U mirovini ne miruju, nego putuju

Udruga umirovljenika Jazine-Relja posjetila je Istru i tako nastavila nisku svojih posjeta atraktivnim turističkim destinacijama Hrvatske. Preko Kongres plus agencije iz Zadra tri dana boravili su u Poreču, odakle su u sklopu poludnevnih izleta posjetili još Rovinj i Pulu, a pri povratku se divili se Opatiji bajnoj.
– Udruga broji oko 210 aktivnih članova, po čemu je jedna od najvećih udruga na području grada Zadra, a ako tomu dodamo izletničke i razne druge aktivnosti onda smo zasigurno i jedna od najaktivnijih takvih udruga u Zadru, kazao je Marjan Sorić, predsjednik Udruge umirovljenika Jazine-Relja.

Pokrenuti se, ne sjediti na kauču
Davno su shvatili, nastavlja Sorić, da odlaskom u mirovinu ne prestaju njihove aktivnosti, iako su istina smanjene, pa su se odlučili za povremena putovanja kako bi upoznali nove krajeve, ljude i njihove običaje, način života, pogotovo nakon odlaska u mirovinu.
– Treba se pokrenuti, ne sjediti na kauču. Druženje, kretanje, putovanje i općenito aktivan život silno su važni u svim dobnim kategorijama pa i nama koji smo u zlatnoj životnoj dobi, istaknuo je Sorić.
Aktivan život je, kaže on, jedan od ključeva dugovječnosti, dobrog raspoloženja i zdravlja.
– Prije korone imali smo puno aktivnosti. Jako smo brojna i aktivna udruga, tako smo do sada u zadnjih nekoliko godina, uz pomoć Grada Zadra i vlastitih sredstava, boravili u Makarskoj, Dubrovniku, Topuskom, Vinkovcima, Vukovaru, a kako je rastao broj članova i nije prestajao interes za putovanjima tu smo praksu nastavili i dalje, rekao je Sorić.
Posljednje putovanje za umirovljenike s Jazina i Relje nije bilo samo lagodno, turističko, već i edukativno, jer među njima ima i bivših turističkih djelatnika i iznajmljivača stanova i apartmana pa se na istarskim iskustvima moglo vidjeti što gosti traže, ali i što im se i nudi.

Cjenovno prihvatljiv, sadržajno bogat aranžman
– Svi dobro znamo kako su mirovine u Hrvatskoj male, nastavlja Sorić, i prava je sreća što su pojedini naši članovi pronašli dodatne mogućnosti zarade, iznajmljujući vlastite stanove i apartmane, koje su stekli mukotrpnim radom i velikim odricanjima za vrijeme svog radnog vijeka. Mi nismo stručni po pitanju turizma, ali smo mogli vidjeti kako drugi rade, konkretno Istrijani, kako privlače goste, što im nude, pa stoga ne čudi da su Poreč i Rovinj još uvijek turistički aktivni, a Opatija puna kao šipak domaćih i stranih gostiju, istaknuo je Sorić.
Zahvaljujući agenciji, koristili smo cjenovno vrlo prihvatljiv, a sadržajno bogat aranžman, u sklopu kojeg smo upoznali Poreč, Rovinj i Pulu uz stručnog vodiča, kaže Sorić i nastavlja kako je bilo zanimljivo čuti o povijesti Istre, njenom odvajanju od matice zemlje, ponovnom pripojenju i razvoju do današnjih dana.
– U Poreču smo posjetili Eufrazijevu baziliku, jedan od najljepših sačuvanih spomenika rane bizantinske umjetnosti na Sredozemlju, koja je izgrađena u 6. st. za vrijeme vladavine biskupa Eufrazija i cara Justinijana I., a koja se od 1997. nalazi na UNESCO-ovoj listi Svjetske kulturne baštine, navodi Sorić.

Bezuspješni šverc lokalpatriotizmom
U Rovinju su se divili crkvi sv. Eufemije, čiji crkveni toranj predstavlja repliku zvonika bazilike sv. Marka u Veneciji s brončanim kipom sv. Eufemije na vrhu.
– I da bude sve u znaku Zadra i Zadrana pobrinula se klapa Munita, koju smo slučajno sreli među posjetiteljima ispred crkve. Naravno, na našu zamolbu otpjevali su jednu dalmatinsku pjesmu, a kad su to čuli ostali turisti željama nije bilo kraja, ispričao je Sorić.
U Puli nezaobilazna je bila Arena i rimski forum.
– Posebno je zanimljiva Opatija u kojoj se ni u ovo jesenje vrijeme ne može pronaći slobodan stol na terasama kafića, restorana i pizzeria. Iako smo se htjeli »švercati« na račun lokalpatriotizma, jer tamo jedan Prečanin ima pizzeriju, nije nam uspjelo. Biznis očito ne poznaje korijene, međusobne simpatije i emocije, sa smiješkom nam govori Sorić.
I na kraju, kaže on, kad su napokon pronašli mjesto u jednoj pizzeriji u kojoj se inače satima čeka red, posluživala ih je, zamislite, jedna mlada Zadranka.
– Izgleda da gdje god pošli i gdje god došli Zadrane ne možete izbjeći, istaknuo je Sorić.

Novo punjenje baterija na Martinju
Međutim, kaže on, pored svih tih kulturnih doživljaja dušu im je prvog dana najviše razgalila jedna autohtona istarska konoba u Humu, najmanjem gradu na svijetu, koji se, po gostoljubivosti pokazao velikim.
– Tamo su nas dočekali s istarskim likerima dobrodošlice, domaćom spizom i nezaobilaznom harmonikom, kaže Sorić i nastavlja kako je već to bio nagovještaj nezaboravnog putovanja po Istri. I pored dugog puta našim umirovljenicima nije bilo teško zaplesati i s grupom iz BiH zapjevati »Večeras je naša fešta«, kazao nam je Sorić.
Uživalo se u juhi s bobićima, domaćim mesnim specijalitetima i fritulama, što je uz istarsku malvaziju diglo raspoloženje do vrhunca.
– Vratili smo se u Zadar sretni i zadovoljni što smo se dobro proveli, međusobno družili, u hotelu uz glazbu plesali, u bazenu kupali, što smo trenutno zaboravili na sve naše aktualne nedaće, od male mirovine do suženih radnih aktivnosti i pomalo usporenog načina života u Zadru, tako da jedva čekamo napuniti baterije i krenuti u nove turističke izazove, a to će biti proslava Martinja u Podravini, zaključuje Marjan Sorić.