Jednom godišnje druženje 4.c Tehničke škole

Nije to bila okrugla obljetnica proslave mature, već dogovor starih kolega iz razreda i prijatelja koji se sastaju svake godine posljednje subote u lipnju i onaj tko može i želi, taj i dođe...

- Otkad smo maturirali uvijek smo se redovito sastajali svakih pet  godina, a onda kada smo proslavili 45 obljetnicu mature, onako generacijski, među nama je "pao" dogovor da se počnemo nalaziti i  sastajati svake godine, krajem lipnja - "za svaki slučaj" - pojasnio je  uz smijeh, jedan od organizatora susreta i inicijator ove ideje Rade  Punoš. Tako su jučer obilježili 48 godina od polaganja "ispita zrelosti".

Riječ je o 4.c razredu bivše Tehničke škole, smjera slabe struje koji su se tako i jučer našli ispred zgrade stare i oronule Tehničke škole u centru grada na Poluotoku.

Čekajući kolege, njih nekolicina ispričalo je kako ih je u razredu  bilo 28, a od toga čak pet djevojaka. Razrednik im je bio pokojni  profesor Mladen Filipi, a ravnatelj također, pokojni profesor Josip  Cesarić. Osim smjera slabe struje, tada je Tehnička škola obrazovala kadrove još za smjerove jake struje i strojarske tehničare.

Većina koja je završila tadašnju Tehničku školu nastavila je raditi  u struci. Maturirali su dakle, 1968/1969. godine prošloga stoljeća i  onda nije bilo problema sa zapošljavanjem.

- Većina nas,  djevojaka zaposlile smo se kao  "tonci" na radiju ili  televiziji. Ja sam radila na radiju, Anka Vuksan, sada Savić je radila  na tadašnoj TV Zagreb, a jedina djevojka među nama je kasnije završila fakultet i postala diplomirani inžinjer kemije. To je naša kolegica Zlata, djevojačkog prezimena Marić - ispričala je Mirjana Milinović, djevojačkog prezimena Firšt.

Šime Šoša je tako primjerice, nakon mature otišao u "bijeli svijet"  trbuhom za kruhom, pa je mirovinu zaradio u Njemačkoj kao elektroničar u jednoj firmi. Sada, u mirovini malo je tu, malo - tamo.

- Djeca su mi u Njemačkoj, pa tako kombiniramo... Inače, meni  je ovo prvi put nakon 15 godina da sam uspio doći na susret s kolegama i jako mi je drago - rekao je Šoša.

Rade Punoš je još dodao kako su upravo oni bili jedna od prvih  generacija koja se zaposlila u bivšoj tvrtki Nikola Tesla, današnjem  Ericssonu Nikola Tesla d.d. i naglasio da su im "plaće bile odlične".  On je između ostaloga radio i na održavanju odašiljača Tovarnik i  Ćelavac.

Na kraju su još rekli kako od njih 28 iz razreda, četvorica kolega  nažalost, više nisu tu...