Kalafat koji to i nije

Betinska brodogradnja nekad i sad
Izražavajući izuzetnu čast da za vaše čitatelje, a posebno u povodu ukupnih događanja manifestacije ZadarMore 2007. napišem par crtica o betinskoj brodogradnji, rado se i sam prisjećam tih triju kategorija ili statusa ljudi koji su participirali ili još uvijek sudjeluju u aktivnosti i djelovanju tradicijske drvene gradnje brodova u Betini.
Posebno treba naglasiti, na moju izuzetnu radost, da brodogradnja u mome kraju nije prošlo vrijeme, već usprkos suvremenim trendovima i novim standardima za plovila, drvena brodogradnja, a posebno tradicijska, opstaje. Ona svoju potvrdu ostvaruje preko uspješnih majstora i mojih kolega obrtnika u Betini i Murteru. Nego, da se vratimo naslovu.
Kalafat je općenito naziv za tradicijskog majstora – brodograditelja u drvu, koji stalno ili povremeno radi na izgradnji brodova združeno za nekoga ili potpuno samostalno.
Neopćenito ili konkretno, kalafat je među kolegama starija osoba koja je zbog starosne dobi ili bolesti umanjeno sposobna za rad, a svojim znanjem i radom može doprinositi ukupnom radu. Najčešće su to poslovi kalafativanja ili šuperenja, tj. unošenja stupe ili konoplja u utore između madira na oplati broda. Šuperenje je neizostavna radnja u kompletiranju izrade broda i njegova redovitog održavanja.
Kalafat – meštar je naspram mlađih kolega uzvišeni počasni status.
Kalafat – proto ili samo “proto”, je glavni majstor – brodograditelj u svojoj skupini. Obično je i vlasnik škvera brodogradilišta ili radionice.
Proto je uvažen i kompetentan majstor koji je ugled stekao tijekom ukupnog rada, a diče ga najviši ljudski atributi kao što su tolerancija, organizacijske sposobnosti, autorske, odnosno proizvodi s autorskim pravom, socijalnost, nadasve dobrota i roditeljstvo. Ugled je poprimala i cijela obitelj. Tako primjerice u Betini, ugledna brodograditeljska obitelj Filipi koja ima i svoj rodoslovni libar, razvija svoju djelatnost i stječe slavu tijekom 300 godina i grana svoje stablo s ostalim obiteljima kao: Filipi Paško – Paškičevi, Filipi Jakov – Škodini, Filipi Ante – “proto” – Protovi, Filipi Ante – “tosulo” – Tošulovi, Filipi Miho – Mihini.
Jednako tako razvija se i obitelj Uroda sa svojim ograncima koje je ostvarila i pametnim ženidbama i udajama s obiteljima Pelegrin, Filipi, Žurić pa se tako nazivaju i danas: Uroda Mikeli – Mikelini, Uroda Ante Miho – Mihini, Uroda Brano – Pelegrinovi, Uroda Benjamin – Benjaminovi, Uroda Ante – Gongovi.
Dakako temeljno u procvatu brodogradnje, razvijaju se škveri i brodogradilišta u Crnici-Šibenik, Biogradu, Šukošanu, Kukljici, Ižu, Salima, Lošinju.
U vrijeme stvaranja radničkog pokreta, Betinjani zauzimaju vodeće uloge u svim pogonima diljem Jadrana. Emigracija nije dovoljno istražena, ali za sada se zna da naši brodograditelji djeluju u SAD-U, Australiji, Južnoj Americi, Kanadi i diljem EUrope.
Treća kategorija kalafata koji to nisu su ljudi koji su stalno ili povremeno radili uz kalafate u samom škveru, dakle, radnici na navozu, marvali, pomoćni radnici. Uz to su kao nesamostalni, pomagali meštrima pri obradi drva, primjerice, pilili balvane i drvo ručnim pilama.
U ovu kategoriju spadaju i ljudi koji su stručni i sposobni u rukotvorini, a nisu brodograditelji. Danas bi se ti ljudi nazvali serviseri ili majstori u brodskoj opremi i galanteriji. To su suvremene struke koje kompletiraju brodogradnju i pomorsku djelatnost, a to su: kovači, bravari, jedrari, veslari, brodski mehaničari, vodoinstalateri, elektroničari i električari, stolari, majstori za interijere, tapetari, inženjeri brodogradnje-projektanti i dizajneri. To su suvremenici-obrtnici, čimbenici u maloj privredi.
Danas, održanje i tradiciju pronose i nove obitelji i pojedinci. Udružuju se i usavršavaju kroz interesne udruge: brodograđevna udruga “Branimir” Betina, udruga “Latinsko idro” Murter-Betina, “Kurnatari” Murter, brodograđevna sekcija “Gajeta” Murter-Betina u sklopu udruge brodara “Adrija” Zadar i udruga “Male brodogradnje” Rijeka, pa i na taj način doprinose boljitku.
Milan Jadrešić – Pile
 

Popara od suhe ribe Sastojci: 1 kg sušene ribe (pas, mačka, ugor, raža…), 1 kg poriluka, 2 kapule srednje veličine, 4 dcl maslinovog ulja, 2 kg krumpira, sol, papar, češnjak
Priprema: Ribu namočiti dan prije u dosta vode da omekša, iskidati na komade. Nasjeckati kapulu, poriluk i krumpire na četvrtine i staviti na dno posude zajedno s maslinovim uljem.
Odozgo staviti iskidanu ribu i češanj češnjaka. Posoliti i popapriti po želji. Prilikom kuhanja redovito protresti i kuhati oko jedan sat na srednjoj vatri, dok se ne raspadne poriluk.
Slana tunjevina na bakalar
Sastojci: 1 kg slane tunjevine, 2 kg krumpira, 2-3 dcl maslinovog ulja, 5-6 zrna luka (češnjaka), svežanj peršina, sol, papar
Priprema: Slanu tunjevinu prokuhati dvaput po 5 minuta u 5 litara vode. Procijediti i oprati u hladnoj vodi te zajedno staviti kuhati s krumpirima nasječenim na komadiće veličine glavice češnjaka. Kuhati dok ne bude gotov krumpir. Zatim procijediti i ostaviti oko 10 posto vode, dodati peršin, maslinovo ulje, papar po želji i sve skupa usitniti dok se ne dobije smjesa slična pireu. Po želji se doda još soli i maslinovog ulja. Servirati nakon desetak minuta.
U slast!
Livio Perin, Šiš-mar