Srijeda, 17. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

Parket je bojno polje na kojemu se mora – bolje!

Autor: Ivan Knežević

29.05.2009. 22:00
Parket je bojno polje na kojemu se mora – bolje!

Foto: Sebastian GOVORČIN



Danas će se vidjeti i koliko u zadarskoj svići još ima ulja. Ama baš svi iz zadarskoga tabora poslije prve utakmice govorili su da će u drugoj biti puno bolji


Zadranima izjednačenje  ili Ciboni druga pobjeda? Kažu da je  drastično povećano zanimanje za  golemi dobitak na lotu proporcionalno smanjilo zanimanje za sve drugo u ovoj našoj, hrvatskoj svakodnevici (pa je možda sad zato i  plasiran podatak o velikom zaduživanju) što bi, dakle, trebalo  značiti i da je palo zanimanje za  sportske događaje. Je li baš tako, to  jest hoće li biti baš tako u primjeru  druge finalne utakmice za naslov  hrvatskoga košarkaškoga prvaka,  pokazat će se danas. Igra se prerano,  ponovno HTV određuje termin, a  KK Zadar kao da nema dovoljno  snage oduprijeti se tom diktatu, onako kako je svojedobno bila napravila  Cibona. I tad joj nitko ništa nije  mogao.
Danas će se vidjeti i  koliko u zadarskoj svići još  ima ulja. Ama baš svi iz  zadarskoga tabora poslije  prve utakmice govorili su  da će u drugoj biti puno  bolji. To predmnijeva da  će biti djelotvorniji u napadu (još dalje: raznovrsniji), u tranziciji i u obrani. Može se poredati i obrnutim redoslijedom, ali to  je manje bitno. Obrana  Zadra, odnosno njezin  ukupni učinak, ovisit će  puno na tome što će i  koliko napraviti vanjska linija. Podsjećamo da je Zadar nedavno bio u situaciji  da bez Roka Stipčevića  odigra utakmicu s Cibonom i da je u toj utakmici  Cibonina vanjska linija bila u dobroj, pače i veoma  dobroj mjeri ograničena u  svemu. Prema tomu, nije  da se ne može. Sad je tu i  Rok pa bi trebalo biti  lakše. Istaknuti treba da  djelotvorno čuvanje i ograničavanje  suparničkih igrača nije samo posljedica dobroga rada mišića, ruku i  nogu nego bi trebalo biti i posljedica  mentalne čvrstine, pravodobnog i  točnog čitanja situacije, donošenja  ispravnih odluka i na kraju – realizacija. Cijeli lanac koji počesto  treba strpati u dvije – tri sekunde.  Nije lako, naravno da nije. I naravno  da nije uvijek moguće reagirati tako  da obrana nadjača napad. Da jest,  kakve bi to utakmice bile?! I ako  ćemo još malo mudrovati, nije zaboravljeno da pobjednik mora ubaciti makar poen više. Prethodno pronašavši način kako će doći u povoljnu situaciju za realizaciju. Što će  reći da često nije dovoljno oslanjati  se na samo jednu inačicu, možda na  dvije.
Danas ćemo vidjeti hoće li Velimir  Perasović biti dosljedan u provođenju zonske obrane kao primarne obrambene inačice. Možda on  misli da za utakmice u gostima to  nije nužno. A možda misli da će baš  tako natjerati Zadrane u nervozu  ako im u prvi mah ne krene vanjski  šut kako bi trebalo. Ne treba dvojiti  ni u to da će Alan Anderson i danas  biti postavljen u ulogu detonatora  igre svoje momčadi. Dijelom je  ozračje oko njega medijski isfabricirano pa ga se nedovoljno utemeljeno proglašava igračem koji samo što još i ne leti. Daleko od toga  da nije dobar ili veoma dobar, ali  uvijek je u Zadru bilo ljudi koji su  znali i spraviti i primijeniti protuotrov  i za takve poput njega, Andersona.  Zapravo, nekidan je u pravu bio  Stipčević kad je kazao da je Cibonin  vražji trokut Kus – Anderson – Prkačin kamen temeljac svih Perasovićevih zamisli, pa se sad pitamo je  li Zmago Sagadin pronašao još neka  rješenja kojima će učinak toga trokuta biti okljaštren. Uz, svakako  treba reći, dosljednu primjenu jednom zadanoga kriterija dosuđivanja prekršaja. Onog s početka utakmice. Da ne bi poslije bilo šetanja i  stanovitih popusta u relaciji, na primjer, između Prkačinova autoriteta i  Boisine pozicije pri čemu se misli da  sudački popust niti zaslužuje niti  treba udijeliti Prkačinu.