DIRLJIV OPROŠTAJ “Adio, Điđo, počivaj u miru!”

Toliko beskrajne tuge i prigušenih jecaja bilo je jučer u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru gdje je održana komemoracija za Ivicu Đovanija Matešića Jeremiju koji je zauvijek napustio ovaj svijet u svitanje prvog dana ljeta u 62. godini života, nakon teške bolesti. Uz obitelj, brojne prijatelje i suborce, zvucima klapske pjesme koju je toliko volio, oprostila se i klapa Hrvatske ratne mornarice Sveti Juraj.
Prije nego što je pušten film o njegovu životu kojeg je pripremio prijatelj iz djetinjstva Bernard Kotlar i koji je kroz fotografije ispričao priču o Đovaniju, moglo se čuti sve o njegovu životu od rođenja 27. veljače 1959. godine u Arbanasima, pa do danas kad je kao umirovljenik uživao sa svojim unučicama koje je obožavao.
Đovani Matešić ili kako su ga zvali njegovi suborci – Jeremija, a njegovi Arbanasi – Điđo, osim što je bio dragovoljac Domovinskog rata i branitelj s brojnim odličijima, bio je pjesnik, publicist, književnik, časnik i vojno-diplomatski predstavnik.
Obnašao je niz vojnih i civilnih dužnosti, kako tijekom Domovinskog rata, tako i nakon njega, ali Đovani je za svoje Arbanase i Zadrane bio – čovjek kojeg su voljeli, rado sretali u gradu i s njim "ćakulali, bio je to njihov Đovani. Uvijek skroman, jednostavan, nasmijan, široke duše dalmatinske, bio im je prijatelj…

"A tko će se oprostiti od svih nas, sada kada tebe više nema…"
I dok su mu glas na trenutke prekidali jecaji, od njega se oprostio prijatelj iz djetinjstva i suborac Danijel Kotlar koji je naglasio kako je Đovani sve svoje suborce i svoju gardu hrvatsku volio više od sebe samog.
– Mene je dopalo oprostiti se od tebe. A tko će se oprostiti od svih nas, sada kada tebe više nema. Svakom si bio pri ruci, u dobru i zlu, cila garda postala ti je bratom. Od prvog dana ratišta pisao si na karti papira, pod svićom, između bitaka. Zapisivao sudbine svojih suboraca, znanih i neznanih, kao da si znao da nitko drugi osim tebe to neće učiniti. Ti si jedan od rijetkih heroja koji je i nakon rata nastavio pisati, upozoravao na nepravdu, kako su nas tako brzo zaboravili i tako nas se lako odrekli. I sada si se borio do kraja, kao tigar, kao prava "zenga". Mislio sam, nije mu prvi put, izvući će se, pobijedit će on sve ovo. Danas plače tvoja obitelj, tvoji Arbanasi, cijeli tvoj Zadar. Emocije su, prijatelju moj, učinile što rat nije, a imao si još tako puno planova, toliko toga si nam još mogao dati…Ponosni smo što smo te imali, dirljivim se riječima oprostio Danijel Kotlar, dok je umirovljena glumica Kazališta lutaka Milena Dundov pročitala njegov tekst o Škabrnji pod naslovom – Oči jednog 15-godišnjaka.
O njemu i njegovom bogatom književnom opusu govorio je i Tomislav Marjan Bilosnić te je podsjetio kako je Ivica Matešić Jeremija pisao o bitkama i svojim suborcima od Vukovara do Dubrovnika te je do zadnjeg dana svoga života govorio o svojoj braći po oružju.

Glas koji ostaje u vremenu
– Bio je to pjev onih koji su pali za domovinu, a Jeremija ih je bilježio kao svoju zemaljsku pjesmu. Pisao je u ratu i miru, ali uvijek samo s jednom istinom. O križevima svoje ratne braće. Nije ni slutio ovo što će se kasnije dogoditi, da će se tako brzo zaboraviti krv i smrti onih koji su za domovinu izginuli. Đovani im je iskazivao zahvalnost, danas je mi iskazujemo njemu. Njegova ratnička slava nije slava mača, nego slava riječi.Tvoj glas ostaje u vremenu, rekao je na kraju Tomislav Marijan Bilosnić o svom prijatelju i kolegi iz Društva hrvatskih književnika.
S obzirom na to da nije mogao nazočiti komemoraciji zbog samoizolacije, ali zahvaljujući tehnologiji, dirljivom se glasovnom porukom od svog prijatelja i suborca na kraju oprostio i župan Zadarske županije Božidar Longin.
 

