Božićna želja obitelji Torić je novi dom

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
U humanitarnoj akciji do sada prikupljeno 2,4 milijuna kuna
Došao mi je Marino Jurjević pa i još jedna prijateljica s idejom o akciji, ali mi smo u tom trenutku bili pod prevelikim šokom od toga što se dogodilo s Dijanom, da nismo mogli ni razmišljati. Ljudi su se tako brzo pokrenuli, nudili pomoć, prikupili tolika sredstva. To nam je bilo veliko iznenađenje i svima im od srca hvala, rekao je Mateo
Vedran SITNICA
Mateo Torić s djecom

U malom toplom stanu prepunom dječice obitelji Torić ove godine se Božić čeka na poseban način. Tužno jer je bez mame, ali veselo jer je s djecom, unatoč svemu, najčešće tako. Ali i s nadom da će im Božić donijeti i vijest o novom domu. Akcija Za Dijaninu dicu još traje, a 45-godišnji Mateo koji je nakon preranog odlaska svoje supruge na drugi svijet, ostao sam s osmero djece, jučer nas je primio u svoj dom.
Stan od 60 kvadrata obiteljske kuće na Novom Bokanjcu, Torići su odavno prerasli, a u humanitarnoj akciji za kupnju novog doma pokrenutoj u studenom, ljudi su se vrlo brzo odazvali i skupljeno je dosad 2,4 milijuna kuna.

U dobrim djelima našli veliku podršku

- Došao mi je Marino Jurjević pa i još jedna prijateljica s idejom o akciji, ali mi smo u tom trenutku bili pod prevelikim šokom od toga što se dogodilo s Dijanom, da nismo mogli ni razmišljati. Ljudi su se tako brzo pokrenuli, nudili pomoć, prikupili tolika sredstva. To nam je bilo veliko iznenađenje i svima im od srca hvala, rekao je Mateo, dodajući kako su i u tim dobrim djelma našli veliku podršku i osjetili da nisu sami.
Mateo je pronašao dvije kuće koje mu odgovaraju, a jedna je favorit.
- Bilo je teško naći kuću koja nema odvojene apartmane ili bazen... Jedino je ta jedna u kojoj je unutra jedan stambeni prostor i s velikom okućnicom za djecu. To je baš ono što smo zamišljali. Razgovarao sam s vlasnikom i rekao je da će nam javiti oko Božića za kojeg se kupca odlučio, priča Mateo Torić.
Ta kuća stoji 2,6 milijuna kuna, tako da nedostaje još sredstava. Mateo kao profesor povijesti i geografije u osnovnoj školi, od primanja ima samo svoju plaću i dječji doplatak s kojima vješto brine da njegovoj djeci ništa ne nedostaje. Ali o nekom podstanarstvu ili rješavanju stambenog pitanja, može samo sanjati. Posebno otkako je ostao bez svoje supruge Dijane.
Dijani su 2020. godine otkrivene metastaze malignog melanoma 4. stadija, što znači zloćudni rak kože. Nakon terapije, pametnih lijekova i svih bezuspješnih pokušaja, Dijana je izgubila bitku u srpnju ove godine. Njezina velika slika uokvirena stoji na zidu u stanu Torićevih. Mama im svima strašno nedostaje.
- Posložio sam neke stvari, snalazim se, prilagođavam, ali emocionalna komponenta mi je preteška. Nema vremena razmišljati i, nasreću, nikad nisam sam. Takav mi je i posao da moram biti raspoložen i to je dobro. Ali taj nedostatak mi je uvijek prisutan, konstantno je u pozadini svega što se događa, govori Mateo.
- A onda se opet utješim, pogledam vani, sunce je, idemo se igrati, okrenem na pozitivnu stranu, kaže Mateo.

Djeca i njihove želje

Djeca se, kaže, nose s tim i bolje nego što se nadao i jako je zadovoljan kako se drže.
- To su djeca, zaigraju se, zaborave pa se sjete i rastuže se. Puno razgovaramo o njoj, ne želim nikad da to bude zabranjena tema. Uzmemo album pa listamo, prepričavamo neke lijepe trenutke. To je oprisutnjuje i budu ponosni i na sebe ina nju pa im bude lakše. A i odu na druženja s drugom djecom pa manje misle, kaže Mateo, dok drži najmlađu, dvogodišnju Karmelu. Oko nas s kamionom trčkara 3-godišnji Ivan, koji skupa sa Esterom (5) pohađa vrtić, a u kući ovog učitelja je i pet školaraca - Klara (7), Šimun (8), Judita (9), Ana (10), i Debora (11).
U novom domu, kažu djeca, žele imati svatko svoj krevet.
Ana koja bi, kad odraste, htjela biti kozmetičarka ljeti, a novinarka zimi, odmah je prepoznata kao glasnogovornica obitelji.
- U novoj kući bismo mogli trčati, imali bismo veći prostor za igru, druženje, mogli bismo pozvati prijatelje, napraviti feštu, govori Ana.
Judita, kaže, ne da nikom na svoj krevet, a u novom domu će moći i ona odahnuti od takvih ideja svojih sestara i braće.
Bor će okititi danas, tradicionalno na Badnjak, a Božić će provesti s Mateovim roditeljima koji su mu uvijek na pomoći te sa šogoricom i širom obitelji.
- Ja jedva čekam Božić. Voljela bih dobiti barbiku kojoj se miču ruke i noge i koja ima psića, kaže Judita, a na pitanje što će biti kad odraste, odlučno odgovara - časna sestra.
- Ja ću biti frizerka, viče sa stola Klara.
Plavooki Ivan i dalje trčkara oko nas.
- A kako se ti zoveš?
- Ja sam muško, odgovara Ivan koji je, uz brata Šimuna, okružen samim sestrama.
- Jesu li ti dobre seke?
- Ja najviše volim mamu, odgovori maleni...
»Šaka suza, vrića smija.« Tako je kad život piše priče. Sljedeća o Torićima neka bude izvještaj s fešte iz njihovog novog doma. I da za Božić dobiju dobre vijesti.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4 (1 glasova)