Don Tomislav Sikirić, pravi i istinski duhovni pastir

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Ostavio neizbrisiv trag i pečat u Škabrnji
Vjernički kršćanski puk Škabrnje volio je i poštovao don Tomislava te ostao zahvalan za sva njegova tjelesna i duhovna djela milosrđa koja nam je učinio tijekom svog župnikovanja. Bio je pravi i istinski duhovni pastir koji nas je u najtežim trenucima Domovinskog rata i progonstva hrabrio i tješio, a nakon povratka u spaljenu i porušenu Škabrnju, snažno se angažirao oko povratka i okupljanja župne zajednice te izgradnje i obnove u ratu porušenih i spaljenih crkvi i župne kuće
Pripadnici 7. Domobranske pukovnije u Prkosu (29. 1. 1992.) koji su iz okupirane Škabrnje donijeli drveni kip Velike Gospe iz srušene župne crkve. Don Tomislav Sikirić, čuči prvi zdesna

Svi svećenici koji su do sada živjeli i radili u Škabrnji, vjerujem da su na svoj način ostavili trag Kristovog svećenika. Njihov utjecaj očituje se i u činjenici da smo u Domovinskom ratu s krunicom oko vrata kao jedan stali na branik naše hrvatske domovine i naše Škabrnje i u najtežim trenutcima zbog četničkog zla i mržnje sačuvali svoje dostojanstvo i svijetlo lice.

Najteže godine

Don Tomislav Sikirić, koji je, naslijedivši don Josu Kokića, došavši u Škabrnju uoči samog Domovinskog rata i proživljavajući s nama najteže ratne i poslijeratne godine, ostavio je neizbrisiv trag i pečat u Škabrnji.

Rođen je 18. kolovoza 1965. u Zadru, osnovnu školu završio je u Bibinjama, a klasičnu gimnaziju u Zadru, studij teologije završio je u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Za svećenika ga je zaredio u zadarskoj katedrali sv. Stošije, 16. prosinca 1990., msgr. Marijan Oblak, tadašnji zadarski nadbiskup.

Mladu misu slavio je u rodnim Bibinjama 20. siječnja 1991. Nakon mlade mise bio je neko vrijeme kapelan u Zadru u žŽupi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije na Puntamici. Prva samostalna župa u kojoj je bio imenovan župnikom bila je Škabrnja i Nadin.

U Škabrnju je došao 20. kolovoza 1991., naslijedivši dotadašnjeg župnika don Josu Kokića. Prvu misu slavio je u nedjelju 25. kolovoza 1991. i od tada živeći u Škabrnji dočekat će sa svojim župljanima Škabrnje i Nadina i sudbonosni 18. i 19. studenog koji će i njega kao i sve žitelje tih mjesta, obilježiti za cijeli život. Zadnju sv. misu u crkvi Velike Gospe u Škabrnji slavio je 17. studenog 1991., kad je bilo i nekoliko krštenja novorođene djece.

Granate i pucnji

U svom svjedočenju o tim danima rekao je: "18. studenog 1991., bio je ponedjeljak, rano ujutro, činio se kao i svaki normalan radni dan. Radnici su već u šest sati napuštali svoje selo i odlazili u Zadar na svoja radna mjesta. Već u petnaest do sedam začule su se prve granate i pucnji koji su me probudili. Bio je prekrasan sunčan dan. Svi smo bili svjesni da je počelo ono najgore. Sklanjali smo se kako je tko mogao i stigao. Ja sam se zajedno s obitelji pok. Nikole Bilavera sklonio u podrum kuće pok. Jele Brkić. Napad je trajao cijeli dan. Naši hrabri borci davali su žestok otpor tako da Srbi nisu baš s lakoćom prodirali u dubinu sela. Negdje oko 14,30 sati četnici su ušli i u naše kuće, ali s druge strane, što nas je i spasilo da nas nisu pobili. Ostali smo u podrumu ja i sa mnom još četrdesetak civila, što djece, što odraslih. Jedna je omanja grupa u ponedjeljak na noć otišla iz našeg podruma i jedva su izvukli živu glavu. Mi smo se povukli iz sela sutradan u utorak na noć, izvlačeći se prema Prkosu."

Nakon izgona iz sela, dekretom oca nadbiskupa Marijana Oblaka uređeno je da župnici župa u kojima se nalaze prognanici preuzmu duhovnu skrb za prognanike. Don Tomislav Sikirić preuzeo je duhovnu skrb za prognanike sjevernog dijela nadbiskupije, za one koji su smješteni u Turističkom naselju Zaton kod Nina, zatim u TN Punta skala u Petrčanima, hotelu Pinija i vikend-naselju Sabunike kod Privlake. Treba podsjetiti da je sve ključne sastavnice vjerskog života kao što su krštenja, vjenčanja, sprovode, proslave blagdana Velike Gospe i Sv. Ante za prognane župljane Škabrnje i Nadina obavljao don Tomislav Sikirić. Za blagdan Velike Gospe svake godine bila je misa u svetištu Gospe Maslinske u Zadru. U svakom slučaju don Tomislav Sikirić nastojao je održati i očuvati kontinuitet vjerskog života župe Škabrnja, tako da se, primjerice, ni jednog trenutka nisu prestale voditi župne matice.

