Četvrtak, 18. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Sukošanka uskovitlala strasti

Autor: Velimir Brkić

26.06.2008. 22:00
Sukošanka uskovitlala strasti


Čelništvo Općine Sukošan unatoč prvotnom šoku odmah je reagiralo, sazvana je izvanredna sjednica sukošanskog Općinskog vijeća te sjednica Turističkog vijeća TZO Sukošana, koja bi vrlo brzo mogla ostati bez osnovnih uvjeta za rad, novoobnovljenih ureda u spornoj nekretnini u sklopu Doma kulture, Zadružnog doma, Omladinskog doma ili pak Doma mladeži
Javni oglas o prodaji imovine stečajnog dužnika Poljoprivredne zadruge Sukošanka iz Sukošana u stečaju objavljen proteklog četvrtka na web portalima i u Zadarskom listu uskovitlao je strasti u ovom općinskom središtu. Štoviše, rok za ponudu kupnje je 11. srpnja dok će se javno otvaranje ponuda održati 15. srpnja u Trgovačkom sudu u Zadru. Za nekretnine sveukupne površine 3.832 metara četvornih početna cijena iznosi 1,1 milijun eura, protuvrijednosti u kunama.
Kako doznajemo, čelništvo Općine Sukošan unatoč prvotnom šoku odmah je reagiralo, sazvana je izvanredna sjednica sukošanskog Općinskog vijeća te sjednica Turističkog vijeća Turističke zajednice koja bi vrlo brzo mogla ostati bez osnovnih uvjeta za rad, novoobnovljenih ureda u spornoj nekretnini u sklopu Doma kulture, Zadružnog doma, Omladinskog doma ili pak Doma mladeži.
Zadružni ili dom kulture?
Ovisno o daljnjem tijeku događanja ove, za mještane Sukošana, neočekivane imovinskopravne zavrzlame sazvat će se i zbor mještana s jedinom točkom dnevnog reda – vlasnička problematika Doma kulture.
Iako se za nekretnine koje su predmet prodaje vodi višegodišnji spor između stečajnog dužnika PZ Sukošanka i Općine Sukošan te nisu ni upisane u vlasništvo u zemljišnim knjigama na temelju prijedloga stečajnog upravitelja Milana Ljubičića, Trgovački sud u Zadru objavio je javni oglas za prodaju poslovnih prostora koji se nalaze u velebnoj zgradi nasuprot autobusne postaje u Sukošanu i to: Dom mladeži površine 273 metara četvornih, Turističku zajednicu (221 m2), čitaonicu (53 m2), diskont pića (200 m2), prodavaonicu boje i lakova (74 m2), mesnicu (27 m2), urede PZ Sukošanka (106 m2), skladišni prostor (662 m2) i zemljište pripadajuće cjelinama (832 m2).
No od 1997. godine Županijski sud u Zadru, odnosno Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u dva su navrata poništili odluke Općinskog suda u Zadru, odnosno zadarskog Trgovačkog suda koji su presudili u korist PZ Sukošanka te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, posljednji put krajem 2007. godine. Prema obrazloženju, predmet spora je pravo vlasništva na spornim nekretninama te je Županijski sud, odnosno Visoki trgovački sud utvrđivao tko je zgradu izgradio, tko ju je posjedovao i koristio te njome pravno raspolagao.
Zahtjev za poništenjem oglasa
– Upravo na te okolnosti saslušani su brojni svjedoci. Svi saslušani svjedoci su iskazali da je sporna zgrada neposredno nakon Drugog svjetskog rata izgrađena na privatnom zemljištu koje je poklonjeno ili oduzeto te da su je gradili mještani Sukošana.
Iskazi svjedoka se razlikuju u tome je li se zgrada gradila kao dom kulture ili kao zadružni dom, kaže dobro upućeni općinski vijećnik direktor TZO Sukošan Nikola Milošević.
Naime, svjedoci Ante Krešan, Augustin Vezilj, Šime Dijan, Frane Grginović i Šime Vanjak u sudskom postupku sredinom 90-ih godina proteklog stoljeća suglasno su iskazali da je inicijativa za gradnju potekla od Mjesnog narodnog odbora te da se u Sukošanu gradio dom kulture, a ne zadružni dom, kako je tvrdila PZ Sukošanka koju je tada zastupao ondašnji direktor Zoran Vipotnik.
– Uz to svjedoci izričito tvrde da PZ Sukošanka nije financirala izgradnju sporne zgrade, već da su je mještani izgradili dobrovoljnim radom i to svi redom, staro i mlado, muškarci i žene, bili članovi Zadruge ili ne. Naime, prodavali su “klak”, kreč, proizveden u seoskim “klačinama”, i ta sredstva ulagali u izgradnju zgrade. U isto vrijeme PZ Sukošanka je raspolagala prostorom za svoju djelatnost pa nikakav “zadružni dom” nije ni bio potreban. Iz svih iskaza svjedoka slijedi, bez sumnje, da je svrha gradnje bila isključivo zgrada za potrebe cijelog sela, a ne Zadruge. Tek je vremenom, što je također bilo u interesu mještana, PZ Sukošanka dopušteno otvoriti trgovinu te se ona kasnije samoinicijativno proširivala, rekao je Milošević, dodajući kako su samo dvojica drugih svjedoka, što po vlastitim saznanjima što po prepričavanju drugih osoba, govorila o tome da je PZ Sukošanka na inicijativu Kotarskog zadružnog saveza izgradila zgradu podignuvši kredit kod neke od ondašnjih banaka.
U cijelom tom razdoblju postojanja društvenog vlasništva je zapravo bilo bez značaja pripada li formalno pravo korištenja Zadruzi ili Mjesnom odboru, jer je zgrada ionako bila u društvenom vlasništvu i služila Mjesnom odboru, kasnije Mjesnoj zajednici, odnosno Općini Sukošan, a istovremeno i Zadruzi, Omladinskoj organizaciji, korištena je kao škola, kino, pošta, ambulanta, čitaonica… Baš zbog toga što je služila za različite potrebe uvriježili su se i različiti nazivi te se spominje kao Društveni, Omladinski i kao Zadružni dom.
– Žurno ćemo zatražiti sastanak sa stečajnim upraviteljem sa zahtjevom da se poništi javni oglas o prodaji. Istovremeno ćemo kao privremenu mjeru zatražiti da se odmah obustavi najam svih poslovnih prostora u spornoj zgradi dok traje imovinskopravni spor, zaključio je Nikola Milošević, ističući da je u posljednjih nekoliko godina u sveobuhvatnu obnovu Doma mladeži, Turističke zajednice i čitaonice uloženo preko 1,5 milijuna kuna iz općinskog proračuna.