Priča ide ovako: Čovjek govori Bogu. Šetali smo, dragi, divni Bože, ti i ja pješčanom plažom. Duple stope u pijesku, tvoje i moje, glavinjaju stotinama metara. A onda odjednom tvojih otisaka nema. Od duplih stopa, ostale su jedne. Ostavio si me samog. Gdje si se skrio, Bože? Zašto si me napustio samog, tužnog, dešperatnog? Bog, kako samo njemu priliči, mangupski se nasmiješi, oblizne me svojim predivnim očima i kaže: »Ante, Ante! Ne poznaš me? Ti otisci stopala su moji. Kada si se umorio, kada si skoro pao ja sam te nosio na svojim rukama. To su moji otisci, a tvoje su se noge klatile po meni.« Gledam dragog Boga, raznježen, rastužen. Opet i opet i opet sumnjam u njegovu privrženost, njegovu naklonost, zašto ne reći veliku riječ; njegovu ljubav. Od neugodnjaka sam se zacrvenio i lupio se dlanom u čelo. Uzbudljiva je to priča, zar ne? Vrelo joj je dno srca. Tvojega i mojega.
Vjera i sumnja idu skupa. Kao brat i sestra. Brat je srce, sestra je um. Srce vjeruje, um sumnja. Univerzalni je to suživot. Sve što je ljudsko, humano, univerzalno je. To znači da je isti sastav srca i uma, prisutan u svim nutrinama žena i muškaraca na cijeloj planeti Zemlji.
Srce, vjeruje, a um sumnja posuđuju jedno drugome svoju bit. Srce umu daruje vjeru i time se um oslobađa formalizma, a um daruje srcu sumnju i s time ga oslobađa fanatizma.
Kad sumnjaš kako Boga nema, kako te je ostavio kao da se boksaš sa svojom napuštenošću, tugom, beznačajnošću, tvoje srce kliče: O, i te kako je tu. Kada si u sumnji kako Bog ne drži do tebe, kako nema njegovih koraka uz tvoje korake, znaj, nosi te na rukama, ramenima. Značajan, značajna si mu.
O divne, drage sumnje uma, koje moje srce čiste od krivih slika boga, maloga sebičnoga gada. O divna vjera srca, koja zna: Bog je tu. Ja sam na njegovim ramenima. Slavim život sa Životvorcem, oduševljen s obrazima i obzorjima sestara i braće cijele planete Zemlje.
Divni papa Frane u svojoj poruci »Bog je uvijek mlad kaže otprilike: Ako ne vjeruješ Bogu, nemaš što izgubiti, ako računaš s njime.
Dišem vjeru ne misleći kako dišem. Vjera podcrtava život i onda kada mislim, kako ne vjerujem. Pomalo, mirno, razgovjetno. »Vjerujem, Gospodine, pomogni mojoj nevjeri.«
najnovije
najčitanije
Nogomet
Liga prvaka
Kakva utakmica na Santiago Bernabeu! Real gubio do 88. minute, preokret s dva gola režirao joker s klupe!
Nogomet
Nogomet
Fiorentina je u finalu Konferencijske lige. Remi u uzvratu je bio dovoljan za Talijane
Košarka
Košarka
Fenerbahče nakon drame s produžetkom u petoj utakmici izborio Final Four Eurolige
Kultura
DAR UMJETNIKA
Na Viru održana izložba “Sv. Josip, zaručnik BD Marije”
Scena
problemi majčinstva
Evo zašto je Danijela Dvornik ljuta na Ellu: ‘Ponekad me baš naljuti pa joj zaprijetim…’
Scena
PJEVAČICA I VODITELJICA
Vlatka Pokos ostala zgrožena plakatom u Zadru: ‘Odvratni seksizam’
Zadar
U 104. GODINI
Preminula Anđelka Mičić, jedna od najstarijih Zadranki
Županija
PUEBLO ESCONDIDO
U Lončarima vas odmah poklopi ljepota krajolika i kreativna odlučnost Marka Simića
Scena
EUROSONG
VIDEO Pogledajte nastup o kojem se priča: Baby Lasagna razvalio na Eurosongu, ne prestaju reakcije
Zadar
LOŠA USLUGA