Oproštaj župana Božidara Longina

– Veliki ljudi odlaze tiho. Otišao je tako i naš Đovani. Kao da ga je netko odnio, ukrao. Sklopile se one tople oči, utišao onaj gromki zarazni smijeh. Ivica, Jeremija, Đovani, Điđo, bio je čovjek s kojim ništa nije bilo napola. Kada se smijao, on je pucao od smijeha; kada je govorio, njegov glas je grmio; kada je ratovao, ratovao je žestoko; kada je pisao, pisao je iz duše; kada je plakao, plakao je iskreno; kada je volio, volio je otvorena srca, čisto, bez zadrške. A volio je puno…svoju majku, suprugu, svoju djecu, svoje divne četiri unučice, svoje Arbanase, svoju Hrvatsku… Volio je riječi i znao je s njima. Kada je ostavio oružje, Đovani se naoružao perom. Njegove knjige jedan su od najboljih dokumenata Domovinskog rata koji nam donosi činjenice, ali prosijane kroz dušu ratnika, svjedoka vremena, ali i velikog romantičara, idealista, velikoga čovjeka. Nažalost, nije uspio u rukama držati svoju posljednju knjigu u kojoj je povezao dva pojma koja su mu odredila život – Domovinski rat i svoje Arbanase.

Njegov odlazak stvorio je jednu veliku prazninu ne samo u životima njegovih najbližih, već i u životu ovoga grada, ove županije. Gotovo ne mogu zamisliti kako će izgledati sljedeće obilježavanje obljetnice VRO Maslenica bez njegove suradnje i glasa na polaganju vijenaca. On je bio taj koji je svakoga branitelja ispratio na vječni počinak, koji je svakoj obitelji došao pružiti utjehu, koji je bio uvijek ovdje za svakoga kome je trebala pomoć, kome je trebao prijatelj. Svatko od nas čiji je život pa makar i na trenutak on dotaknuo, zna koliko ga je obogatio. Moja iskrena sućut prije svega obitelji dragog Jeremije. Bez sumnje vama je najteže. On više nije ovdje s vama, ali bdjet će nad vama tamo negdje gore uz svoje poginule suborce, uz svoje pokojne Arbanase. Čuvat će dida svoje obožavane unučice i gledati ih kako rastu i smješkati se sretno. A, svi mi ostali koji smo ga poznavali i voljeli imamo zadaću pamtiti Đovanija jer dok ima sjećanja čovjek živi. Uostalom, oni koje volimo nikada ne odlaze, tek se skriju u našim srcima. Adio, Điđo, počivaj u miru, poručio je svom prijatelju zadarski župan Longin.
 

Knjiga sućuti

U predvorju Doma Zadarske županije otvorena je knjiga sućuti povodom smrti Ivice Matešića Jeremije.
U knjigu sućuti svi koji žele mogu se upisati do petka, 26. lipnja 2020. u vremenu od 8:00 do 15:00 i na taj način mu iskazati počast.
 

U tuzi i s poštovanjem Arbanasi i Zadar oprostili se od Ivice Matešića Jeremije
Na Gradskom groblju u Zadru jučer je uz visoke vojne i crkvene počasti pokopan Ivica Matešić iz zadarskih Arbanasa, zvani Đovani, Jeremija, Điđo.
U boli i tuzi poznatog Zadranina na posljednje ovozemaljsko počivalište ispratila je obitelj, ali i brojni pripadnici kulturnog, javnog i političkog života grada Zadra i Zadarske županije.
Tisuće prijatelja, kolega i znanaca, svi koji su dobrog čovjeka poznavali, došli su odati sućut obitelji, makar prave utjehe nije bilo. Domoljuba, rodoljuba, čovjeka s velikim Č ispratili su tamo gdje je on s potresnim ulomcima iz svojih knjiga ispraćao hrvatske branitelje, gardu hrvatsku.
Obred sprovoda je predvodio don Petar Belina, župnik arbanaške Župe Gospe Loretske. Mirozov je odsvirao zadarski trubač Klaudio Krizman. Klapa HRM-a Sveti Juraj ispratila je Jeremiju s duhovnim i dalmatinskim pjesmama. Od Ivice Matešića Jeremije oprostili su se Vlatka Vučić Marasović i Danijel Kotlar, ratni zapovjednik.
Svjesni smo kako je smrt dio života, ali nas smrt uvijek iznenadi i zatekne. I dok kucaš na nebeska vrata, neizmjerno smo tužni, jer bio si legenda i ostat ćeš legenda, ljudina i istinski ponos Lijepe Naše.
Jeremija, laka ti hrvatska gruda! Počivao u miru Božjem. (Velimir BRKIĆ)