Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Nema više toga što pametnog čovjeka može začuditi

28.06.2019. 13:17
Nema više toga što pametnog  čovjeka može začuditi


KAKO TO RADI HRVATSKA TELEVIZIJA? – PRVI DIO
Hrvatska televizija se ozbiljno primila posla. Svaki dan najavljuju  nešto novo, a što možemo gledati već istu večer. Prije neki dan, išla je  tako dokumentarna emisija koja se zvala "Zločini komunizma", ili tako  nekako. Iskreno, ne zanimaju me ni zločini komunizma, ni socijalizma,  ni kapitalizma, ni moderne demokracije, ni, da ne nabrajam sada dalje.  Jednostavno je to objasniti. Moji mi liječnici kažu kako se ne smijem  nervirati, a što je to nego nerviranje. Ipak, sam pogledao zadnjih nekoliko minuta i zbilja moram priznati kako se Hrvatska televizija, da ponovim još jednom, zbilja ozbiljno primila posla na zadanu temu. Govornici, sve odabrani, bilo ih je čak iz Slovenije (taj, kao da je proživio  teške traume u djetinjstvu), a najviše mi se dopao jedan "naš" koji je  neuništiv, a koji nam iz Amerike objašnjava što je to bilo ovdje kod nas,  jer mi smo onda bili slijepi kod zdravih očiju. A ako već moramo slušati  i gledati Slovence, onda bi radije da to budu Buldožeri, Pankrti ili Lačni  Franz, ali tko ovakve poput mene uopće i pita za mišljenje.
KAKO TO RADI HRVATSKA TELEVIZIJA? – DRUGI DIO
Pod devizom "proširimo granice apsurda" ista ova televizija, odmah  nakon ovoga dokumentarca, emitira i igranu seriju vlastite proizvodnje  pod nazivom "Crno bijeli svijet". Vjerojatno se radi o reprizi, ali kako ja  nisam gledao ni premijeru meni je sve to novo. U svakom slučaju, sve  ono što je rečeno u prethodnom dokumentarcu postaje upitno kada  gledamo ovu seriju. Ispada da se sasvim pristojno živjelo u to doba, ali  tako je to kada pitate starije ljude. Kada brane ta vremena brane i vlastitu mladost, a ja sam odavno umorni starac pa se ipak sjetim i nečeg  pozitivnog. Ali, pustimo mi mene i prokomentirajmo što se to zanimljivo moglo vidjeti. Idu dakle otac, sin i sinov prijatelj na utakmicu, ni  manje ni više, nego u Beograd. Tamo su okruženi Zvezdinim navijačima i nakon utakmice, koju je Dinamo izgleda i dobio, oni izlaze u  toj gomili crveno bijelih, obučeni u Dinamovu majicu s grbom. Nitko  ih ne dira, ne tuče, ne vrijeđa, a oni ipak počnu provocirati i nađe se  neki tip s kojim se posvađaju i dođe do sukoba. Ne, ne dođe do sukoba,  jer se tu odmah stvorio neki policajac u civilu. I što on radi? Pod dojmom prethodnog dokumentarca pomislio sam kako će sada ove sirote  dinamovce malo namlatiti i poslati na Goli otok, ali to se ne događa.  On ih pušta, a prije toga ih natjera da se pomire i rukuju.
 Sve u svemu, cijela ta epizoda je takva, kao da su autori htjeli skrenuti pažnju kako se, za razliku od tada, danas svi mrze, kako danas nisi siguran ni na kakvom sportskom događanju, kako je tadašnja policija bila nevjerojatno ekspeditivna, kako se sve rješavalo mirnim putem… I da  ne nabrajam sada dalje što sve ne. Prava jugonostalgija i kritika današnjeg stanja pa se s pravom pitam kako je ista televizijska kuća proizvela i emitirala jedno za drugim dva tako političko – povijesno kontradiktorna proizvoda? Ali, budimo realni. Nema više toga što pametnog  čovjeka može začuditi, a pogotovo kada je televizija u pitanju.
GAZI OPET BMW!!!
Bila je jedna pjesma grupe "Atomsko sklonište" (pozdrav prijatelju  Brunu Langeru), a zvala se "Gazi opet čizma". To mi je prvo palo na  pamet kada sam prošli tjedan na vijestima čuo da je došlo do još jedne  prometne nesreće u kojoj su stradali nedužni ljudi. Čim sam saznao da  je to bilo u zoru i da je vozač koji je skrivio bio pijan, bio sam se spreman kladiti u sve što posjedujem da je vozilo bilo određene marke, one  iste u kojoj se najčešće gaze ljudi po hrvatskim saobraćajnicama. I mislite li da sam pogriješio. Ne, ne… Zato mi je pala na pamet spomenuta  pjesma, samo što bi se u modernoj verziji trebala zvati "Gazi opet  BMW". Uostalom, okrenite se oko sebe kada hodate po prometnicama,  pogledajte te fizionomije i vidjet ćete da sam u pravu.