Zašto u Zadarskoj županiji ima tako malo udomiteljstva?

UMJESTO TURISTA PRIMITI UDOMLJENU DJECU!
U svim televizijskim i ostalim medijima osvanuo je prilog o ministrici  koja je na jedan dan „udomljena“ u udomiteljsku obitelj. Žena se zove  Nada Murgić ili tako nekako, a kako se ne bavim politikom tako, iskreno govoreći, nisam do sada čuo za nju. Ipak, reći će netko, hvale je vrijedno to nastojanje promicanja udomiteljstva, a kako kažu, pogotovo u  onim dijelovima zemlje u kojima to nije baš česta aktivnost. Oh, kako  sam se smijao. Znam ja o čemu oni govore, a i vama ću objasniti. Naime, ako niste znali, dragi moji Zadrani, mi smo ti u čijoj županiji ima  sramotno malo udomitelja.
Imam tako jednu znanicu, „veliku vjernicu“, ženu koja stalno spominje bogougodna dobročinstva. Zaključio sam kako jedva čeka napraviti  neko dobro djelo pa sam joj preporučio da, s obzirom na to da ima  pet-šest apartmana, u jedan od njih preko ljeta umjesto turista primi  dvoje djece, ne kao udomiteljstvo, nego već udomljenu djecu, jer ih je  najviše udomljeno u Zagori i Slavoniji pa da malo vide mora. Može im  usput malo kuhati, prati robu i voditi ih na izlete od onih para koje zaradi od ostalih pet apartmana. Naravno da me se mrko gledalo i govorilo kako sam zao i pokvaren, jer, svima su ovdje puna usta dobročinstava i bogougodnih aktivnosti, sve dok ne moraš nešto konkretno napraviti. Pa potpuno je jasno zašto u Zadarskoj županiji ima tako malo  udomiteljstva i sličnih humanih aktivnosti? Zato što je narod sebičan,  škrt, pohlepan za pare, a o farizejštini i blasfemiji da i ne govorimo.
ZAŠEĆERENA REPORTAŽA
S druge strane, ovaj posjet ministrice koja je u ovoj obitelji boravila  vjerojatno onoliko vremena koliko je trebalo da se snimi reportaža, a  ne cijeli dan kako se navodi, ja baš i ne vidim kao nešto što će unijeti  promjene na bolje. Sve je to kozmetika, a za boljitak cijele ove priče potrebno je poduzeti konkretne korake, a o takvima se u ovoj reportaži nije baš govorilo. Govorilo se što je radila, kako su prosipali šećerni prah  preko princes krafni, kako su se lijepo družili i sve u tom stilu, a vama  će vaš Mario reći o čemen je u stvari trebalo govoriti.
Trebalo je govoriti kako se za udomljeno dijete dobije od države 2 tisuće kn., a da se u isto vrijeme za djecu koja se nalaze u domovima, tj.  nisu udomljena ili usvojena, daje do desetak tisuća kuna. Treba reći kako svaka budala od roditelja ima pravo samo na osnovu jednog telefonskog poziva ustanovi u kojoj se dijete nalazi /jednom u nekoliko mjeseci/ i dalje sprječavati usvojenje tog istog djeteta, a da ni ne spominjemo što se događa kada se roditelju, koji je sve samo ne roditelj, oduzme dijete i kada se javljaju dušobrižnici koji onda napadaju na centre  za socijalnu skrb koji samo rade svoj posao i da sada ne nabrajam  dalje. Daleko je to od posipanja princes krafni šećerom u prahu. Uostalom šećer nije zdrav za pravilan razvoj djeteta.
KONAČNO PRAVI TERMIN
 Da cijela Hrvatska čita Zadarski list i ovu kolumnu, mogli smo se uvjeriti i ovoga tjedna. Naime, zbog glupih termina emitiranja dobrih filmova izvrijeđao sam urednike na HTV, koji sigurno zbog toga nisu spavali, vrtjeli se po krevetu u besanim noćima i jecali u jastuk, situacija se  bitno, ali bitno popravila. Prvo su fantastičan film, tešku dramu „Soba“  iz 2015. godine emitirali u pristojnom, u stvari, ne pristojnom nego savršenom terminu, u 21 sat, a onda su ipak odlučili reprizirati i odličan  film „Bijela vrpca“ koji su prošli tjedan gledateljima ponudili u četiri  sata ujutro, a koji u tom terminu mogu gledati jedino vampiri i vukodlaci. Doduše, termin u 23.15 isto tako nije neka sreća, ali u svakom  slučaju bolje nego u četiri ujutro. Problem je samo što film traje preko  dva sata, tako da sam gledao do iza jedan pa dok sam nahranio živinu,  izbacio mačku u noćnu šetnju i pomuzao krave, zaspao sam oko tri sata i zakasnio na posao pa ću tražiti od HTV-ovih urednika ispričnicu za  moju šeficu.