Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

ZLATNA SLOVA Slavlje kakvo Stanovi nikada prije i poslije nisu doživjeli

29.06.2020. 15:38


Odavno nisam vidio toliko ljudi pijanih od sreće kao ove subotnje večeri u Stanovima gdje su nogometaši Zadra izborili drugoligaški status. Pola sata poslije utakmice kad bi se pomislilo da će slavlje jenjati, u svlačionici Zadra treskalo je zagrljeno pedesetak ljudi – igrača, funkcionera, rodbine koji su kao u transu i s pravom zadarskom izdržljivošću skandirali: »Mi smo Zadrani, Zadar je naš« – tako je Zdravko Reić, novinar Slobodne Dalmacije (broj od 1. srpnja 1985.), počeo osvrt na uzvratnu utakmicu kvalifikacija za Drugu jugoslavensku nogometnu ligu u kojoj je Zadar 29. lipnja 1985. nakon jedanaesteraca pobijedio Zagreb. Premda je kasnije igrao i Prvu HNL, u kojoj je dvaput osvajao šesto mjesto, premda je izbacio i Dinamo u Kupu, utakmica s »pjesnicima« bila je i ostala vjerojatno najveća pobjeda u povijesti kluba sa Stanova. Teško da je ikad bilo više gledatelja na stadionu (bez obzira na to što je kasnije izgrađena nova i veća istočna tribina), a mnogi će potvrditi da nijedna utakmica nije donijela veće nogometno slavlje u gradu košarke. Premda je u Drugoj ligi plesao samo jedno ljeto i već 1986. vratio se u treći rang, drama protiv Zagreba ima trajno mjesto u zadarskoj nogometnoj povijesti. U vremenima kada se stečaj NK Zadar čini vrlo izglednim, ova je utakmica, odigrana prije točno 35 godina, pokazala koliko je Zadranima stalo do nogometa i koliko je najvažnija sporedna stvar na svijetu uvijek imala svoju publiku. Ne toliko brojnu kao kad je riječ o košarci, ali itekako glasnu i fanatičnu.
Punih 15 godina Zadar je čekao plasman u Drugu ligu nakon što je do te 1985. više puta ispadao u kvalifikacijama. Bolji su bili Dinamo iz Vinkovaca i zagrebački Metalac 1967./68. (Zadar je ipak ušao u Drugu ligu budući da su umjesto dvije formirane četiri skupine), potom Radnik (Velika Gorica) 1970./71., pa Rovinj 1971./72. i 1972./73., BSK (Slavonski Brod) 1976./77. Igrao je Zadar kvalifikacije i 1986./87. I to opet protiv Zagreba. No, tada je momčad iz Kranjčevićeve ulice pobijedila u obje utakmice.


Penali za anale
Dakle, toga 29. lipnja igrala se uzvratna utakmica između Zadra i Zagreba nakon što je prvi dvoboj u Kranjčevićevoj ulici završio 2:2. Da je tada vrijedilo pravilo gola u gostima, Zadru bi 1:1 kod kuće bilo dovoljno, no ovako su o pobjedniku odlučivali jedanaesterci.
– Zaista u tih 90 minuta bilo je nabijeno mnogo toga, ali je na kraju sve to ispala obična predigra u odnosu na agoniju koju su donijela izvođenja jedanaesteraca (nikad nisam vidio toliko igrača i gledalaca koji kao u strahu od neke nesreće uopće nisu željeli niti mogli gledati presude s bijele točke) – piše Reić.
Zadar je poveo u 41. minuti sjajnim pogotkom Ede Kvartuča iz slobodnog udarca s 20-ak metara od gola Koljanina. Slobodni udarci bili su Kvartučeva specijalnost, a jednako opasan za protivničke vratare bio je bez obzira je li koristio lijevu ili desnu nogu.
– Budući da je prekršaj bio malo s lijeve strane odlučio sam se za desnu nogu. To mi je sigurno jedan od najdražih golova u karijeri – kaže Kvartuč koji se kao da je bilo jučer sjeća silne navijačke euforije.
– Već nakon prve utakmice imali smo doček kod motela Plitvice odakle su nas navijači, među kojima je bio i Tomislav Ivčić, pratili do Zadra. Imali smo 2:2 iz prve utakmice i svi su očekivali da ćemo pobijediti na Stanovima i ući u Drugu ligu. Međutim, znali smo koliko je Zagreb jaka momčad i nikome od nas nije padalo na pamet da će to biti lagana utakmica. Ipak, onakvu dramu bilo je teško očekivati – zaključuje Kvartuč, jedan od najboljih zadarskih nogometaša svih vremena.
Trenutak kada je Kvartuč zabio, Reić je ovako opisao:
– Ne možete pojmiti kakvo je to bilo veselje kad je Kvartuč iz slobodnog udarca u 41. minuti zatresao mrežu Koljanina. Takvu provalu radosti vidi se samo u izuzetno važnim utakmicama, a šou-numera vratara Lazovića dostojna gimnastičke ili cirkuske strunjače sa zvijezdama, saltima, skokovima i vijcima u zraku zaslužuje da se opet vidi.
I Zagreb je došao do gola nakon prekida i to šest minuta prije kraja, kada je publika već počela odbrojavati vrijeme do velikog slavlja. Pavković je izveo slobodan udarac, zadarski vratar Lazović je uspio odbiti, ali ravno na noge Kurbaši koji je snažnim udarcem iz blizine pogodio za 1:1. Jedanaesterci, u kojima je na golu Zagreba Koljanina zamijenio Ševo, počeli su Lazovićevom obranom upravo strijelcu Kurbaši. Sljedećih sedam izvođača bili su precizni i tada je 18-godišnji Kazimir Vulić dobio priliku pogotkom potvrditi pobjedu svoje momčadi. No, njegov je udarac Ševo obranio, pa su se penali nastavili.


