Sunčani superheroj vitamin D

Zadarski zalazak sunca Hitchocock je proglasio najljepšim na svitu. Mnogi su se s njime složili, no ne svi, naime nije svaki dan u Zadru zadarski zalazak sunca, pa ga jednostavno nisu imali prilike vidjeti.
On je vatreni, živ, moćan, pun snage i energije… Baš svega onoga što mi kao cijela zemaljska kugla od Sunca dobivamo… Baš neki dan je kugla zemaljska dokazala koliko je povezana, malena i pod tim istim Suncem, svi mi sjenu bacamo… I ljudi… I biljke i životinje… I saharski pijesak koji se nadvio nad nas. Okus pustinje, igra oblaka i zraka Sunca, svjetla i sjene.
A što konkretno, direktno čovjek dobiva od Sunca. Indirektno znamo – biljke, fotosinteza, papica= voće, povrće, blitvu i tako to. No naše tijelo zahvaljujući Suncu stvara D vitamin.
Prvo, topiv je u mastima, tako da odmah uočavamo da manekenke suhe k’o bakalar ga baš i nemaju gdje skladištiti (ne da samo zato nije baš zdravo biti lakši od vješalice na kojoj haljina visi u ormaru). No isto tako je uočen manjak vitamina D kod pretilih ljudi pa se sad vrijedno istražuje jesu li bucmasti jer im fali prika D ili se on neće apsorbira ako imamo previše ljubavnih kušina po trbuhu, pa ostaje »zarobljen« u salu.
Sunce dolazi do naše kože, predaje svoju energiju iz UV spektra jednom specifičnom kolesterolu (o da ima ih i dobrih, nisu svi opaki, opet igra svjetla i sjene na dijelu, baš kao u prirodi i životu, nije dobra ideja biti isključiv i misliti da si naučio sve što se naučiti može…) i on se tada promjeni pa onda put putuje prema jetri gdje se zahvaljujući specifičnom enzimu pretvara u aktivni D3 oblik. A onda se u tijelu počne ponašati više kao hormon. Uloge su mu zaista različite, vrijedni moj mali, toliko da ga znanstvenici nazivaju super vitaminom. Vitamin D pomaže u apsorpciji i korištenju kalcija i fosfora. Dakle bez njega možete kalcij jesti na žlicu, no on se u kosti odbija ugraditi. Potreban je djeci za normalan rast, a odraslima za svaku funkciju koja zahtijeva kalcij ili fosfor, kao što je prenošenje živčanih podražaja, pravilan ritam srca ili grušanje krvi. Praktički će nas kao prevencija zaštiti, jednom kad više nismo djeca i naša tijela su se izgradila i izrasla koliko su to mogla i mislila. I to od osteoporoze povećavajući gustoću kostiju. Artritisa jer pomaže kod autoimunog napadaja na naša vlastita tkiva koja se onda upale. I inače more vrlo ozbiljnih istraživanja pokazuje njegove blagodati kod autoimunih bolesti kao što su npr. atopijski dermatitis kod djece, ili pošast zvana multipla skleroza. Nedostatak vitamina D se može očitovati na koži i u obliku ekcema. Poznato je da je vitamin D vrlo bitan za zdravlje kostiju i mišića, a može zaštititi i od prehlada i gripe, o tome sam već pisala, no samo da podsjetim: po ljeti se fino sunčaš na plaži, pa stvaraš zalihe za zimu jer istraživanja pokazuju da vitamin D pomaže stvarati obrane koje nas štite od gripe i prehlade. No novim istraživanjem utvrđena su njegove dodatne prednosti. Riječ je o prvom istraživanju na ljudima koje se bavilo utjecajem vitamina D na razvoj mozga. Rezultat je zaista zapanjujući, da se počneš u čudu češkati po glavi! Naime izgleda da smanjuje i pomaže kod opsesivno kompulzivnih poremećaja a kod djece koja su pothranjena, kada su im počeli davati vitamin D došlo je do osjetnog poboljšanja kognitivnih sposobnosti ali i motoričkih.
Dakle ispituju našeg super D u jako puno laboratorija svakodnevno, no to je knjiga koju se još mora do kraja ispisati, no zasad da sažmem ovo je ono što znamo: Osim održanja muskuloskeletnog (gustoća i čvrstoća kako mišića tako i kostiju), učinci vitamina D odnose se i na funkcije imunosnog, endokrinog, kardiovaskularnog i neurološkog sustava. Pa da onda samo nabrojim u čemu nam sve može pomoći, a što je za sada dokazano: reumatski artritis, astma, plodnost kod žena, dijabetes, dermatitisi,
psorijaza, multipla skleroza, štiti od gripe, ali i kolon od raka, kožu također od raka… e da se tu zaustavim. Dakle da bi proizveli vitamin D moramo se izlagati suncu, no ako to činimo riskiramo rak. Zgodan paradoks, lako rješiv zdravim razumom i svim onim već toliko puta napisanom i pročitanom. Osobno imam po leđima više madeža nego kože pa sam naravno postala stručnjak za izbjegavanje prve i osnovne opasnosti od sunčanja- izgaranja! Moja dermatologica mi je to vrlo jednostavno sročila: »pocrniti te štiti, zato imaš pigmente u koži, ako izgoriš dođi k meni da ti dam dvije po ušima, jer to je ono što je opasno!« Ostala su pravila isto poznata, koža je naš najveći organ i kao takav ima svoje slojeve, tijela, biokemijske procese, enzime, pravila, cirkulaciju. Piti dovoljno vode, vitamin C, prehrana sa proteinima za kolagen, vitamin C za elastin, vitamin A i betakaroteni za pigmente kao i astaksantin koji je ustvari crveni pigment u voću, povrću i škampima… Ukratko zdrav razum, udri po pomidorima, marelicama… Sve uravnoteženo, jer ekstremi u bilo čemu imaju gadnu navadu ispostaviti cijenu na naplatu. Tako i vitamin D. Previše je opasno ne samo zato što kako je topiv u mastima pa ga organizam ne izbacuje, nego i zato što apsorbira SAV kalcij koji popijete na primjer u našoj tvrdoj Zadarskoj vodi, mlijeku, voću. Rezultat bi lako mogao biti da se vaši bubrezi umisle da su ostrige pa pokušaju napraviti bisere (u interpretaciji bubrega, to ispadnu bubrežni kamenci), no kako naši bubrezi to nisu, mogli bi se naći sa kolekcijom kamenčića koje ne možemo smatrati nekim blagom. A i bolno je. Jako bolno.
Svega u pravoj mjeri, baš kao i zadarskih zalazaka Sunca. Kad bi svaki dan bilo tako lipo ko neki dan, postalo bi dosadno… Možda…