Sjećanje na Vedrana

Bio je na Kalelargi i trgu... Snimao je toga jutra ljetni ritam grada, a onda je samo dan poslije iznenada utihnuo ritam njegovog srca.

Vedran Sitnica radio je u Zadarskom listu kao fotograf više od dva desetljeća, gotovo pola svoga života, i iza sebe ostavio brojne fotografiije, vesele, tužne, važne, velike i male, fotografije života i ljudi, događaja i stvari, mora i galebova, Orgulja i Pozdrava Suncu... Ostavio je fotografije grada, Zadra, kojeg je volio i koji je volio njega.

Sa svojim je fotoaparatom i svojim motorom putovao, radio, uživao i s radošću prepričavao događaje s terena. Vedar je bio, Vedran mu je ime...

Kolege zadarskih medijskih redakcija, novinari, fotografi, jutros su zvali u nevjerici i pitali je li istina da je Vedran preminuo. Mlad je bio, 45 godina, svi su ga doživljavali prijateljem, svima je izlazio u susret, poznavao puno ljudi...

Bio je majstor spajanja ugodnog s korisnim i uvijek je pronalazio način da svoju profesiju pretvori u malu avanturu. Volio se prisjećati starih uspomena, putovanja i kolega s kojima je radio. Bio je riznica dobrih savjeta i smiješnih dogodovština. Znao je na pravom mjestu u pravo vrijeme ugledati savršenog sugovornika za ankete jer on je poznavao Zadrane i oni njega.

Tko je mogao pomisliti da će teren u ponedjeljak biti zadnji, zadnja zajednička kava s kolegama i pozdrav - vidimo se. Dogovarali smo terene za sljedeći tjedan, ali nažalost, sudbina je imala drukčije planove.

Prepričavaju se njegovi fotoreporterski zadaci u smrznutom Gračacu, vožnji po ledu do zabačenih sela, tereni u benkovačom kraju, Cerovačke špilje, Telašćica... Uspomene se samo množe...

Svima koji su Vedrana poznavali, neodostajat će njegov humor, doboro raspoloženje, šale na račun svih nas...

Na svojim fotografijama zaustavljao je u trenutku brojne, za Zadarsku županiju važne događaje i ljude, ali isto tako i sudbine malih ljudi, koje su, upravo slikama koje govore više od tisuću riječi, mnogima mijenjale pogled na svijet - na bolje.