I na pragu devedesete Roman Segarić gotovo svaki dan svira klavir

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Profesora ekonomskih predmeta od malih nogu privlačila glazba
Sredinom ožujka vlasnik je postavio raštimani klavir, star preko stotinu godina pa ga je trebalo urediti i ugoditi. Nakon, kratkog vremena došli su štimeri iz Zagreba, koji su ga uštimali koliko god su mogli. Jednom kada sam krajem ožujka pio kavu u društvu sa svojom suprugom i prijateljima, došla mi je želja da zasviram..., priča Segarić
Marin GOSPIĆ
Poznati Zadranin uživa u glazbi

Naš poznati sugrađanin, Roman Segarić, inače ekonomist, dobitnik nagrade Grada za životno djelo, publicist, profesor, predsjednik festivalskog vijeća Glazbenih večeri u Donatu..., na pragu 90. godine gotovo svakog dana svira klavir u kavani na Branimirovoj obali.
Kao da to nije samo po sebi dovoljno neuobičajeno, Segarić je svoj široki opus od šlagera, preko Bacha do suvremenih dalmatinskih melodija naučio posve - sam. Ne samo da je i note naučio sam, već je ispisao ukupno 400 melodija u 23 kajdanke koje i dalje čuva.

Roman (90) svira na klaviru (100)

Muzikalna je cijela obitelj - učio je svirati na instrumentima svog strica svećenika kojeg je zvao don barba Tom, zatim na harmonici zeta Mladena, a nastavlja se to i na mlađim generacijama - danas i Romanov sin i unuk sviraju u svojim sastavima. Glazba je u njemu oduvijek - od malena, otkako je kao dijete počeo lupkati nogama na zvukove išćanskih harmonika. Nastupao je tijekom cijelog života, na plesnjacima, sa školskim zborom, svirajući harmoniku, klavir pa čak i tubu, a sad je do ove »gaže« u kavani došao sasvim spontano.
- Početkom ove godine započeo je s radom renovirani i veoma ukusno uređen caffe bar. Moja supruga i ja rado posjećujemo taj kafić, gdje provodimo ugodno vrijeme ćakulajući s prijateljima. Sredinom ožujka vlasnik je postavio raštimani klavir, star preko stotinu godina pa ga je trebalo urediti i ugoditi. Nakon, kratkog vremena došli su štimeri iz Zagreba, koji su ga uštimali koliko god su mogli. Jednom kada sam krajem ožujka pio kavu u društvu sa svojom suprugom i prijateljima, došla mi je želja da odsviram par popularnih melodija i šlagera pa se to dopalo mom društvu i ostalim nazočnim gostima, priča Segarić, kojem su tom prigodom prisutni gosti zapljeskali i bodrili ga.
Tako mu je, kaže, postala navika, želja ili bolje rečeno, unutarnji poriv, kad dođe popiti kavu, da zasvira.
- Sjednem na kavu, ali nakon nekog vremena, osjetim potrebu da zasviram, za svoj gušt. Sviram oko pola sata, pa možda nakon neke stanke, odnosno ćakule, se vratim i nastavim još dvadestak minuta. Pa tako zadovoljim moj unutarnji poriv. I kod kuće svakodnevno sviram na klaviru kojeg smo kupili sinu Matku kad je išao u Glazbenu školu. Uz njega sam i ja puno naučio. Sviranje me ispunjava, neobično raduje i odmara, govori Segarić.
Iz prebogatog repertoara za kavanu, najdraže su mu, kaže, pjesme Moj galebe i Ružo moja crvena.

Sjećanje na kavanu

Unatoč poodmakloj dobi i odavnom umirovljenju, i dalje svoj dan naziva radnim danom - nešto piše, svira, kuha, ode na kavu, opet svira...
U buci dnevne vreve, kad Romano zasvira, unese u kavanu posebnu atmosferu, glasovi se stišavaju, svi osluškuju. Sve se umiruje, a druženje je veselije.
Kako kaže, podsjeća ga to jednim dijelom na neprežaljenu kultnu kavanu Central, »koja je jednostavno nestala u privatizaciji na hrvatski način«.
- U toj su se kavani skupljali zadarski umjetnici, glumci, novinari, prosvjetni radnici…,, a stariji građani i umirovljenici rado su čitali novine položene na stalku. Dugo vremena sredinom drugog dijela prošlog stoljeća tu se mogla slušati ugodna nenametljiva glazba uživo iz klavira, harmonike, saksofona…U lijepom sjećanju mi je ostao Puba, saksofonist i njegov sastav. Na koncu i ono veoma važno; u odnosu na danas, bio sam mlađi barem jedno 30 do 50 godina, pošteno će Segarić.
Vratio se još malo unatrag da nam ispriča kako je naučio svirati. Iskoristio je, kaže, ono što je naslijedio i ono što mu je Bog dao.
- Kako se u mojem mjestu na zabavama i plesovima gotovo isključivo svirala harmonika, meni nije bilo ništa ljepše od njena zvuka. Ali, volio sam u crkvi slušati i harmonij. Sjećam se, još dok sam bio u prvom razredu pučke škole u mojem rodnom mjestu Ist, da sam običavao poći u crkvu na kor gdje se nalazio harmonij, kojem bih teškom mukom otvorio poklopac, pa bih pritiskao tipke, pokušavajući nešto odsvirati. Metodom pokušaja i pogrešaka, svirajući samo kažiprstom, u dva dana sam naučio melodiju pjesme U se vrime godišća, prisjeća se Segarić koji je tad imao samo 6-7 godina.
Kasnije, u gimnaziji u Zadru, pjevanje mu je predavao Šime Dešpalj, otac poznatog skladatelja Pavla Dešpalja.