Gagić odlučio
– Naravno da se sjećam tog penala. Na stadionu je valjda bilo 15 tisuća ljudi, a ja sam krenuo zabiti gol za pobjedu. Trema je bila prevelika i potpuno sam se izgubio. Pucao sam po sredini, Ševo se malo bacio u stranu, ali je obranio nogama – govori Vulić koji na spomen dvoboja sa Zagrebom kaže:
– I danas se naježim kad se sjetim te pobjede. Igrao sam kasnije puno važnih utakmica, osvajao sam i trofeje, ali kvalifikacije protiv Zagreba pamtim cijeli život. Imali smo momčad s nekoliko vrlo iskusnih igrača, a bilo je i nas mladih koji smo brzo odrastali uz starije. Bila je to idealna kombinacija.
U odlučujućoj seriji penala Pavković je snažnim udarcem pogodio vratnicu i Zadar je dobio novu priliku za pobjedu. Loptu je uzeo branič Neven Gagić koji je opalio svom silinom i lopta je ispod Ševe završila u mreži. Vratar Lazović, inače nekadašnji gimnastičar, odmah je trčeći prema svojim suigračima izveo nekoliko slavljeničkih salta. Vrlo brzo publika je preskočila ogradu i počelo je to slavlje kakvo nogometni Zadar do tada, a ni toliko godina kasnije nije doživio, ne računajući pritom slavlje nakon uspjeha reprezentacije.
– Gagić je pucao slično kao i ja, po sredini gola, ali je opalio malo jače i lopta je prošla Ševi ispod noge – dodaje Vulić.
Ne zna se što je Zadranima bilo teže te sezone, proći trnovit put do kvalifikacija sa Zagrebom ili na kraju utišati »pjesnike«. Prvi korak prema Drugoj ligi bilo je osvajanje prvog mjesta u Hrvatskoj ligi – jug. Bio je to treći rang natjecanja u kojem su nastupali dalmatinski klubovi, a Zadar je u konkurenciji s još 13 sastava ne baš uvjerljivu sezonu završio prvi s 37 bodova, jednim više od Neretve (na polusezoni je Zadar imao pet bodova manje od vodeće Dinare). Uslijedio je prvi krug kvalifikacija u kojima je protiv Šparte iz Belog Manastira i VIKO Omladinca iz Novog Sela Rok, Zadar uspio biti najbolji sa samo jednom pobjedom, dva remija i jednim porazom. Tek tada na red je došao Zagreb.
– U Novom Selu Rok nam je trebala pobjeda od dva gola. Vodili smo 2:1 i rekao sam treneru Gnjidiću da me uvede u igru da zabijem gol. Čak sam se i s jednim domaćim navijačem kladio da ću ući i pogoditi za dva razlike i naš prolaz dalje. Tako je i bilo, Pere Zrilić mi je odlično asistirao i pobijedili smo 3:1 – objasnio je Vulić.
U sezoni 1985./86. Zadar je igrao u zapadnoj skupini Druge lige u kojoj je s 28 bodova završio na pretposljednjem (17.) mjestu i tako se vratio u treći rang. Od 14. mjesta (Famos) i ostanka u ligi dijelila su ga (samo) dva boda.
 




