Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Na stijenama kanjona Velike Paklenice

Autor:

25.08.2008. 22:00
Na stijenama kanjona Velike Paklenice

Foto: Sebastian GOVORČIN



Prvi put sam u kanjonu penjao sportske smjerove. Bio sam dijete i nisam imao nikakvog straha. Tada je uslijedila stanka od nekoliko mjeseci i onda penjanje 350 metara dugačkog Mosoračkog smjera na Anića kuku zajedno s prijateljem Ivicom Matkovićem iz Splita. Od tada sam zavolio dugačke smjerove. Oni su zahtjevniji, traže kondiciju i jaču psihu, pojašnjava Marasović
Najprije se penje glavom, onda nogama, a na kraju rukama, kaže Marko Marasović prvi i za sada jedini penjač iz Starigrada ili bolje rečeno s područja prostora kanjona Velike Paklenice jednog od najpoznatijih penjališta u Europi, uvrštenog među 100 najpoznatijih svjetskih penjališta.
Vrhunac Anića kuka
Desetljećima penjači dolaze na starigradsku rivijeru kako bi kalili svoju fizičku i mentalnu snagu te penjačku vještinu na oštrim vapnenačkim stijenama kanjona Velike Paklenice, a da se do glavnog lika ovog članka nitko od domaćih nije usudio obući penjačice i snagom svog tijela popeti do vrhunca Anića kuka i uživati u panoramskom pogledu za nagradu.
Marko Marasović ima dvadeset dvije godine, apsolvent je Građevinskog fakulteta u Zagrebu, a slobodne dane krati penjući dugačke smjerove na stijenama Velike Paklenice. Počeo se penjati s 13 godina. Strast prema neobičnom sportu od kojeg njegovi sumještani zaziru, počela se rađati u kampu njegovih roditelja. Tada, još kao dijete, Marko je sa zanimanjem gledao raznovrsnu opremu koju su donosili penjači sa svih strana svijeta, penjači koji vanjštinom izgledaju poput asketa, a koji se na oštroj vapnenačkoj stijeni snalaze kao riba u vodi. I tu se Marasović našao pred prvim zidom – tko će mu pokazati vještinu penjanja kad u njegovom mjestu nema niti jednog penjača ni škole penjanja. Trebalo je “žicati” turiste, kako danas nakon gotovo deset godina kaže Marasović.
– Žicao sam turiste da me odvedu sa sobom u Paklenicu. Prvi put sam u kanjonu penjao sportske smjerove. Bio sam dijete i nisam imao nikakvog straha. Tada je uslijedila stanka od nekoliko mjeseci i onda penjanje 350 metara dugačkog Mosoračkog smjera na Anića kuku zajedno s prijateljem Ivicom Matkovićem iz Splita. Od tada sam zavolio dugačke smjerove. Oni su zahtjevniji, traže kondiciju i jaču psihu, jer je razmak između osiguranja veći nego na sportskim smjerovima, pojašnjava Marasović.
Škola penjanja
U devet godina najviše se penjao u Paklenici, Velebitu i na ostalim penjalištima u Dalmaciji. Ušao je u reprezentaciju ledenoga penjanja koji je relativno nov sport. Kreće i s osnivanjem škole penjanja. Ona bi djelovala u okviru Planinarskog društva Starigrad-Paklenica, gdje je osnovan alpinistički odsjek kojemu je on pročelnik. Sada se nalazi pred drugim zidom koji treba savladati.
– Želim pomoći mladima jer znam kako je meni bilo kad sam počinjao. Sve sam morao moliti, opremu sam dobivao na dar jer nije bilo dućana za kupiti. Sada omogućujem drugima da bez ikakvih pomagala dođu i ostanu se penjati ako to žele, kaže Marasović, dodajući kako interes kod djece postoji, ali roditelji smatraju kako je sportsko penjanje opasno da se njime bave djeca.
– Mentalitet ljudi je takav da sportsko penjanje ne prihvaćaju poput drugih sportova, poput nogometa. Ne znam zašto je to tako, zašto ono što imaju pored sebe jednostavno zaboravljaju. Sport je ekstreman, ali ipak nije toliko pogibeljan i opasan kako ga se percipira, poručuje Marasović.


Hrvatski smjer u Maroku
Marko Marasović kreće u ekspediciju u Maroko u Africi zajedno s još trojicom penjača iz Zagreba, Splita i Ogulina. Ekspedicija počinje 7. listopada i trajat će dvadeset dana i pod pokroviteljstvom je Hrvatskog planinarskog saveza.
– Radi se o području Tagija u Atlas gorju. Cilj nam je ispenjati što više postojećih smjerova koji idu do 800 i to slobodnim načinom. Ako nam vrijeme dopusti postavit ćemo jedan naš osobni, hrvatski smjer, najavljuje Marasović.