Opasan je američki rak i nije loš kada se skuha, ali naš je grmalj slaniji, ukusniji i bolji

Invazivna je vrsta, naziva se američki plavi rak, a prirodno stanište mu je u Atlantskom oceanu uključujući obale Kanade, Antila, Bermuda i sjeverne Argentine. No to je bilo nekad. Na obale Mediterana taj je plavi rak došao još početkom 20. stoljeća, zaposjeo je također dijelove Azije i Japana, a od polovice 20. stoljeća primijećen je u Italiji.
– Ne pušta! Ulovio je malog raka bunjavca, drži ga klještima i ne pušta ga. Gledam i ne vjerujem. Puno sam lovio po našim otocima, ali takvo što još nisam vidio. Prvo sam mislio da je riječ o grmalju, no prevario sam se – opisuje Viranin Mario Bašić Pipin svoj prvi susret s novom vrstom u Virskom moru. U svibnju 2013. primjerci plavog raka pronađeni su u Vranskom jezeru, što je prvo zabilježeno postojanje ove invazivne vrste u Zadarskoj županiji, a jedna fotografija američkog plavog morskog žderonje kružila je prošloga svibnja otokom Virom. Ne zna se tko je bio sretni ribolovac, no Bašićev svježi ulov svjedoči kako se američki plavi rak udomaćio i na otoku rekorderu. Bašić ga je ulovio čaškuljarom (osti za traženje i vađenje školjki, glatkih čaškulja).

Modri grmalj
– Htio sam ga dignuti, ali mi je ispao na pola mora. Sakrio se ispod braka, pa sam ga pritisnuo. Šćepao je jednu žicu, tako da sam ga ponovo podigao na gore. Gledam ga: modre je boje i ima jedno 15 do 20 centimetara. Izgleda kao grmalj, ali nije grmalj. Ne znam što je, pa me sram pitati. Viranin sam i ribolovac, a pitam ljude sa strane koji je ovo vrag – govori Bašić. Prvi odgovor koji je dobio, bio je: to ti je grmalj, samo modri.
– Ma nemoj, vidim i ja to – mislio se Bašić dok je plavog raka spremao u plastičnu posudu s ulovom čaškulja. Srećom su Virani bili poznati pomorci pa je mnogo njih plovilo
Atlantikom, a jedan od njih bio je Joso Pijažin koji je odmah prepoznao famoznu vrstu atlantic blue crab ili callinecets sapidus (lijepa slana plivačica).
– Rekao mi je da je jestiv, pa sam ga ubacio u lonac. Kad ga svariš, bude crven kao grmalj. Moram reći da je ukusan, ali malo bljutav. Nije lijepo slankast kao naš grmalj – zaključuje ribolovac i školjkaš koji se kao prvi poznati Viranin može pohvaliti ulovom američkog plavog raka. Njegovim konzumiranjem, preporuka je stručnjaka, moglo bi se utjecati na širenje populacije te na taj način smanjiti negativan utjecaj plavog raka na morski biljni i životinjski svijet.

Amerikanci ga love
Bašić Pipin je prvi na otoku odradio taj prilično ugodan i ukusan posao. Prvo je bila bonaca u lučici kod Muja, a Bašićeva plastična posuda dopola puna crvenkasto-smeđih čaškulja glatkog sjaja. A onda se more zaplavilo.
Američki plavi rak može narasti do širine od oko 23 centimetra. Mužjaci se od ženki razlikuju po obliku trbuha, pa je trbuh kod mužjaka dugačak i vitak, dok je kod ženki širok i zaobljen. Mužjaci se razlikuju i po boji kliješta, ali je riječ o suptilnim nijansama koje su manje vidljive. Stručnjaci ipak uočavaju kako mužjaci imaju plava kliješta s crvenkastim završecima, a ženke narančaste nijanse s ljubičastim završecima. Plavi rak je svežder; na njegovom jelovniku najčešće se nalaze jegulje, pastrve, školjke, manje ribe i rakovi, pa čak i strvine. U SAD-u lov plavih rakova je čest, a njegova konzumacija popularna, no taj trend u Hrvatskoj još nije u potpunosti zaživio.