje djece – moli gospođa Bistra na kraju razgovora s novinarima Zadarskog lista.