Mršić s klupe i Mavra na terenu predvode uspon na košarkaški Olimp

Tek jedan korak dijeli sastav Veljka Mršića od krunidbe za vladara hrvatske klupske košarke. Naslov prvaka Hrvatske gotovo je na dohvat ruke, rekli bi nikad bliže u zadnjih 13 godina, a kako se razvija finalna serija nakon dvije odigrane utakmice na Višnjiku mogla bi se sezona 2020./21. pokazati i najelegantnijom u povijesti kluba. Iako bi stariji pratitelji košarke u Zadru u uži izbor sigurno svrstali onu neprikosnovenu sezonu 1974./75. kada se osnovni dio užasno jake ju-lige zaključio s omjerom 25-1, a kasnije je dominantno osvojen i naslov prvaka, dok oni mlađi pamte 2005. godinu, kada je Rudolf Jugo ostvario što nijednom treneru Zadra, ni prije, ni poslije njega, nije pošlo za rukom. Osvojio je Jugo dvostruku domaću krunu u toj sezoni, a evo konačno smo dočekali, nakon dugih 16 godina, konkurenciju u liku Veljka Mršića, koji pred sobom ima tri meč-lopte za uspon na zadarski košarkaški Olimp.

Osovina Mavra-Onuaku
Mršićev potpis tj. prezentacija igrača Zadra na parketu ove sezone potvrđuje se najbolje kroz prizmu ključnih utakmica, onih za opstanak ili za trofeje. Od finala Krešinog kupa u Omišu kada je također s druge strane stajao Split, pa kroz ugodno krstarenje završnicom ABA lige s osiguranim statusom kolo prije kraja, sve do ove finalne serije u kojoj se sudeći po prve dvije odigrane utakmice itekako mogao osjetiti utjecaj trenera na događanja na parketu. Mršić je taktički i psihološki, slobodno se može reći, nasamario kolegu Karakaša, što je bilo »vidljivo iz aviona«, a ne samo onima koji su i detaljnije popratili dosadašnjih 80 minuta finala. Na kraju krajeva konačni rezultati (81:53, 73:58) su i najjasniji pokazatelj koliko je Zadar bio dominantan u odnosu na Split u tim utakmicama, a zagrebemo li malo ispod površine teško je naći neki segment košarkaške igre za koji se »Žuti« mogu uhvatiti pred nastavak serije na Gripama. Posebno u oči upada hijerarhija momčadi pa se kod Mršićeve jasno vidi tko je nositelj igre, a tko vodonoša, tko preuzima odgovornost kad je najpotrebnije, a tko je pak zadužen za male prljave poslove koji su od krucijalnog značaja za cijelu momčad. Igru na svojim leđima nose oni koji su i zaduženi za to. Prije svih kapetan Dominik Mavra, koji se potvrdio pravim liderom, na terenu i izvan njega. Dovoljno se vratiti na lanjski osvojeni Kup u kojem je bio najkorisniji igrač finala, u Omišu ove veljače također ključan faktor u obrani Krešinog kupa, kao što nije iznevjerio i u završnici ABA sezone, no ovo što je pokazao u prve dvije utakmice finala kontra Splita je uistinu za svaku pohvalu. U prvoj je zabio 17, u drugoj 19 poena uz sedam asistencija, ali povrh svega je to igrač koji nimalo ne bježi od odgovornosti već traži loptu, što se najbolje vidjelo tijekom drugog poluvremena druge utakmice kad je sa sedam poena u nizu trasirao put ka pobjedi. Uz neizmjeran napadački doprinos kapetan se iskazao i u obrambenim zadacima na Roku Ukiću kojeg su doduše i drugi suigrači povremeno preuzimali. Splitski kapetan je u dvije utakmice na šutu iz igre 4-19, s čim se obavilo pola posla u ovom zadarskom dijelu serije. Uz bok Mavri je Chinanu Onuaku koji se pokazao nerješivom enigmom za momke u žutom. Potvrdit će to zorno njegovih 26 koševa i 17 skokova u dvije utakmice uz vrhunsku preciznost (11-14), s čime je u potpunosti zasjenio donedavni reprezentativni centarski tandem Vranković-Marić.

Kome su »pune gaće«?
Osovinu Mavra-Onuaku odlično nadopunjuju ostali Mršićevi štićenici koji su svi redom ugradili svoj obol u veliki kapital od 2-0 s kojim se ide na Gripe. Carter uredno isporučuje iako pomalo djeluje dizelaški, probudio se i Vuković u finalnoj seriji sa svojom neupitnom polivalentnošću, dok pravi impuls s klupe donose Junaković, Jordano, Planinić pa i Kraljević s dobrom rolicom u drugoj utakmici. Naravno, ne smije se izostaviti vrlo zahvalne Bursaća, Justicea i Palokaja, a ono što posebno fascinira kod Zadra u finalnoj seriji je obrana u kojoj se još i najviše osjete prsti Veljka Mršića. Formula za učinkovitu obranu na papiru izgleda zapravo jednostavno jer potrebni su tek fizička energija i fokus, a sprovesti to na terenu i to kroz svih 40 minuta utakmice je teško izvediv projekt bez pomno osmišljenog sustava koji pak neće dolaziti u pitanje usred brojnih rotacija. Split je sveden u obje utakmice ispod 60 postignutih poena, što dovoljno ocrtava sposobnost inače vrlo širokog splitskog rostera, a krivica za to definitivno ide na adresu Milana Krakaša koji očito ne koristi svoje karte na pravi način kada nije kroz dvije utakmice uspio pronaći nišu za poboljšanje napadačkog učinka svoje momčadi. Prilagođavanje protivniku, traženja rješenja usred utakmice i pronalazak prave igračke kemije na parketu, ispiti su na kojima je u ovoj seriji Karakaš potpuno podbacio i teško je povjerovati njegovoj izjavi da se Split može vratiti na Višnjik u majstorici kada bi Zadar trebao imati pune gaće. Naravno, dok ima nade treba vjerovati, to je sportski duh kojeg sigurno treba pohvaliti kod Splićana, no poznavajući Mršićev modus operandi teško će »Žuti« taj film i uspjeti pogledati. Jedino da se previše ne pouzdaju u onu poznatu uzrečicu Ćire Blaževića kako je »2-0 najgori rezultat na svijetu. Jer kad protivnik zabije gol, onda drugi sam pada.« Realnost poslije viđenog u 80 minuta ove finalne serije ipak će kazati da su Zadrani bliži ciljnoj ravnini od Splićana, bez obzira na vodstvo od 2-0. Kako dojmom i trenerskom sposobnošću, tako i momčadskim duhom te nadasve individualnom kvalitetom, a jesmo li u pravu otkrit će događanja na Gripama gdje sutra i eventualno dva dana poslije Mršićevi igrači imaju dvije »naslov-lopte«, dok će im Splićani nastojati napuniti gaće do, po njima dohvatljive, majstorice.
MAVRA VS UKIĆ
1. ut.: 17 p, 3 sk, 1as, šut 6-12 vs 8p, 5sk, 3as, šut 3-11.
2. ut.: 19p, 3sk, 7as, šut 5-10 vs 2p, 1sk, 3as, šut 1-8.
ONUAKU VS VRANKOVIĆ-MARIĆ
1. ut.: 12p, 10sk, šut 5-8 vs 11p, 4sk, šut 3-6
2. ut.: 14p, 7sk, šut 6-6 vs 13p, 4sk, šut 6-15