Proslava 50 godina polaganja vječnih zavjeta

M. Adalberta Blasić, benediktinka iz samostana Sv. Marije u Zadru ove godine slavi 50. obljetnicu polaganja vječnih zavjeta i 55 godina novicijata. Ova koludrica je rođena 14. listopada 1936. godine, uoči blagdana Sv. Terezije Avilske, kao drugo dijete u obitelji. Kći je Petra i Ivanice koji su na svijet donijeli devetero djece, četiri djevojčice i pet dječaka. U samostan je ušla 18. siječnja 1956. godine, a novicijat je započela 15. rujna 1957. godine. Prve zavjete je položila 12. travnja 1959., a vječne 13. svibnja 1962. godine. M. Adalberta Blasić će u siječnju iduće godine proslaviti 56 godina od ulaska u samostan. 
 M. Adalberta je 2009. godine na blagdan Marije Majke Crkve proslavila zlatni redovnički jubilej, 50 godina posvećenog života. Tada je misno slavlje na Duhovski ponedjeljak u crkvi Sv. Marije u Zadru predvodio blagopokojni nadbiskup Ivan Prenđa. Euharistiji su uz rodbinu slavljenice sudjelovali brojni vjernici iz Sutomišćice. Čestitku je prigodom ovog jubileja M. Adalberti poslao i papa Benedikt XVI., na pergameni.
 Kako smo saznali u razgovoru s M. Adalbertom, u svom je redovničkom poslanju obavljala brojne službe. Naime, bila je vratarica, bolničarka, kuharica, plela je i vezla ručne radove. Čuvarica je Zlata i srebra Zadra od samih početaka rada SICU-a, a na ovoj dužnosti zatekli smo je upravo za vrijeme našeg posjeta samostanu.
 M. Adalberta se u razgovoru podsjetila na riječi koje su joj u prigodi njezinog zlatnog redovničkog jubileja uputili mons. Prenđa, don Antun Pećar, župnik Sutomišćice te sestra Ljubica Telac. Životni put M. Adalberte tada su u pjesmi predstavile Ljubica, rođena sestra slavljenice i njihova prijateljica Marica.
 Adalberta je u osmoj godini ostala bez majke. Kako u razgovoru saznajemo, o redovničkom pozivu je počela intenzivno razmišljati u 15. godini života, ali je od ranog djetinjstva njegovala zajedništvo s Bogom kroz molitvu, čitanje Svetog pisma, redovito sudjelovanje na svetim misama u župnoj crkvi Sv. Eufemije u Sutomišćici. Još od najranije dobi dugo vremena je provodila u molitvi kod kuće te pohodeći župnu crkvu u kojoj je pomagala. U obitelji se redovito molilo prije svakog jela i išlo na misu nedjeljom i na blagdane. M. Adalberta je kroz tri godine ozbiljno razmišljala o tome koji će poziv odabrati, redovnički ili obiteljski i tako se u 19. godini odlučila potpuno posvetiti Bogu, ljubeći Krista kao Zaručnika. Kako nam je ispripovijedala, na putu prema posvećenom životu stajale su brojne poteškoće i križevi koje je hrabro nadvladala. Jedina želja bila joj je ljubiti Krista i sva se njemu predati. I tako je 18. siječnja 1956. godine u rano jutro došla u Nadbiskupsko sjemenište “Zmajević” gdje su privremeno boravile koludrice. Bila je dvadeseta po redu sestra. Na blagdan Gospe Žalosne, 15. rujna 1957. je odjenula redovničku haljinu. Zadarsku nadbiskupiju je tada vodio nadbiskup Mate Garković, a predstojnica benediktinki bila je M. Benedikta Braun. Župnik Sutomišćice bio je don Šime Sturnela. Našoj sugovornici bilo je ponuđeno pet imena od kojih je trebala uzeti jedno kao redovničko. Tako je odabrala Adalberta prema biskupu Adalbertu.