Petak, 19. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Zadar je stvorio respektabilnu investicijsku klimu

29.11.2019. 08:00


Posljednjih mjeseci prepuni su mediji bombastičnih najava kineskih ulaganja – od 'greenfield' investicija, preko kupnje objekata poput bivše partijske političke škole u Kumrovcu pa do kupnje sportskih klubova, lučkih infrastruktura, itd. No, puno je tu dima, a malo vatre što se tiče konkretnih ostvarenja. Toj se temi ovih dana pridružio još jedan naslov iz medija iz kojega bi se trebalo zaključiti kako je "pola milijarde kuna teška ponuda grupe kineskih investitora, koji u zadarskom zaleđu žele objediniti tri postojeće poslovne zone, Crno, Zemunik i Poličnik, te tamo pokrenuti industriju elektronike i robotike u partnerstvu s lokalnim domaćim tvrtkama – zapela na klasičnom hrvatskom apsurdu. A "apsurd" bi bio u tome što navodno "kineski investitori ne mogu shvatiti da im zemljište na kojemu žele investirati 500 milijuna kuna ne možemo dati u najam ili prodati jer njime ne upravljaju jedinice lokalne samouprtave, nego država". "Sve je na državi", poručuje načelnik Poličnika Davor Lončar. I, eto ti hrvatskog apsurda! Kinezi daju lovu, zaposlili bi domaću radnu snagu, a naša država – koči li ga koči!?
Je li to baš tako jednostavno i banalno, jesmo li mi uistinu toliko "u banani" da ne vidimo vlastitu korist tamo gdje je ona – sudeći barem po ovom medijskom napisu – toliko evidentna – pitanja su kao povod za razgovor sa Zadraninom Davidom Lekajem, lobistom koji je puno surađivao s Kinezima upoznavši dobro njihovu investicijsku i uopće ekonomsku logiku funkcioniranja.
Kako komentirate ovaj "hrvatski apsurd": Kinezi bi u zadarsko zaleđe uložili 500 milijuna kuna, a država, eto, šuti?
– Ne bih volio ulaziti u konkretan primjer, jer nije korektno komentirati nečiji poslovni pothvat. Moje iskustvo vezano uz zadarsku poslovnu zonu Crno u slučaju kineskog giganta Alibabe je sasvim drugačije.
Kakvo je bilo Vaše iskustvo?
– Ponajprije, Grad Zadar je dao svu potrebnu potporu, od tadašnjeg gradonačelnika Božidara Kalmete pa do pročelnika svih gradskih resora, a kineski partneri nisu imali nikakve primjedbe na model ulaska u poslovnu zonu. Na pripremnom sastanku s kineskom stranom, za stolom su bila tri gradonačelnika Zadra, dva bivša dr. Kolega i dr. Vrančić i tada aktualni gradonačelnik Kalmeta. To je Kinezima bilo vrlo upečatljivo zbog kontinuiteta u radu na projektima koji su prezentirani. Svi prezentirani projekti su djelo akademika Bašića, jednog od naših najcjenjenijih arhitekata današnjice. Uz kinesku veleposlanicu sjedio je bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić kojega smo također angažirali obzirom na njegov golemi utjecaj u Kini i zbilja je puno pomogao. Time želim reći da je Zadar business friendly grad, te mislim da nije fer tako olako kritizirati investicijsku klimu koja je građena i dostignuta tijekom godina u Zadru, jer je evidentno da su svi u sustavu spremni isporučiti najbolju uslugu institucionalnim investitorima. Naravno da uvijek ima prostora za poboljšanje.
Koji Vam je bio najveći izazov u lobiranju kod Alibabe?
– Kinezima je bilo razumljivo da trebaju platiti određenu cijenu zemljišta koje je smješteno na savršenoj lokaciji na pet kilometara od Luke Gaženica. Meni je najveći izazov bio nagovoriti kineski tehnološki div Alibabu da u konačnici izaberu Zadar u konkurenciji velikih i moćnih država EU, ali to se odigravalo na drugoj razini. Konkurencija su bili Talijani, Nizozemci, Španjolci i Belgijanci, pa je odluka u konačnici pala na Belgiju koja je samo srce EU. Međutim to nije imalo nikakve veze s uvjetima poslovne zone Crno, nego je njihova logika bazirana na određenoj geostrateškoj, pa čak i političkoj procjeni.


Tehnološki parkovi umjesto poslovnih zona
Ipak, načelnik Poličnika se bori za interes svoje općine?
– Meni je razumljiva reakcija načelnika općine Poličnik, ali prebacivanje odgovornosti na vladu u ovom slučaju mi se čini nerealno, jer u vladinim resorima ipak sjede rijetki ljudi u državi koji razumiju investicije. Kažem rijetki, jer je zbilja mali broj ljudi u Hrvatskoj koji su stručnjaci za direktne strane investicije, pogotovo ih nema na lokalnoj razini. Međutim, u želji da se pošto-poto nešto realizira, ljudi na lokalnim razinama često postaju servilni, a pravim investitorima to ne treba, jer im u konačnici samo šteti.
Je li pretjeran broj poslovnih zona na našem području?
– To što kod nas postoji toliki broj poslovnih zona je rezultat egzibicionizma bivšeg premijera Sanadera. Umjesto da se išlo u gradnju manjeg broja moderno opremljenih tehnoloških parkova uz svaki veći grad, što bi odlično odgovaralo standardima koje očekuju investitori u industrije budućnosti, tadašnji premijer je donio odluku da se naprave stotine poslovnih zona koje za to nisu prikladne. Zato je većina tih zona popunjena poslovnim subjektima koji su samo dislocirali svoje pogone iz obližnjih gradova gdje su ranije bili smješteni. Kada imate iskustvo punjenja poslovne zone takvom strukturom gospodarskih subjekata to vas ne certificira za vođenje FDI direktnih stranih investicija (FDI), jer su to dva različita svijeta i različite matrice. Zato mislim da vlada mora ostati uključena kada se radi o velikim investicijama, jer lokalna razina nije kapacitirana za to.


