RODITELJI TEŠKO BOLESNOG 17-GODIŠNJEG ZADRANINA Pronađite trajni smještaj za našeg Josipa i omogućite mu dostojanstven život!

Roditelji teško bolesnog 17 i pol godišnjeg Josipa, Jagoda i  Ivica Grdović, usprkos svim naporima, već više od dvije godine ne mogu svladati prepreke na koje su naišli tražeći trajni smještaj za sina, kojeg zbog teškog zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti njegovati u  kući, što su činili od njegova rođenja do navršene 15. godine. Josip je  tada zbog zdravstvenih problema bio podvrgnut nizu operativnih zahvata, ugrađen mu je centralni venski sustav za hranjenje, očekivalo se i  ono najgore, ali se izborio za život, no ne i za trajni smještaj u nekoj od  za kronične bolesnike adekvatnih ustanova.
Trenutačno se nalazi u Klinici za dječje bolesti, Klaićevoj u Zagrebu, a  gdje će nakon što mu se stabilizira zdravstveno stanje otuda biti otpremljen, roditelji još ne znaju. Oni imaju samo jednu želju i cilj – da njihov  sin ostatak života, koliko god on trajao, provede dostojanstveno i što je  kvalitetnije moguće. Kako je adresa na koju ga upućuju čim mu se zdravstveno stanje pogorša zagrebačka Klaićeva, želja im je i da Josip bude  smješten u neku zagrebačku ustanovu kako bi putovanja u vozilu Hitne  medicinske pomoći bila što kraća.

Dvije mogućnosti smještaja
– Svašta smo prošli u ove dvije i pol godine, a još uvijek ne znamo gdje  će nam Josu poslati kad mu se stanje stabilizira. Čuli smo da se kao opcija spominju bolnica u Kninu i Rockfellerova (Specijalna bolnica za  plućne bolesti, op.a.) u Zagrebu. Mi bi željeli da on bude smješten što  bliže Klaićevoj jer je svako putovanje za njega je veliki napor i može biti  kobno. Nama nije problem putovati koliko god treba da bi ga obišli. Putovali smo u Rijeku svaki vikend kad je bio smješten tamo, a sada u Zagreb i zaista nam to nije teško. Samo neka je njemu dobro, a to nikako nije ako ga voze 300 kilometara, govori Josipov otac Ivica podsjećajući na  kronologiju agonije koju on i supruga prolaze gotovo tri godine, odnosno otkako je Josip nakon liječenja i operacije bio otpušten iz Klaićeve  bolnice i premješten u riječki Hospicij. Kako u toj ustanovi primaju samo  terminalne bolesnike, a njihov se Josip usprkos najavama najgoreg ishoda izborio za život, morao je napustiti Hospicij, iako trajno rješenje nije  pronađeno. Primljen je u zadarsku Opću bolnicu 22. svibnja, privremeno, iako nije bilo uvjeta kakvi su mu bili potrebni. Kao najadekvatniji  smještaj spominjala se Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi  Gornja Bistra, ali je ravnatelj ove ustanove dr. Renato Mittermayer kazao  kako Josipa ne može primiti jer nemaju zasebnu sobu i uvjete kakve Josip treba. Stoga se privremeni smještaj u zadarskoj bolnici oduljio, a osoblje je davalo sve od sebe da mu boravak učine što kvalitetnijim.

Zahvalni zadarskoj bolnici
– Supruga i ja smo neizmjerno smo zahvalni ravnatelju zadarske bolnice dr. Željku Čulini, svim liječnicima, sestrama i tehničarima na svemu  što su činili tih nekoliko mjeseci za našeg Josu, ali dogodilo se ono od  čega smo strahovali. Dobio je sepsu, gljivičnu, pa je prije dva mjeseca  prebačen u Klaićevu. Već pet puta su mu radi komplikacija mijenjali kateter za hranjenje otkako mu je ugrađen. Treba mu trajni i adekvatni  smještaj, a o tome se samo usput govori. Joso za pola godine, u svibnju  2019., puni 18 godina i nakon toga će ga tretirati, ne više kao dijete, već  kao odraslu osobu. Smatramo da je kao ljudsko biće zaslužio primjeren  smještaj i skrb, na rubu suza govori požrtvovani otac podsjećajući kako  je njegov Joso u zadarskom rodilištu rođen zdrav, s Apgarom deset, ali je  nekoliko sati kasnije dobio sepsu, nakon čega su mu dijagnosticirane celebralna paraliza i psihomotorna retardacija. Posljedica toga je da  Josip  nikada nije progovorio, ne čuje i ne komunicira.
– Joso je borac. Ne da se. Ne znamo koliko mu je života još ostalo, ali  kao i svi roditelji želimo da ga proživi najbolje što je moguće, poručuje  Ivica Grdović.
Sa slučajem Josipa Grdovića bio je upoznat i ministar zdravstva dr. Milan Kujundžić. Koncem svibnja za Zadarski list on je izjavio kako će se taj  slučaj riješiti u roku od dva tjedna. No nije se riješio jer se pokazalo da u  Gornju Bistru ne može pa ni usprkos činjenici da je uz odobrenje konzervatora u toj ustanovi uređena jedna prostorija kakva mu je potrebna.  Na površinu su isplivale sve manjkavosti zdravstvenog i socijalnog sustava, ali i nedostatak sluha odgovornih za djecu poput Josipa.
Izbjegavajući komentirati konkretan slučaj zbog Zakona o zaštiti  osobnih podataka, iz Ureda pravobraniteljice za djecu, Helence Pirnat  Dragičević upozorili su da bi u situacijama u kojima dijete ima potrebu  za specifičnim oblikom liječenja i medicinskog zbrinjavanja,  temeljni  kriterij za donošenje odluke o smještaju zbog liječenja trebala biti procjena djetetove dobrobiti.

Mišljenje pravobraniteljice za djecu
– Dijete bi trebalo biti zbrinuto tamo gdje će na najbolji mogući način  biti zadovoljene njegove potrebe, gdje će dobiti najkvalitetniju moguću  zdravstvenu skrb i njegu te psihosocijalnu podršku. To uključuje i prisutnost roditelja u njegovom životu, stoji u odgovoru iz Ureda pravobraniteljice Pirnat Dragičević. 
Iz Ministarstva zdravstva ističu kako su aktivno uključeni u osiguravanje adekvatne zdravstvene skrbi pacijenta u odgovarajućoj zdravstvenoj  ustanovi.
– U cilju pronalaženja optimalnog rješenja Ministarstvo zdravstva  održalo je i sastanke na tu temu s ravnateljima više zdravstvenih ustanova te ulažemo napore kako bi se djetetu omogućila adekvatna zdravstvena skrb. Međutim, zaključke sastanaka, kao i druge dodatne informacije,  a koje se prvenstveno odnose na zdravstveno stanje maloljetnog pacijenta, u svrhu zaštite njegovih prava i interesa nismo u mogućnosti iznositi, kažu iz Ministarstva zdravstva, a isto ističu i iz HZZO-a, institucije  koja je  također uključena u iznalaženje rješenja za Josipa Grdovića.