Molekule plešu i kad ih nitko ne vidi

 
Kada su se znanstvenici prvi put pozabavili s vrbom – od davnina poznatoj po tome da smanjuje bolove, temperaturu, izaziva znojenje i smanjuje groznicu – izolirali su salicinsku kiselinu kao odgovornu za sve te učinke. Tako je rođen prvi aspirin koji je dobio ime baš po vrbi (salix). No, izazivao je cijeli niz neugodnih nuspojava iako je djelovao na ono čemu je namijenjen. Kako je to moguće, pitali su se ti istraživači, da je upotreba vrbe u iste svrhe posve neškodljiva a da aspirin čini dar-mar našem organizmu. Moguće je moguće, jer biljke u sebi sadrže biokemijske spojeve koji svaki na svoj način i u sinergiji djeluju na naš organizam. Ponekad samo jedna molekula s drugom izaziva posve novo djelovanje. Biljka je cjelovito biće iliti tvorba i njezina pamet ne priznaje individualizam pojedinih molekula, već samo sinergiju koja jamči harmoniju i smisao. U biljkama je to divno osmišljeno. Znanstvenici su se vodili posve suprotnom logikom. Tražili su pojedinačnu, individualnu, aktivnu tvar koja je zaslužna za ljekovitost vrbe. Kasnije su dečki u Bayeru shvatili neke stvari pa su uz aktivnu tvar iz vrbe dodali još neke molekule te je rođen prvi aspirin za upotrebu. Bolji od prvopronađenog, no i dalje s nuspojavama.

Neiscrpna riznica znanja
Sinergia. Najveća je to umjetnica čija su tkanja i prizori u milijardama nijansi, a svaka od njih, ako se pažljivo gleda i od nje uči neiscrpna riznica znanja i dobrobiti našem duhu i tijelu. Odličan primjer su naprimjer i začini,oni naši,mediteranski: Lovor, Ružmarin, Borovice, Papar, Peperončić, Čubar, Origano…
Kada ih koristimo kao začine,imaju svako svoje djelovanje na organizam,osim što nam poklanjaju paletu okusa na nepcima,od kojih i centar za zadovoljstvo u mozgu ima koristi,jer veselje fine papice je jedno od najvećih gušta u životu,bar nekome ko kao ja je pravi pravcati proždrljivac..ružmarina i borovice do peperončića, čubra i origana.
Kada ih koristimo kao začine, svaki na svoj način djeluje na organizam. Uz to nam daruju užitak na nepcima od kojeg se raduje centar za zadovoljstvo u mozgu. Majstorski spravljena spiza nije samo vrhunski životni gušt za ljubitelje umjetnosti pinjura i žlice,već i radost za svakog čovika. Ako pak, kao stari alkemičari poželimo nekako doći do njihove suštine iliti esencije i podvrgnemo ih destilaciji dobit ćemo nešto posve drugo formom i različitom uporabnom svrhom. Na kraju tog vrelog puta,u loncu dobijemo u puno manjem volumenu, sve što je od naših biljčica topivo u mastima i sve ono što je topivo u vodi. No, nekad sinergijski povezane molekule biljke sad su loncu razdvojene. Na površini pliva ulje, a u vodi ostatak ekipe. Jedno tilo i jedna duša su sad razdvojene. Eterična ulja spremimo u jednu bočicu, a hidrolate u drugu. Ništa od toga više nećemo koristiti kao začin, a kako ćemo, to su otkrili stari sinergofili pažljivim promatranjem mogućih učinaka.
Ispratit ćemo te preobrazbe i nove sinergijske tvorbe na lovorovu listu koji, zahvaljujući interakcijama vitamina, minerala i ostalih vrijednih sastojaka u naturalnom obliku ponajprije olakšava probavu te pomaže kod bolesti dišnog sustava i menstrualnih bolova, ali i smiruje nervozu i stres te jača imunološki sustav.

Vijenci lovora
Eterično ulje od Lovora je ne baš druga priča. Prije bih rekla – nova priča. Djelovanje se djelomično poklapa,no otkriva i neki novi karakter. Miriši na lovor i to jako, a i stvarno je moćno jer rastapa i plastiku. Stoga se sva eterična ulja, osim lavande i čajevca, moraju miješati s baznim uljima, od maslinovog, bademovog, lješnjakovog i mareličinog do ulja šljive, makadamija, argana, kupina,divljih ruža,ima ih puno,i svako sa svojim,naravno,specifičnim svojstvima. I svako od njih u sinergiji s lovorovim uljem ističe različite nijanse. Mogućnosti su beskrajne, kao igra paletom boja na slikarskom platnu. Te nove sinergijske tvorbe lovora više neće služiti starim svrhama, već ćemo ga kao ulje koristiti za spazmolitIčko i analgetsko djelovanje na mišiće i kosti. Njegove sićušne, a moćne molekule prodiru kroz našu kožu sve do kostiju. Zato je izvrsno za olakšavanje bolova kod artritisa, udaraca, sportskih ozljeda i jakog grčenja mišića. Potiče cirkulaciju krvi i linfe, za prevenciju gripe i virusnih infekcija,protugljivično za sve one antipatične posljedice modernog načina života od cilog dana u cipelama,i stresa.Jako je efikasno protiv glavobolje,pa čak i migrene. Smiruje bolne vene.
Dovoljno je samo uzeti neko ulje baze,u njemu otopiti ulje lovora,i lagano utrljati na problematično područje…Osim olakšanja,imamo i bonus divnog mediteranskog mirisa..
Sve se te pretvorbe u ulja i njihova upotreba prakticiraju i kod drugih naših dalmatinskih začina i uvijek je na djelu starinska mudrost koja vodi računa o sinergijskoj povezanosti, na način da učini dobro jednom, a ne pravi štetu drugom.
Nekoć su vijenci lovora ukrašavali glave zaslužnih, kao izraz najviše časti. Laurus nobilis. Plemeniti..