Kineske investicije – samo lijepe priče?
Kakvi su Kinezi kad su u pitanju strana investiranja u njihovoj zemlji?
-Primjerice ako želite investirati u Kinu, morate također ispuniti određene uvjete koji nisu baš ugodni niti prihvatljivi investitorima. Već duže vrijeme postoji podulja lista primjedbi prema kineskoj vladi od strane Gospodarske komore Europske unije u Kini kao i američkog AmCham-a. Navest ću samo dva primjera. Da biste mogli započeti investiciju u Kini ponajprije morate imati kineskog partnera u tvrtki kao što je bio slučaj s investicijom Mate Rimca, a također u upravi tvrtke morate imati jednog člana Komunističke partije Kine. I bez obzira na sve to, investicije ne prestaju stizati u Kinu, jer tvrtke nalaze poslovni interes. Isto vrijedi i za potencijalne kineske investicije kod nas, ako vide interes one će doći. Ali Kinezi više uzimaju nego što ulažu kod nas.
Primjerice u slučaju Pelješkog mosta je isto postojala komplicirana procedura natječaja, zatim odugovlačenje i žalbe, no Kinezi su tada strpljivo i uporno radili na tome, angažirali su agencije i lobirali, njihov bivši veleposlanik je bio na svim naslovnicama sve dok nisu dobili posao i povukli naš novac za izvođenje radova. Što je u redu, no s druge strane kada su u pitanju njihova ulaganja onda je osim bombastičnih najava jako malo učinjeno. Uvijek se na kraju pojave primjedbe i izgovori zašto nije došlo do investicije, i uvijek je krivnja na hrvatskoj strani.




Diplomacija u službi gospodarstva
Kakvo je bilo Vaše iskustvo suradnje s kineskim veleposlanstvom u Zagrebu?
-U aranžmanu s Alibaba grupom imao sam čast surađivati sa sjajnom veleposlanicom Kine u Zagrebu, Njezinom Ekscelencijom Deng Ying. Tadašnja veleposlanica je bila izuzetno predana u dovođenja direktnih investicija u Hrvatsku, jer je imala veliku autonomiju u svome radu. Naime, postoje dvije vrste ambasadora, imate one koji posao rade birokratski i one koji imaju veliku autonomiju, ali su ovi drugi vrlo rijetki. Njezin nasljednik je protekle tri godine radio birokratski i isključivo na javnim natječajima i projektima iz kojih su kineske tvrtke kod nas mogle uzeti novac, a pritom su prema javnosti prezentirane i najavljivane velike investicije iz Kine. Rezultat svega je da su Kinezi iz Hrvatske povukli golemi novac za izgradnju Pelješkog mosta, a s druge strane kineske investicije nisu došle.
U Zagreb je stigla nova veleposlanica NR Kine, zar ne?
-Da, dolaskom u Zagreb nove veleposlanice sada postoje dobri izgledi se stvari mijenjaju nabolje. Riječ je o diplomatkinji s vrlo uspješnom karijerom, a pogotovo je uspješno odradila mandat generalne konzulice u Novom Zelandu. Kao kuriozitet bih spomenuo da je Alibaba svoj prvi distribucijski centar (hub) izvan Kine otvorila u Australiji i Novom Zelandu u mandatu aktualne veleposlanice u Hrvatskoj, a generalna direktorica Alibaba grupe za Australiju i Novi Zeland je postala gospođa Maggie Zhou, osoba koja je prije odlaska u Australiju pokrivala Hrvatsku i jedna je od najboljih menadžerica s kojom sam imao prilike surađivati. Radi se o jednoj od najutjecajnijih osoba u Alibaba grupi koja je od prvog dana bila uz legendarnog osnivača ovog giganta Jacka Ma-a. Zbilja se nadam da će nova veleposlanica Kine, Nj.E. Xu Erwen, djelovati slično kao i Nj. E. Deng Ying i tada uspjeh ne bi trebao izostati. Ja sam i dalje optimist, iako manje nego u početku kada sam očaran Kinom bio pun entuzijazma.


Svi pričaju o kineskim investicijama, ali ih nitko ne vidi
Mislim da spektakularno najavljivanje kineskih investicija u medijima, a zatim odustajanje od istih, čini veliku štetu imidžu Kine. U poslovnoj zajednici se kroz šalu govori da su kineske investicije u Hrvatskoj kao Bigfoot, svi pričaju o njima, ali ih nitko nije vidio. Proteklih godina je došlo stotinjak delegacija iz Kine u Hrvatsku obilazeći gradove, općine i razne institucije, a rezultat je nula, doslovno. To ne abolira niti naše političare koji se rado priključuju takvim pričama da bi ostavili dojam kako se oko njih vrte velike investicije. Čak se u nedostatku investicija iz Kine govori i piše da je Pelješki most kineska investicija, a zapravo su Kinezi izvođači radova koje financiraju Republika Hrvatska i EU. No, pogledajte primjer Indije i njihovih investicija u Hrvatskoj, oni su kod nas prisutni u autoindustriji, IT i farmaceutskoj industriji. Njihov farmaceutski gigant ACG Worldwide je otvorio pogon u Ludbregu i ulaganjem od 300 milijuna kuna otvoreno je 300 radnih mjesta, a Hrvatska je danas centar Europe za proizvodnju kapsula na kojima piše Made in Croatia. To je sve odrađeno bez pompe i medijskog spektakla.