Postojanje Boga

Slika korisnika asaric
[TV SVEKRVA]
Mladić je, bez obzira na svoje nepopularno zanimanje, vrlo ugodna pojava, priča kulturno i književnim jezikom (Zadrani koji čitaju ovu kolumnu znaju na što mislim. Mi se razumijemo), a osim što je mesar, on je i teolog
Ilustracija

ŠTO SE DOGAĐA KADA SE DIVLJE VOZI, A ONDA SE TRAŽE OČEVIDCI?

Ovih nas dana s malih ekrana naprosto bombardiraju vijestima o teškim prometnim nesrećama koje se događaju diljem »Lijepe Naše«, a u kojima ima mrtvih, teško ranjenih, ugroženih i da ne nabrajamo sada čega sve ne. Svježa su dva slučaja, ovaj u Dubravi i ovaj kraj Knina. U prvom nije bilo mrtvih, a u drugom jest i sada se svi slažu kako je u prvom slučaju bilo puno sreće, a u drugome nije. Ono što mene jako začuđuje to je činjenica da ovu glupost u Dubravi nije izveo nezreli i neodgojeni 19-ogodišnjak u polovnom znate već kojem vozilu, već neki čovo stariji čak i od mene, iako su takvi postali rijetka pojava. Najsmješnije mi je ono što je slijedilo, a zna se što slijedi u vrijeme kada se svaka vijest jedva dočeka da se njome mogu nekako ispuniti silni portali i informativne TV-emisije. Sada se novinari grabe za svako toplokrvno biće koje može govoriti i nešto reći o događaju. Ovaj barba (moje dijete bi reklo »striček«) koji je nekim čudom izvukao živu glavu izgleda kao ostarjeli meksički revolucionar i vrlo je sretan što je uopće preživio, dok je pravo otkriće mladi mesar (da, mesar) iz obližnje mesnice (dabome, mesnice. Pa neće valjda biti iz knjižnice).

Mladić je, bez obzira na svoje nepopularno zanimanje, vrlo ugodna pojava, priča kulturno i književnim jezikom (Zadrani koji čitaju ovu kolumnu znaju na što mislim. Mi se razumijemo), a osim što je mesar, on je i teolog. Prvo, nije mi jasno kako je on uopće mogao biti svjedokom ove priče s obzirom da ipak ne sječe i ne prodaje meso na ulici pa shodno tome nije mogao ništa ni vidjeti, osim ako je stalno jednim okom gledao kroz izlog, ali onda ne bi imao pojedine dijelove tijela jer mi ipak vitlanje nožem i sjekirom baš ne idu uz gledanje kroz izlog. On nam na kraju svoga izlaganja lijepo kaže kako je ovo što se dogodilo dokaz da Bog postoji. Postojanje Boga mi normalni vjernici vidimo na drukčiji način, ali nema veze. Baš je simpatičan bio ovaj mesar, a ja bi priču o ovom događaju i snimci koju smo vidjeli zaključio parafrazom jednog stiha iz pjesme »Ratnik paorskog srca« pokojnog Đorđa koji kaže »Žao mi konja...« Ja sam nakon ove snimke sjetno zapjevao »Žao mi razbijenog BMW-a«. He, he, he...

ŠTO SE DOGAĐA KADA NE BUDE SREĆE?

U drugom slučaju nema baš razloga za smijeh jer ima mrtvih, a to u svakom slučaju nije za zafrkanciju jer je među poginulima mogao biti i netko nama drag i blizak. Doduše, netko nama drag i blizak u to doba spava i ne vozi pogibeljnom brzinom po cesti, ali, tužno je što jako često stradaju i oni nevini koji su se tu našli slučajno i koji su poginuli samo zato što su se našli u krivo vrijeme i u malom i krhkom automobilu na krivome mjestu. Zanimljivo je što se sve misli, govori i piše u onom dijelu koji se uobičajeno zove »vox-populi«, a nakon čega nam je jasno da će to biti tako dok se ne poduzmu konkretne mjere za uvođenjem reda, a te mjere počinju na zadarskom mostu i na Kalelargi. Molim!? Što ovaj piše? Kakav most i kakva Kalelarga? Odgovor je jednostavan.

Opće je poznato da odgoj djeteta počinje u roditeljskom domu, naravno govorimo o normalnim obiteljima, a ne o onima čiji je cilj da im djeca budu kreature koje rade svakakve loše stvari kao i oni sami. I onda tako imamo slinave balavce (Bože što sam sada napisao? Kakav divan pleonazam), koji još ne mogu od tatice dobiti brzi auto, a nešto ih tjera da se eksponiraju kao što to rade stariji pripadnici njihovog plemena (ustvari »rodovske zajednice«) divljajući po cestama i u svadbenim povorkama, i onda sjednu na bicikle vozaju se isključivo po najgušćim pješačkim zonama, dignu se na zadnji kotač i onda pobjedonosno gledaju oko sebe kao da su napravili nešto jako važno za napredak čovječanstva. E, tu je početak! Tu treba reagirati, a ne čekati da sjednu u automobil. Pametnom je svakako jasno na što sam mislio. A sada izjava za javnost i one obožavatelje koji mi svašta dobacuju dok vozim bicikl. Jest, istina je da vozim po trotoarima i po mostu, istina je da na istoj bicikli vozim i vrlo maleno dijete, ali to radim kada nema pješaka i uvijek se sklonim kada netko naiđe. A zašto to radim? Da me starija braća spomenute biciklističke balavurdije ne pometu dok divljaju pokraj mene na cesti. Moram se sam zaštititi kada već nema tko. Toliko

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4.3 (6 glasova)