Veliki odmor među opasnim, ruševnim zidovima?!

Puše cigarete, piju, osjeti se i nesnosan smrad trave. Oni tu znaju i zapaliti veliku vatru pa dolaze vatrogasci. Pokušao sam djelovati na njih, postaviti se malo čvršće kako bih ih uplašio, ali oni tada postaju agresivni. Jednom su me gađali ciglom i srećom promašili. Strah me je jer ovdje živim sam sa ženom, kaže Šime Božina koji živi tik uz srušenu kuću
Vraćaju se drugačiji nakon odmora, to više nisu ista djeca. Ovim riječima i užasnutim tonom jedna je nastavnica gradske osnovne škole na nedavno održanoj edukaciji razrednika šestih razreda osnovnih škola, u sklopu Obilježavanja mjeseca borbe protiv ovisnosti, opisala izgled svojih učenika nakon petnaest minuta velikog odmora provedenog u srušenoj kući koja se nalazi neposredno u blizini škole.
Kuća strave
Što to osnovci rade u razrušenim kućama, leglima užasa, da na njihovim licima i u ponašanju nakon samo četvrtine sata nastupe takve dramatične promjene koje šokiraju njihove nastavnike? Malo tko o tome želi javno govoriti, ali raspon mogućnosti je kratak i kreće se od pušenja cigareta, ispijanja žestokog alkohola do pušenja marihuane – sve stvari koje razaraju dječji organizam, njihov mozak i negativno djeluju na njihovo ponašanje. Prije su se osnovne škole na Stanovima i Smiljevcu najčešće spominjale kao one u čijim susjedstvima se nalaze legla užasa, a sada se na tom neslavnom mjestu nalazi samo smiljevačka škola. Kuća srušena za vrijeme rata na adresi Jadranska cesta 50 predstavlja opasnost, a navodno se nalazi u vlasništvu braće Petra i Đoke Šuše.
– Mi dođemo ovdje za vrijeme odmora, nekad se i zadržimo poslije škole. Pričamo, pojedemo sendvič, marendu, zapalimo cigaretu, kaže jedan učenik osmog razreda osnovne škole.
Mnoge bi roditelje trebalo zanimati u kakvim to uvjetima njihova djeca jedu čokoladu, ispijaju gazirana pića, a nakon toga zapale najjeftiniju cigaretu iz trafike.
Svaki kutak velike kuće do kojeg se može doći prepun je ljudskog izmeta koje je netko u svom bolesnom ponašanju razmazivao po zidovima. U mnoge prostorije strah vas je ući jer su stropovi uništeni, savinuti i sa željeznih cijevi visi smrtonosni teret koji samo što se ne otkači.
Susjedovo svjedočanstvo
Deseci čepova popularnih dječjih pića odbačeni su ispod nekoliko stotina kilograma armiranog betona, za koje je samo pitanje kada će pasti i ubiti neko dijete. Ovo je opis bez ikakvog pretjerivanja. Policajac koji je nedavno bio na terenu u ovoj ruševini samo je zgroženo komentirao da je dovoljno samo malo jače puhnuti da zidovi počnu padati.
Susjedi nam najbolje opisuju što se događa u leglu smrada kada u njega uđu djeca.
– Puše cigarete, piju, osjeti se i nesnosan smrad trave. Oni tu znaju i zapaliti veliku vatru pa dolaze vatrogasci. Pokušao sam djelovati na njih, postaviti se malo čvršće kako bih ih uplašio, ali oni tada postaju agresivni. Jednom su me gađali ciglom i srećom promašili. Strah me je jer ovdje živim sam sa ženom. Prije bi vidjeli tko su, čiji su, ali sada se zamaskiraju, stave kapuljaču na glavu pa ih ne možete prepoznati. Najgore je što su sada i curice počele dolaziti tamo, kaže Šime Božina koji živi tik uz srušenu kuću i nastavlja:
– Jednom sam išao na roditeljski sastanak u školu u Smiljevac gdje ide i moja unuka. Ispričao sam nastavnici što sam vidio i doživio, a ona mi je samo mogla odgovoriti da je škola gospodar samo u svom dvorištu.

 DOM ZA SKITNICU

U srušenu kuću često se znaju smjestiti i beskućnici. Nedavno je ruševinu kao dom izabrao skitnica iz Omiša. Djeca su ga upoznala i kažu da su dolazili do njega da mu prave društvo te mu nosila hranu. Plemenito dječje srce odlučilo je pomoći čovjeku u nevolji, ali netko hladnog razuma ih je trebao zaštititi od moguće opasnosti. Ovaj put su je izbjegli jer je na kraju intervenirala policija koja je udaljila beskućnika i koji možda nije imao nikakve loše namjere. No što će biti ako u kontakt s dječacima i djevojčicama dođe neki narkoman, diler, ubojica, pedofil…?