Humanitarno djelovanje

U progonstvu se don Tomislav Sikirić posebno zauzeo na humanitarnom djelovanju, u klubu Škabrnjana i osnivanjem Caritasa (u Zadru, Ul. bana J. Jelačića), potičući na taj način prikupljanje razne humanitarne pomoći za naše prognane mještane. Tako je u to vrijeme zabilježena značajna materijalna pomoć od naših iseljenika iz Amerike i iz Kanade, koju je don Tomislav štedio za povratak u koji je zajedno sa svojim župljanima tako čvrsto vjerovao. Nakon povratka tu je pomoć iskoristio za uređenje župne kuće i crkve sv. Luke te nabavku zvona na crkvi sv. Luke.

Za vrijeme progonstva, zahvaljujući prijateljstvu između don Tomislava Sikirića i don Giovanija Trusine sklopljeno je prijateljstvo između župe Škabrnje i župe Paliano blizu Rima, o čemu svjedoči povelja kumstva.

Nakon oslobođenja Škabrnje i povratka don Tomislav Sikirić upregnuo je sve svoje snage na izgradnju do temelja srušene crkve Velike Gospe, tražeći od nadbiskupa Ivana Prenđe da izgradnja crkve dobije prvenstvo u Zadarskoj nadbiskupiji, na što je nadbiskup pristao.

Nakon što je prihvaćen nacrt buduće crkve Velike Gospe i postignut sporazum s tadašnjim Ministarstvom razvitka i obnove, započela je i njezina izgradnja, odnosno 30. prosinca 1999. blagoslovljeno je gradilište i položen je i temeljni kamen uz nazočnost velikog broja mještana, nadbiskupa zadarskog Ivana Prenđe, novog svećenika Josipa Lenkića, ministra rada i socijalne skrbi Jose Škare, predstavnika Ministarstva razvitka i obnove te izvođača radova.

Posebno zauzimanje i veliko zadovoljstvo don Tomislava Sikirića bila je nastava vjeronauka u Osnovnoj školi "Vladimir Nazor", na koju su se odazvali svi učenici.

Čovjek snuje, Bog određuje

Don Tomislav Sikirić kaže: "Uz Škabrnju me veže mnogo toga. Devet godina nije malo. Došao sam kao mladomisnik s navršene dvadeset i četiri godine, pun zanosa i volje za rad, s puno planova i ambicija. Isplanirao sam svoj način rada i odredio prioritete, rad s djecom i mladima na prvom mjestu. No, kako naš narod kaže, čovjek snuje, Bog određuje, tako se dogodilo i meni. Moj pastoralni rad počeo je krvavo. U Nadinu sam slavio misu dva puta u crkvi, sve ostalo do progonstva u podrumima. U Škabrnji slavljenje misa bez zvonjave, tiho i sa strahom da nam ne doleti koja granata u crkvu. Proživio sam sa svojim vjernicima krvavi pir Srba iz susjedstva. Onda je slijedilo dugih pet godina progonstva, pa povratak, izgradnja i sve ostalo. Sve je to obilježilo moje župnikovanje u Škabrnji. Danas ni za čim ne žalim, prihvatio sam taj križ, nastojao ga sa svojim narodom s vjerom iznijeti do konačnog uskrsnuća. Uspio sam, bolje rečeno – uspjeli smo – i zato sam ponosan na Škabrnju i njezine žitelje i Bogu zahvalan. Danas sam ponosan na sve to što smo zajedno izdržali. Žao mi je što nisam dovršio u Škabrnji izgradnju crkve i nabavu novih pet zvona, koja smo tako žarko u progonstvu željeli čuti. No, moje je zvanje takvo, idi tamo gdje si najpotrebniji. Sad sam najpotrebniji ovdje gdje sam."

Upravo kao što je tiho došao u Škabrnju u kolovozu 1991., tako je nakon proslave blagdana Velike Gospe 15. kolovoza 1999. tiho i otišao. Na toj zadnjoj misi koju je slavio, prije otpusta i blagoslova naroda obznanio je da ide u drugu župu, tražeći oproštenje od svih koje je za svog župnikovanja možda bilo čime uvrijedio. Isto je tako svima koji su mu bilo čime pomogli i podržavali ga, zahvalio i zamolio sve vjernike da prihvate novog župnika kao što su rado prihvatili i njega.

O odnosu Škabrnjana prema svojim župnicima pisao je C.F. Bianchi, davne 1879. godine ovako: "Ako se svećenici dobro ophode prema njima, onda ga svi vole i štuje, a u protivnom slučaju ne drže ga za svećenika ili ga ismijavaju i preziru…"

Vjernički kršćanski puk Škabrnje volio je i poštovao don Tomislava te ostao zahvalan za sva njegova tjelesna i duhovna djela milosrđa koja nam je učinio tijekom svog župnikovanja. Bio je pravi i istinski duhovni pastir koji nas je u najtežim trenucima Domovinskog rata i progonstva hrabrio i tješio, a nakon povratka u spaljenu i porušenu Škabrnju, snažno se angažirao oko povratka i okupljanja župne zajednice te izgradnje i obnove u ratu porušenih i spaljenih crkvi (Velike Gospe, Sv. Luke i Sv. Marije) i župne kuće.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine. Počivao u miru.
 

Ante Milković, dipl. inž.

Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)