Božidar Surać obranio penal u Zagrebu


Vrlo dramatična bila je i prva utakmica kvalifikacija odigrana u Zagrebu. Završilo je 2:2 i to nakon što je Zadar od 50. minute igrao s deset igrača zbog isključenja Todorića. Zagreb je poveo u 35. minuti nakon pogotka Petravića, a izjednačenje je stiglo u 47. minuti kada je na asistenciju Kazimira Vulića (zamijenio Bašića) precizan bio Todorić. Već tri minute kasnije Kurbaša pogađa za 2:1, a Zadar ostaje bez Todorića. Međutim, nakon sjajne akcije i duplog pasa s Perom Zrilićem, Vulić, inače najmlađi zadarski igrač, u 79. minuti postavio je konačnih 2:2. Veliku obranu u 87. minuti upisao je mladi vratar Božidar Surać, koji je na toj utakmici zamijenio standardnog Milenka Lazovića. Surać je uspio obraniti jedanaesterac pa je Zadar kući ponio sjajnih 2:2 koje je kasnije okrunio ulaskom u Drugu ligu.
U toj utakmici nastupili su: Surać, M. Čutuk, Gagić, Ćoso, V. Čutuk, Bukvić, Marušić, Kvartuč, Bašić (Vulić), Zrilić, Todorić.
 


Zadar 1984./85.


Vratari: Milenko Lazović (1956.) prodavač, Božidar Surać (1963.) radnik, Nedjeljko Višić (1968.) učenik; braniči: Mario Ćutuk (1960.) student, Neven Gagić (1960.) radnik, Sergej Marić (1965.) student, Ante Serdarević (1960.) službenik, Mladen Vrsaljko (1967.) učenik; srednji red: Stevan Ćoso (1960.) pravnik, Vladimir Ćutuk (1956.) službenik, Milan Stegnjaić (1962.) bravar; napadači: Vlatko Marušić (1957.) prodavač, Eduard Kvartuč (1957.) radnik, Stanislav Bašić (1962.) student, Petar Zrilić (1962.) prometni tehničar, Davor Todorić (1958.) ekonomist, Kazimir Vulić (1967.) učenik, Mladen Rakić (1965.) pomorac, Damir Kalapač (1953.) radnik, Miodrag Paunović (1951.) službenik.
Predsjednik: Vjekoslav Šuljić. Tajnik: Ante Jurjević. Tehnički rukovoditelj: Vladimir Ćutuk. Trener: Slobodan Gnjidić. Pomoćni treneri: Jakov Pinčić i Krešimir Vidov. Liječnik: dr. Marko Prenđa. Fizioterapeuti: Ivo Masar i Neven Opačić. (Slobodna Dalmacija, 2. srpnja 1985.).
 


Izjave


Slobodan Gnjidić, trener Zadra: Izdržali smo. Čestitam igračima. Kod izvođenja jedanaesteraca bilo je teško. Stariji igrači su odustali, tako da su morali odlučivati mlađi.
Neven Gagić, igrač Zadra: Presretan sam. Nisam ni znao kuda pucam. Sreća nam je bila naklonjena.
Stipe Kedžo, trener Zagreba: Šteta, šteta. Ove kvalifikacije treba ukinuti. Jedan poraz upropaštava sve što smo stvorili i postigli prije toga. Čestitam Zadru. Ambijent je bio sjajan – nemam nikakvih primjedbi, šteta je što obje momčadi ne idu dalje.
Vlaho Macan, igrač Zagreba: Odlučila je sreća. Netko je morao ispasti, to je ono najgore.
(Slobodna Dalmacija, 1. srpnja 1985.)


 


Kako je izbjegnuto gašenje kluba?
 


U Slobodnoj Dalmaciji 2. srpnja 1985. novinar Milan Komazec analizirao je kako je Zadar došao do Druge lige. Zanimljivo, samo nekoliko godina ranije klubu je, kao i danas, prijetilo gašenje. No, rješenje se pronašlo u dolasku novih ljudi koji su klub s nemirnog mora doteglili u mirnu luku.
– Zadar je dugo godina tavorio u Republičkoj ligi, dijelom zbog slabih uvjeta u kojima se radilo u ovom klubu. Svakako značajnu prekretnicu predstavlja izgradnja novog stadiona prilikom održavanja Mediteranskih sportskih igara 1979. Ali poslije završetka MIS-a uslijedili su najgori dani u povijesti kluba, jer su ostali nagomilani dugovi, koji su se jedno vrijeme popeli i na 12 milijuna dinara. Uslijedio je sanacioni postupak i klub je doveden u situaciju kada mu je prijetilo definitivno rasformiranje. Ipak, pronađena su rješenja. Dovedeni su novi ljudi u upravu kluba, među kojima i sadašnji predsjedavajući Vjekoslav Šuljić, tajnik kluba Ante Jurjević i još nekoliko vrijednih entuzijasta. Oni su »okrenuli ploču« i zacrtali novu orijentaciju koja se temeljila na dobroj suradnji sa svim klubovima na sjevernodalmatinskom području… Tek uoči ovogodišnjih kvalifikacija Zadru je prvi put deblokiran žiro račun i polako je stao na vlastite noge…