«Zatvori više to rilo«

- Tad sam prvi put vidio crtovlje, čuo za note, a za violinski ključ sam krivo bio čuo da se zove pionirski ključ. U to vrijeme mi je to imalo smisla, kroz smijeh će Segarić.
Naučio je ponešto o teoriji glazbe, a 1949. se, priča, javio na poziv Glazbene škole koja je tražila mlade učenike za učenje puhačkih instrumenata s kojima bi sudjelovali u Gradskoj glazbi. Nadao sam se da ću svirati klarinet ili trubu, ali su mi ponudili tubu, što sam nerado prihvatio. Vježbajući, naučio sam nešto o sviranju tog instrumenta, ali i o teoriji glazbe, ali nakon godinu dana sam napustio tubu, jer sam želio naučiti svirati harmoniku, koju su u Istu svirali mnogi stariji i mladi, prisjeća se Segarić.
Njegov zet Mladen je imao harmoniku od 80 basova pa se Roman s tom harmonikom jednog ljeta na praznicima zatvorio u sobu i po sluhu vježbao razne melodije. I tako tri mjeseca od jutra do mraka.
- Istovremeno sam kod našeg barbe don Tome, tadašnjeg župnika u Istu, koji je imao harmonij u župnoj kući, vježbao crkvene i zabavne melodije i to ne samo po sluhu, već i po notama. Tim svojim vježbanjem dodijavao sam barbi, sestri i ostalim ukućanima. Bio sam sedmo dijete u obitelji. Majci je već bila puna glava mog sviranja, znala bi reći onako po svome ‘zatvori više to rilo’. Ali bio sam uporan, ističe Segarić.

Nastupao po plesnjacima

Jedno vrijeme je u Kneževoj palači čak vježbao plesati folklor.
Kao srednjoškolac je u Zadru svirao harmoniku sam ili u malom sastavu (harmonika, klarinet, bubnjevi) zabavljajući društvo na plesnjacima, koji su se u to doba održavali u prostorijama Narodnog lista, Sali zgrade Sindikata, prostoriji za sastanke Radničkog savjeta tvornice Boris Kidrič te ljeti na otvorenom prostoru na Muraju i tzv. Krumpirištu (područje na rivi u blizini Morskih orgulja).
- Nije bilo televizije, mobitela, bio je to jedini način da se čuje glazba, govori.
Kao učenik Ekonomske škole, kad je profesor koji je vodio zbor morao otići, Segarić je dirigirao četveroglasnim pjevačkim zborom koji je nastupao u školskim priredbama koje su se održale u Zadru, Benkovcu, Pagu, Kalima i Biogradu. Koja hrabrost za jednog mladića.
Kao profesor u Ekonomskoj školi sudjelovao je u aktivnostima pjevačkog zbora i pratio ga na harmonici.
- Kad je naš sin Matko bio u drugom razredu Glazbene škole Blagoje Bersa kupio sam mu pianino (1973.), pa sam i ja počeo vježbati s njime. Puno sam naučio od njega o teoriji glazbe i načinu sviranju klavira, za razliku od sviranja harmonija. Tjerajući njega da stalno vježba, vježbao sam i ja. A činim to i dalje, sebi za dušu, govori Segarić.
A mi bismo dodali - i za duše gostiju kavane.

Čest lik Marićevih priča

Roman Segarić se već više puta našao u crticama Drage Marića Zadarske priče, a naći će se i još koji put. Kao hodajuća enciklopedija, publicist, humanitarac, ekonomist koji je doprinio svom društvu, marikulturi i još brojnim poljima, Segarić je ovaj put zaintrigirao Marića kao samouki glazbenik.
- Više puta me gospodin Segarić ispravljao ukoliko bih pogriješio neki podatak u svojim crticama, uistinu mu ništa ne promakne i uvijek me oduševljava, rekao je Marić koji je isto kad i mi došao fotografitrati pijanista na djelu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno