Gore dolje po Škabrnji

Slika korisnika asaric
MOŽDANI UDAR
Autor: 
Zato, kada mislim Škabrnja, mislim na lica te sedmorice veličanstvenih Škabrnjanaca, lica obučena u haljinu smijeha rođenog iz tuge, koji razgaljuje moje nepripremljeno srce
Toni PERINIĆ
Zato, kada mislim Škabrnja, mislim na lica te sedmorice veličanstvenih Škabrnjanaca, lica obučena u haljinu smijeha rođenog iz tuge

Jedanput godišnje, 27. siječnja, dolazim u Škabrnju. Obilježavamo sudjelovanje Otočkog bataljuna u akciji Maslenica.

Vozimo se autobusom Liburnije od starog autobusnog kolodvora u Zadru prema Škabrnji. Autobusom upravlja Joso koji nas je prije vozio u Švicarsku gdje su članovi i članice društva Slanac iz Velog Iža nastupali u Burgdorfu i s njima ja, nametljivi Ante iz Sali. Slanac je vodio, nedavno umrli, Milivoj Škorlić zvani Špaget. Osoba koja u otočkim mjestima nema nadimak kao da ne postoji. Dakle Špaget, nesvakidašnji tenor u klapama, vodi nas put Švicarske dječački zaigran. Kada bi se Špaget ljutio umirali bismo od smijeha. Njegova ljutnja nije proizlazila iz bijesa, nego zabrinutosti. Kada odrasle osobe pošašave nastaje opći kreativni kaos. Divne žene iz Veloga Iža pošašave čim uđu u autobus. Pravi izlet veličanstvenih luđaka. Podozrivo oko Iškoga kralja šapće sebi u bradu: »Samo da me ne osramote, samo da me ne osramote!« Ma kakvi! Nastup u Burgdorfu odisao je radošću u balanju, pjevanju, recitiranju. Ima jedna divna Iška, Ana Trninić, poetesa. Toliko precizno kroz pjesme izražava ljepotu i kompleksnost življenja Veloga Iža.
Preko Švicarske, gore, dolje po Škabrnji...

Ispred župne crkve u Škabrnji družim se sa sedmoricom veličanstvenih stanovnika ovoga mjesta. Vlaji i bodul. Kombinacija »za umrit od smiha«. Toliko duhovitosti, vrckavosti prosipa se iz naših ustiju, seksualne aluzije (a vjerujte mi seks pruža neizmjeran fundus zezancije).
Dakle, sedmorica veličanstvenih Škabrnjanaca i jedan manje veličanstveni bodul, postaju zajedno jedan veliki, plemeniti smijeh.
Pa gdje je, pomislim, tuga Škabrnje? Otmjena je to tuga. Nenametljiva je to tuga. Tuga je to posađena u dnu srca. Iz te tuge koja se ne nameće izljeva se rijeka radosti koja se pretvara u kocku vedrine.

Zato, kada mislim Škabrnja, mislim na lica te sedmorice veličanstvenih Škabrnjanaca, lica obučena u haljinu smijeha rođenog iz tuge, koji razgaljuje moje nepripremljeno srce.
Lunjati Škabrnjom, slaviti misu, biti na Ražovljevoj glavici gdje su poginuli Denis Špika i Dragan Gulan, znači zaroniti u dubinu ljudske kompleksnosti, bez unaprijed pripremljenih zaključaka i naknadnih objašnjenja. Volim Škabrnju, jer razumijem tuge iz kojih se rađa radost.
Na Ražovljevoj glavici, kalvariji Škabrnje, s koje puca pogleda na Ravne kotare, oko se napija neba koje se prelijeva u nebo. Svugdje nebo: vidljivo nebo na Zemlji, a očima duha vidljivo nebo u nebu. Neba puna lica. Nebo puno čežnji, radosti i tuga. Osoba do osobe. Ljudi. »Od neba treba početi« kaže pjesnikinja Wislawa.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 glasova)